Sinoć oko 20h pozavršavam sve obaveze i krenem do veza da obiđem brod.
Usput pošaljem viber poruku Vepru da vidim planira li konačno krenuti na Bezdan, pošto se vreme prolepšava.
Čim sam ušao u kabinu, bez nekog velikog premišljanja sam upalio motor da se ugreje i podigao cirade. Baš mi se plovilo, i hteo sam se samo sputstiti do tvrđave i nazad - da me želja mine.
Brzo sam isplovio, i krećući se polako kroz dunavac, uzmem telefon u ruke, kad tamo poruka - krećem u četvrtak, evo me na brodu, aj na pivo. Šta sad da radim kad sam već krenuo Marissom, da li da se vraćam pa odem čamcem (pošto je Vepar na drugoj strani dunavca). Čujem se sa njim, kaže prvi komšija mi nije tu, ima mesta, dodji brodom.
Naravno, posle sam bio meta sprdnje, kako je vrhunac bahatosti kad ideš brodom na pivo 100m dalje...
Usput sam sreo i Kabe-a koji zbog papučarenja nije mogao da se priključi.

Naravno, posle nekog vremena nam dupe nije imalo mira pa smo ipak isplovili po mraku i provozali se krug do tvrđave i nazad. Dunav jak i nosi 5,5-6 km/h... Voleo bih sada da vidimo one što idu uzvodno preko 10km/h

I tako... Baš smo se lepo družili... Nismo posle slikali, zaboravilo se.
