Zahvaljujem se Saletu na objavljenim fotografijama uplovljavanja "Dunavske lepotice" (smo da se razumemo - ovo neće biti i zvanično ime čamca) u marinu u Starom Slankamenu.
Sinoć sam bio previše umoran da bih bilo šta napisao. Sunce i emocije učinili su svoje, pa sam odlučio da se ispavam pre bilo kakvih zaključaka.
Evo par zapažanja.
Nakon što smo se otisnuli u Banovcima kod restorana Venecija, proveravali smo ponašanje čamca pri raznim brzinama.
Pri punom gasu, po Dunavu koji znate kakav je u ovom trenutku, uspeli smo da dostignemo brzinu od 19,7-21 km/h vozeći protiv struje.
Sa malo više od pola gasa, vozili smo konstantnom brzinom od 12,5-12,7 km/h.
Nismo uspeli da izglisiramo i da vozimo u gliserskom režimu (čamac, gorivo, dve osobe, konopci, sidro - ukupno oko 600 kg).
Na putu od Banovaca do Slankamena, koji je uz zadržavanja radi podešavanja rada motora na malom gasu i razgovora sa nekim usputnim poznanicima, trajao dva sata potrošeno je nešto više od 20 a manje od 25 litara goriva. Moglo bi se reći da je prosečna potrošnja bila oko 1 l/km.
Pri tim brzinama čamac se na vodi veoma lepo ponašao. Odgovarao je na okretaje volana, reagovao na promene gasa - sve kako se samo poželeti može.
Reklo bi se: rekonstrukcija čamca je uspela.
Ali nije sasvim tako.
Nekih dvadesetak minuta posle polaska, primetio sam veliku količine vode u krmenoj komori i kanalu kobilice! Vode je bilo verovatno više od 10 litara!
Odakle se pojavila?
Gde je ušla?
A Barbaneše nigde na vidiku - tek da se zna!
Do Slankamena još dva puta smo morali da izbacujemo vodu ali nisam imao utisak da bi to moglo da ugrozi bitno bezbednost (mislim na to da je količina vode koju smo primali mogla da se kontroliše ručnim izbacivanjem s vremena na vreme).
Zbog nedostatka iskustva, imao sam problema da čamac priteram uz dok ali to će se popraviti uz malo vežbe.
Sve u svemu, rekonstrukcija čamca je koštala ukupno nešto više od 3.200 evra.
Da li je to mnogo ili malo - teško da ćemo se složiti.
Pošto je u ovom slučaju samo moje mišljenje merodavno, rekao bih da je rekonstrukcija vredela svake potrošene pare.
Iskoristio bih priliku da se još jednom zahvalim svima koji su mi pomogli lično ili na neki posredan način tokom rekonstrukcije. Zahvaljujem se i na svim dobronamernim komentarima kojih je bilo mnogo u proteklom periodu.
A što se tiče regate - sinoć sam odlučio da odustanem i o tome sam izvestio organizatora.
Sledećih desetak dana odmora iskoristiću da podignem pod i pokuša da utvrdim gde ulazi voda. Nabaviću i kaljužnu pumpu, a pre svega moram da ovladam upravljanjem čamcem.
Čamac je u marini Stari Slankamen i svi koji su raspoloženi ovih dana će me tamo naći gotovo svakodnevno.
Sa Marinom i Saletom verovatno ću se naći već u subotu na Belegiškoj adi, a možeda se pojavi i neko od vas.