Obećao sam pre neki dan, u nekoj drugoj temi, da ću napisati par rečenica o Progaru.
Kako zbog ukorovljene bašte nisam mogao da pridjem svom čamcu, odlučio sam da sa suprugom i prijateljima odem do Progara - čuo sam da je tamo lepo.
Na nekih 30-40 km od Beograda, surčinskim putem (mislim da ide autobus 605) stiže se do mesta koje lokalci zovu Živača.
Meni se mesto veoma svidelo. Pitomina na sve strane. Radi se o kanalu koju izlazi iz ribnjaka i uliva se u Savu. Prosečna čirina je nešto oko desetak metara, a dubina oko dva metra (na delu gde sam ja bio, ali sa puta se vide i delovi na kojima je kanal mnogo širi.

Poneko drvo pruža hlad, a video sam i dosta klupa na mestima za pecanje.

U malom restoranu možete za 150 dinara dobiti ukusnu riblju čorbu, a za 80 dinara ohladjeno pivo.

Možete tu kupiti i dnevnu dozvolu po ceni od 500 dinara.
Kažu ljudi da se lepo lovi bela riba i šaran, a da ima i štuke i smudja. Ulov do 5 kilograma nosite kući a ako vam se posreći da izvučete šarana težeg od 5 kilograma, njega posle slikanja vraćate u vodu.
Posle Živače nastavili smo putem kroz Progar i po izlasku iz mesta, nedaleko od poslednje autobuske stanice, odvaja se put u levo i tu stoji putokaz sa nekoliko tabli od kojih na jednoj piše: "Skreni ovamo", a ostale ukazuju na restoran - šardu izvesnog Pere (eto, zaboravih nadimak ali rekao bih da je bilo nešto kao "Babura" ili tako nešto).
Posle kratke vožnje dobrim mada uzanim asfaltnim putem stiže se do mesta koje se zove "kod kamena". Tu je napravljen nasip kojim je ada povezana sa obalom, a uzvodno je zbog taloženja mulja ada spojena s obalom u dužini od par stotina metara, tako da ada u stvari i nije ada, već više poluostrvo.
Evo kako izgleda taj deo:

.
Vrlo lepo mesto zapecanje.
Nastavili smo vožnju putem do ranije pomenute čarde na obali prema glavnom toku Save.

Pored restorana nalazi se roštilj, mreže za izležavanje, a tu je i teren za odbojku na pesku.
Ono što je na mene ostavilo najsnažniji utisak to su ogromne vrbe i topole sa kojih se spuštaju lijane do vode, a ispod restorana nalazi se novi, moderan splav za koji namernici koji žele da se odmore na tom mestu mogu da privežu svoje plovilo.

Posle popijenog osveženja i razgovora sa prijatnom domaćicom, od koje smo čuli da ribočuvari često kontrolišu taj teren i da se u restoranu može kupiti dnevna dozvola, vratili smo se do Bojčinske šume.
U Bojčinskoj šumi te večeri bio je javni koncert koji je uživo prenosio RTS. Mladi talenti koje obučava Merima Njegomir učinili su to veče nezaboravnom uspomenom.
Pred početak samog koncerta, predahnuli smo i večerali (za male pare - 4 večere, sa pićem, platili smo manje od 3.000 dinara) u predivnom ambijentu.

Ko voli da čuje najlepše izvorne narodne pesme u izvodjenju zaista talentovanih pevača, može sebi da priušti isto ovakvo veče već 8. avgusta kada će biti drugo javno snimanje iz ovog ciklusa.
Eto, toliko od mene.
I nisam bio na vodi - i bio sam na vodi. Ali u svakom slučaju, proveo sam jedan divan dan i nadam se da sam uspeo donekle da i vama dočaram kako je to bilo.