Odem danas po jedrilicu, palim tomos, pa prema marini Sava (Vajs), da vidimo st5a moze tomos 4 uzvodno. Ne moze mnogo toga, ali ide sto je najvaznije. Preko puta pristanista udarih u drvo, puce mi osigurac na elisi

. Po sred reke sam isao da bih izbegao ovo cudo, ali eto, nabodoh ga, da sam hteo iz sto puta ne bih naleteo bas na to mesto, grana viri iz vode centimetar, nisam je ni primetio, ali je zato ljudski grunulo, pomislih ode motor u vodu

. Srecom, posle par minuta naidje tip sa devojkom i ponudi nam pomoc (u camcu sam bio sa suprugom). Ima covek sve, cuo je da mi je ovo prva voznja sa ovim motorom, vozim jedrilicu na zimski odmor, ali kad hoce naopako, hoce. Popravismo mi to nekako, ustvari on, jer nisam imao alat potreban za ovu vrstu kvara (pre bih rekao nezgode). Ok, stignemo do Save i rampe, posto mi je pukla sajla sverta moram na zalet da "naskacem" na prikolicu, pa sta bude. Pre toga bajsem idem po pezo 405 i prikolicu u Zemun. Vracam se sa sve bajsom na prikolici

. Sad treba prikolicu ubaciti u dubinu. E, to ce malo teze ici. Drzim svert konopcem, ali to naravno nije dovoljno i jedrilica rije li rije po pesku i mulju. Tomos nema snage da je pomeri, cini mi se da ne fali mnogo. Noc je odavno pala i kad sam zveknuo i verovatno slomio mali prst na nozi resih da udjem u vodu, ne moze ona da bude ludja od mene. Nisu pomogle ni zenine molbe da je preci zivot od ove kante, ali kad nesto resim da odradim, odradicu ga makar plivao preko Save i crko od hladnoce. Udje, od besa ne osecam hladnocu, poguram i mic po mic oslobodi se moja "Lara", iliti Larica kako joj ja tepam

. Palim makinu i zalecem na prikolicu pa sta bude. Naravno, zaglavi se jedrilica, nakrenu se, ali nekako se smesti na prikolicu. Pocnem da je vucem, Proklizavaju tockovi, upalih gume, pomalo i lamelu. Sta sad? Kad sam je malo izvukao shvatih da je legla ukrivo i nije na nosacima na kojima bi trebala biti. Naidje jedan otezi biciklista i sede na haubu, pa nekako izgurah .Jbg, ko me tero' da prodajem lendkruzera

. Guma na prikolici ispustila dobrano. Napumpam je mini kompresorom, naravno njemu se zatopi plastika na upaljacu, ali je dopumpao solidno. Da palim auto, nestade mi sva struja pri pokusaju paljenja

. Ponovo, jok...ponovo, dodje kao da se nista lose nije desavalo i ja srecno i veselo onako nakrivljenu prikolicu i bez stavljanja signalizacije na istu doteram jedrilicu ispred kuce. Eno je tamo odmara, sutra cu je nabaciti na prikolicu da stoji normalno. Prst me razbija, ali to je scena slave

, da ne kazem Save i Dunava. Sutra krecem i sa smirglanjem dna, ima da se sija ki' nova kad je na prolece isteram na vodu

. Trebalo je da idem kod prijatelja na slavu, ali zena se toliko iscrpela psihofizicki da je zaspala cim smo stigli kuci (oko 22.00h. Najbitnije mi je da je Lara ispred kuce, sutra cu na slavu

...
Zao mi je tih para, ne vredi vadjenje jednog brodica od 5.6 metara toliko, ali sta da radim kad nigde nema normalnog mesta za vadjenje camca!? Ako neko zna neko mesto neka mi javi, vise volim da plovim do Visnjice iz Zemuna, pa da na gorivo portrosim taj novac i sam izvadim camac od 550kg, nije to nistastrasno, treba mi dubina od pola metra i malo slobodnog pristupa.
To je jedan od razloga zašto ne želim da napustim marinu u Slankamenu. Sve ima i sve se može. A cene znatno niže.
Eto, ja ustedeh tih 2000 dinara, a oni me ne bi ni cekali da nastelujem svert i nabacujem prikolicu, tako da se nisam ni najmanje pokajao i odsad cu uvek da spustam i podizem jedrilicu sam. A da pljackaju po beogradskim marinama to stoji. 44. juli odvaljuje cifru od 2000 din. sto je za mene prvise za pet minuta posla. Ali su uzurpirali tu rampu i cekrk i moze im se. I dalje tvrdim da su cene u beogradskim marinama u odnosu na ono sta nude astronomske. U sustini, vecina su privezista za camce, po mogucstvu sa gazom od 10cm, ponekad ni to ne pomaze

. Uslovi, koji uslovi, obala potpuno nesredjena, sve u kardinalnom stanju.Ali je zato cena svetska, ima se moze se

.