Обично је било:
- релативно добро стање и скупо,
- лоше и скупо,
- лоше и јефтино.
Loše je loše, bio ono skupo ili jeftino, tj gore je kad za loše platiš više.

Ali kad je dobro, tada je skupo relativna stvar.
Skupo kao nema se para ili precenjeno skupo. Te dve stvari su jako različite.
Neka .. sitnica, treba nešto da se zavari. Izvuci iz vode, nabavi prikolicu, auto sa kukom, jebada ovako onako, odlazak majstoru.
Plati majstora, benzin, reši prikolicu, auto sa kukom, benzin, najmanje 4-5 sati posla. I najmanje 50+ eura.
A trebalo zavariti hebem li ga šta nešto sitno, do pola sata posla.
Sve u svemu na kraju dana, u manjku ste 50-100eura.
Nabavka nečega, to košta x novaca, ali odlazak na sajam ili kupovina preko neta, poskupljuju robu uglavnom za 30-100%, bez ugradnje.
Znači ako nešto košta recimo 7.000 eura, a sve je u funkcionalnom stanju, a go čamac nov košta nov bez opreme 10,000e da li je to skupo?
Ili nov košta 6000, a ovaj od 7 ima opreme za 1000 plus onih 30-100% troškova bez ugradnje.. Skupo ili nemam ili ne želim da platim.
Matematika ima hiljadu: 100 žena 200 sisa.
Eto ja bih najradije kupio brod od 100.000e i da sve radi. Ali skupo! tj nemam toliko.
