Na reci se uglavnom koristi svoje i tudje iskustvo. Ipak postoji jedno pravilo. Matica je u krivini uvek bliža spoljnon obali pa je voda tu i dublja. Onda... brežine. Ako je obala oštro odsečena onda je tu i pored obale dovoljno duboko. Ako u krivini na unutrašnjoj strani vidiš nanos... beži što dalje prema sredini, garantovanu tu čaplja sedi. :) . Uvek gledaj daleko ispred sebe i pamti gde drugi čamci prolaze.
Kroz male vode uvek drži onu stranu gde je obala usečena, jeste matica brza ali ima dubine, naročito ako je krivina oštrija. Jedino mogu biti problematični sprudovi. Njih odaju galebovi i druge ptice koje stvarno stoje ali takvih sprudova nema na relaciji Kostolac - Beograd osim srednjih voda. Plićak takodje odaje i "razdvajanje matice", nešto kao ispred pramca kad ploviš. Voda "obilazi" takva mesta.
Jedva čekam Saletova iskustva. On je ceo ovaj put prošao bez sonara.
Sale...
Moje iskustvo se svodi na taktiku, gde ne poznaješ teren-drž' se sredine! :taunt: Možda sam tu sigurnost platio sa par litara više uzvodno, ali nema tu neke bitne razlike kad pređeš 550 km. Ako je verovati Kapetanovom GPS-u, Zeko, onako natovaren, postiže 43km/h uzvodno i 47km/h nizvodno. Sasvim dovoljno za krstareću brzinu od 30-35km/h u oba smera i po sredini matice. Treba znati da, čak i onako natovaren, Zeko ne gazi više od 40 cm. Ne spadam, dakle, u od plićaka ugroženu vrstu.
Ipak, travu, panjeve i sve druge ploveće objekte zaobilazim što više moguće. Ne bih da nagađam koliko blizu ili daleko, jednostavno gledam da korito sa kojim sam krenuo vratim kući u istom stanju! :taunt: :taunt:
Inače, nema neke razlike, ploviti u okolini Beograda ili kroz klisuru, važe ista pravila: U'se i svoje kljuse! Ne junači se i ne pravi gluposti!
Glisiranje Dunavom već samo po sebi spada u opasnije sportove, nema potrebe dodavati sopstvene gluposti.