Nautika opšta... > Iskustva sa vode
Moja prva plovidba
zankiki:
Ko ne poznaje sve čari jutra u prirodi, a pogotovo pored vode, dok sunce još nije izašlo, nego tek boji horizont u ružičasto, a priroda se lagano budi, taj nije ni bio u prirodi. Doživeo sam na pecanjima i kampovanjima mnogo ovakvih jutara, ali na brodu je to isto, a opet nekako drugačije.
Pošto nikad ne spavam preko 6 sati, a legli smo relativno rano (23h), u 5 sam bio na nogama. Tiho izlazim na terasu da ne probudim Jasnu i Dejana. Uživam slušajući različite ptičice, žabe, i ostale živuljke, dok lagano listam knjigu, i pijem jutarnju kafu i rakiju. No, činjenica da danas treba voziti malo više da se nadoknadi zaostatak od juče mi nije dala mira, i u 6 pali motor. Na prvi krc anlasera, Dejan je već na nogama, dok se Jasna prevrće na drugu stranu i nastavlja. Posle oko 2 sata vožnje smo na sledećem trianglu. Sledi doručak i jutarnje kupanje.
Posle par sati kupanja krećemo za Karavukovo. Nema stajanja dok ne stignemo. Malo pre Karavukova ipak stajemo, samo da napravim roštilj, dok Jasna dokazuje svoje kulinarsko umeće, praveći supu iz kesice. Negde posle podne stižemo, a tamo milina, veliki triangl, na kome ima i kafana na vodi. Bacamo sidro na sred triangla, i plivamo do kafane u želji za hladnim pivom. Kad smo se napojili, ja i Dejan krećemo do sela po namirnice, a Jasna sređuje brod. Posle se kupamo do pred mrak, u sumrak krećemo prema prevodnici. Čuo sam se sa prevodničarom Mikom malo ranije tog dana, rekao mi je da prevodnica radi od 7, ali da će on biti tamo već u pola 6, i da će otvoriti kapije, pa kad stignem mogu odmah unutra. Parkiramo oko 1km pre prevodnice, malo sedimo na terasi pa spavanje.
Dok sedim na terasi razmišljam od dve stvari, kao prvo, da za ovakvo putovanje treba bar duplo više vremena. Uživali smo mi i ovako, ali bi bilo mnogo lepše da smo mogli celo popodne da se kupamo u Karavukovu, lagano ustanemo, popijemo kafu, pa kupanje, možda odemo do pijace u selu, opet kupanje pa lagano dalje... Ovako je stalno bilo prisutno gledanje na sat i preračunavanje vremena. Komaraca nije bilo uopšte, jedino u sumrak, ali se čak i tada uz spiralu moglo sedeti napolju. To je druga stvar o kojoj razmišljam. Sećam se uklete šume, i rojeva komaraca koji se nisu smanjivali ni u podne, ni u ponoć. Sa obzirom na visok nivo Dunava, i naglo opadanje baš tih dana, očekivao sam na Dunavu možda sličan scenario, što ne bi bilo dobro. Takođe sam se nadao da će opasti dovoljno da bar neke obale i plaže izadju na suvo, jer smo imali gomilu opreme za plažu koju na kanalu nismo mogli koristiti - beach ball, badminton, frizbi, lopta za odbojku, picigen...
nastavak sledi...
Kapetan:
odlicna reportaza !
kakve su temperature vode bile ?
zankiki:
Dunav 18-19, kanali 25, Tikvara 22
zankiki:
Brz tempo uzima danak, i treće jutro se budim oko 6. Na brzinu se pripremamo i krećemo do prevodnice. Kao što je gospodin Mika obećao, prevodnica je bila otvorena. Parkiram brod, u nameri da prodjem što pre. Međutim, Mika je ribolovac, bivši ribočuvar, a tokođe i vlasnik brodića sličnog mom, tako da smo se u razgovoru poprilično zadržali. Izlazimo na Dunav, a on nam odmah pokazuje svoje poznato lice. Na toj krivini gde se kanal spaja sa Dunav je matica snažna, a dubina 22 metra. Gasim motor i lagano se spuštamo prema Dalju, dok doručkujemo i pijemo kafu. Na mapama sam malo nizvodno od Dalja video ostrva sa plažama, pa smo se nadali da ima negde malo peska, čak i po ovom vodostaju.
Prolazimo pored ostrva, ali su pod vodom. Na jednom mestu nalazimo malo peska i pristajemo. Sreća, sreća, radost.
Ubrzo krećemo odatle, pošto je bilo muljevito, šuma blizu, a sa njom i neizbežni komarci, uz moj komentar da garant 100 metara niže ima idealna plaža, a mi se zezamo ovde. Tako je i bilo. Posle par stotina metara smo ugledali baš ono što nam treba! Jedno ostrvce samo za nas! Odmah kreće trčanje, pljuskanje, skakanje, frizbi i beach ball. Bilo nam je jako teško da krenemo odavde, opet mi je palo na pamet kako je malo vremena za ovakvo putovanje, jer bi ovde ostali barem dan - dva. Ali plan je bio da se svrati na čardu kod Nećka (Bačko Novo selo) predveče, i da stignemo na noćenje u dunavac kod Mladenova. I tako smo se teška srca oprostili od ovog ostrvceta, uz obećanja da ćemo se vratiti!
Prolazimo delom obale koji ima lepih plažica, ali su koliko mi je poznato sve na Hrvatskoj strani, pa nema pristajanja. Borovska ada, Vukovarska ada... Stižemo do Nećka i ulazimo u dunavac. Usput smo ipak ogladneli i ručali, Jasna je pržila krompiriće pa ne žurimo na ručak. Dunavac je topao, uživamo i hranimo labudove. U neko doba mi se pije hladno pivo, pošto sam u Karavukovu zaboravio da kupim. Parkiramo brod i krećemo do Nećka, ali se iz trave dižu rojevi komaraca. Brže bolje bežimo nazad na brod! Glupi komarci, glupi Nećko i glupo pivo! Umesto toga se kupamo još malo, i pred mrak se bez motora spuštamo da dunavca kod Mladenova (ne znam kako se zove). Ulaz u dunavac je dubok, oko 6m, ali posle 50-ak metara dubina pada na 1.5 metara. Tu je lepa peščana plažica, i tu odlučujemo da spavamo. Napolju su horde komaraca, a Dunav pada dnevno po pola metra. Sakrivamo se u kabinu, puštamo odličan crtani (Čelični div)... i... zzzzzzzz
LSI:
Lepa priča a lepe i slike
Navigacija
[0] Indeks poruka
[#] Sledeća strana
[*] Prethodna strana
Idi na punu verziju