Umalo tragicno da se zavrsi vikend na vodi.U subotu uvece oko 22h,sedeo sam sa ekipom privezan na levoj obali Dunava na 1171 km.Uz vatricu,muziku i pivo nismo obracali paznju na glasve koji su dopirali sa Dunava iz mraka.Kako su postajali sve glasniji utuisali smo muziku i zaculi povike UPOMOC.U tom trenutku nasao se tu jos jedan prijatelj sa sikljom,koji je pokusao da komunicira sa ljudima koji su dozivali pomoc.Iz vode se culo: "Potopio nam se camac".Uskocili smo u dva camca i krenuli ka drugoj obali na veliko ratno ostrvo odakle su dolazili glasovi.Obajsavali smo obalu lampom i ugledali grupu ljudi koja nam mase iz sume.Kada smo pristali u camac su panicno poceli da uskacu "klinci" oko dvadesetak godina.Goli,bosi,bez telefona... Po prici bilo ih je deset na pasari sa Tomosom 4,vozikali su se oko Lida kada je nesmotrenom reakcijom pijanih pojedinaca u nakrivljenu pasaru pocela da ulazi voda.Za 30 sekundi vec je bila na dnu sa svim stvarima,pojedinci su pokusavali da spasavaju camac,dok su drugi spasavali zivote.Dokopali su se obale u sumi i dozivali pomoc,mahali camcima ,ali niko nije obracao paznju na njih.Najcrnje u celoj prici je to sto je na samo 50 metara od mesta gde su preziveli brodolom bila usidrena dva velika kabinasa koji su pecali,a nije im palo napamet da pomognu ljudima.Promrzle brodolomnike smo odvezli do marine 4. juli,dali im telefone da se jave kucama,pozdravili se sa njima i vratili se da mnogobrojnim okupljeneima koji su iz mraka pokusavali da vide sta se desilo na Lidu damo informacije iz prve ruke.Verovatno ce mnogi od njih koji su preziveli brodolom ovaj dan poceti da slave kao drugi rodjendan.