Ja sam nekom srećom juče uspeo da dobijem štab telefonom i prijavio se da pomognem. Gospodjica koja se javila nije mogla da nadje formular da upiše moje podatke pa sam je zamolio da upiše na papir i oslobodi vezu drugima što je i učinila uz odgovor "Ako bude potrebno pozvaćemo vas". Kako nije bilo moguće dobiti ih ponovo a niko nije zvao rešio sam da krenem čamcem pa šta bude...
Čim sam kupio gorivo, spakovao preobuku i hranu krenuo sam sa sinom uz Dunav. Čim smo ušli u Savu postalo je nemoguće proći pored kapetanije. Voda je bila brža od Yamahe 15 i stajali smo u mestu pod punim gasom. Shvatio sam da će mi do Obrenovca trebati dva dana vožnje i ponižen se vratio do moje marine.

Ovo je prava prilika da vlasti shvate da naša rekreativna flota malih čamaca nije luksuz i da će ako se smanje porezi na motore i plovila biti mnogo više plovila koja će biti u mogućnosti da se pomogne u ovakvim situacijama. "Niko iz Beogradskih marina" nije otišao jer su na malim čamcima mali i nemoćni motori a oni veći čamci imaju predubok gaz i ne mogu da pomognu u ovakvim situacijama.
Pozdrav novinarima Kurira, nek se malo pokvase i odu na teren gde je prava katastrofa a ne da iz toplih domova pišsu o problemima koje su videli na TV ekranima. čak su i stare slike marina okupanih suncem koristili. Ko su oni da nam sude?
