Ovo mi je bila prva sezona koju sam proveo na Dunavu sa Brodicem i sa porodicom. Do sada su to bila momacka leta sa drustvom u camcima i gliserima, ali doslo vreme da se uspori malo...
Kako mi isplovljavanje ne bi predstavljalo muku i pako tegljenja stvari dokle se beba dere

a nervozna zena preznojava

zatrpana brdom stvari na brodu razvio sam odlicnu strategiju.
U cetvrtak posle posla donesem sve stvari na brod, rasporedim ih, upalim frizider, dovucem gajbu piva, 2 ture nafte, napunim frizider, napunim vodu, po potrebi zamenim plinsku bocu, kupim meso i odnesem ga kuci da ga zamrznem...
Sutradan u toku radnog vremena gledam da skocim do broda samo da podignem cirade, odnesem smrznuto meso i otkacim bocne vezove.
Cim zavrsim sa poslom pokupim zenu i bebu i isplovljavamo, to obicno bude oko 4-5 popodne. Taj dan plovimo uvek kratku relaciju max 2-3sata i nocimo ili na ostrvu kod Karlovaca ili na mackovom ostrvu preko puta Karina, u zavisnosti da li smo krenuli uzvodno ili nizvodno. Sutradan ujutru prakticno tek pocinje plovidba a ja se budim na brodu odmoran i potpuno spreman. Prognozu pratim ali na dnevnom nivou kako bih izbegao potencijalne salauke, dugorocnije nije pouzdana.