Počeo bih temu sa jednim citatom člana "
Pera GARMIN", jer delim njegovo mišljenje i mislim da to najbolje opisuje kako mi doživljavamo kombinaciju pisanja na forumu, i plovidbe:
"Ne mislim da su ove naše plovidbe specijalne, pa da treba da se "pokazujemo" svima kao da smo učinili nešto posebno. Ali mislim da je dobro to što nas nekoliko koji redovno učestvujemo imamo malo "dara" ili barem ludosti da o tome pišemo i time prezentujemo reke u Srbiji i lepotu boravka na vodi... "#
Ove sezone, Zveki, Mileta i ja smo se dogovarali da se zaputimo ka Tisi, i stvari su se lepo poklopile tako da su nam godišnji odmori pali u isto vreme.
Dan pre polaska, saznali smo da je Tisa veoma mutna i zagađena, da od kupanja i ribolova na njoj nema ništa, i da nam ne bi bio neki ugođaj da provedemo vreme na njoj u takvom stanju. Donosimo odluku da plovimo do Belegiša i da se tu ulogorimo, pa da vidimo šta ćemo dalje. Ipak, moramo da mislimo i na to kako da deci i ženama bude zanimljivo i da se ne sedi samo na čamcu, već da ima neki program.
Krenuli smo oko 10h iz Zemuna, i samo što smo krenuli, ugledasmo poznato plovilo, "Princeza" sa Novosadskom registracijom kako izlazi iz marine "NK Zemun", zastali smo da se pozdravimo sa Radovanom i da čujemo ko je šta planirao za naredne dane. Razmenili smo telefone i dogovorili se da se čujemo i vidimo par dana kasnije u Belegišu. Konačno, naša tri čamca nastavljaju dalje. Posle nekih 45 minuta, prolazimo Pupinov most, prolazimo i vojne bašte, i meni zvoni telefon. Dobijam poziv da moram hitno da se vratim do Zemuna da završim neku papirologiju... Ja u neverici, ali što se mora mora...! Obaveštavam Miletu i Zvekija da nastave dalje istim tempom, pa da se nađemo u Belegišu, jer bi izgubili dan da me čekaju da se vratim pa da opet nastavimo zajedno.



Skoro punim gasom se vraćam nazad do marine, i tu se zadržavam jedno sat vremena, pa opet oko 12h krećemo ka Belegišu. Pišem trenutne radne sate u "brodski dnevnik", trenutnu količinu goriva i vreme kad smo krenuli i nastavljamo malo jačim tempom uzvodno. Usput sam u kontaktu sa ostatkom ekipe, i obaveštavaju me da su ipak nastavili malo sporije ne bi li ih ja stigao. U Starim Banovcima ih nalazimo na sidru na levoj obali, i pridružujemo im se u toplom Dunavu na kupanju. To nas je baš osvežilo, i opet nastavljamo dalje ka Belegišu. Vreme idealno, skoro bez vetra a dan sunčan.


Posle naših, tačno 3h plovidbe od Zemuna, stižemo u Belegiš kod velike ade, i uplovljavamo levo pored ade i nalazimo jedan peščani sprud sa malom uvalom gde je dubina preko 3m uz samu obalu, vezujemo čamce i svi se aktiviramo da što pre spremimo ručak, koji je, zbog svih okolnosti prilično kasnio. Vadim talandaru i usoljavam meso, Mileta priprema drva za loženje, a Zveki počinje da sprema meso, u čemu se odlično pokazao
Mislim da je malo dobio i boju pored te vatre, ali leto je, to se valjda podrazumeva







#
Pošto je već padao mrak, nakon jela, svi smo se bacili na pripremu čamaca za spavanje i zaštitu od komaraca. Za sutra, planiramo kupanje u čistoj i toploj vodi Belegiških ada, a za ručak, pasulj u kotliću...