Kad sam boravio na splavu, camac je bio u vodi, ujutro bih pokupio malo vode od nocne vlage ili kise. Na vodi mu sunce nije smetalo, imao je patosnice. Kad ga nisam koristio izvlacio sam ga na platformu u senku, nikad na sunce. Zimi je bio prevrnut sa dnom na gore i pokriven sa obaveznim distancerima izmedju dasaka i pokrivaca. Ovo je veoma vazno da bi se omgucilo strujanje vazduha oko korita i sprecavanje bilo kakve vlage/rose koja bi mogla da zamrzne. Generalno, uvek je bio u sredini koja je bila po koncentraciji vlaznija nego ona kad je pravljen (mada ima misljenja da ga treba praviti u sredini u kojoj ce biti koriscen).Prve tacke ljuspanja laka su se pojavile tek posle 2 godine ali je to lako sanirano.Dobra zastita drverta sa firnajzom se pokazala kao dobar potez.
Danas je odrzavanje drvenih camaca neuporedivo lakse zahvaljujuci pre svega novim tehnologijama i materijalima koji se koriste pri gradnji. U svakom slucaju, prilikom svakog napustanja cak i na jedan dan treba ga prekriti nekom prekrivkom/tendom sa luftasima. Takodje, kada je njihovo odrzavanje u pitanju, skloniji sam misljenju da je mnogo veci problem sa nasim marinama.
Ali, cak i nesto malo vise truda oko lepog drvenog camca ne moze umanjiti lepotu i zadovoljstvo u voznji sa njim u odnosu na plastican ili limeni. Pri tom ne mislim, naravno, na radne i ribarske camce vec na one pravljene za uzivanje. To je jednostavno nesto, nesto sto se ne moze porediti.
