Mašinski fakultet zaboravi, osim ako nemaš neku šemu za odlazak u inostranstvo posle fakulteta.
Kod nas je ta struka totalno potcenjena. Nema novih investicija, staala je izgradnja čak i zgrada koje prave privatni investitori, nadzorni organi su priča za sebe (ne daj bože da to neko proveri) potpisuju i ono što pas s maslom ne bi progutao, privatnici ih iskorišćavaju i rade tezge bukvalno za džabe čekaju na pare i po godinu dana ili dok investitoru ne zagudi.
Ovo ti govorim iz iskustva više mojih prijatelja koji su mašinski inženjeri a neki od njih sada rade sasvim treće poslove.
Evo jedne anegdote koja ti može značiti nešto.
Kada je moj kum, početkom sedamdesetih godina upisao mašinac, jedan stari profesor im je na prvom času postavio pitanje u stilu"Dobro deco vi ste bili uspešni đaci i upisali ste ovaj fakultet. Ali da li znate od čega ćete živeti ako bude stani pani?"
Uputio ih je na to da obavezno tokom studija izuče neki zanat.
Sve ovo im je ispričao na osnovu svog životnog iskustva. Naime tokom drugog rata bio je zarobljen kao vojnik kraljevske vojske i poslat u Nemačku u logor. Tamo su ih odmah pitali ko ima kakav zanat i prema tome ih slali na rad. Zanatlije su odlično prošle pošto su ih razbacali po selima da rade a tamo nije bilo mnog muških pa su ih držali (e) kao malo vode na dlanu.
Kad su njega pitali šta zna, odgovorio je da je on student mašinstva. Odmah su mu dali lopatu u ruke i poslali ga da radi najcrnje fizičke poslove.
Prema tome. Dobro razmisli šta bi voleo da radiš, šta sada najbolje znaš i šta te ispunjava pa onda sedi i dumaj kako da se u to ulkopiš.
Ako te nešto baš vuče ka tehničkim fakultetima, mogao bi da razmisliš o elektrotehničkom fakultetu koji će biti sve više tražen.

Zameriće mi Laza za duži post, ali situacija je takva da ći izdržaću i to.
