Autor Tema: PONAŠANJE U PRIRODI  (Pročitano 4421 puta)

0 članova i 1 gost pregledaju ovu temu.

Van mreže skipper

  • Talasožder Mali
  • ******
  • Poruke: 879
  • Pol: Muškarac
  • www.mojaladja.com
PONAŠANJE U PRIRODI
« poslato: 22, 09, 2009, 17:30:33 posle podne »
PONAŠANJE U PRIRODI

         

  - Sve što ponesemo sa sobom u prirodu moramo i da vratimo sa sobom uključujući i otpatke, u kesi naravno. Mnogi otpaci su smrtonosna i mučna zamka za velika i mala bića i trajno truju prirodu. Niko ne želi da umire u mukama. Uvek pokupimo svoje otpatke!

 - Nikada ne prosipajmo zamenjeno automobilsko ulje u prirodu, visoko je otrovno i trajno truje svu vodu! Filter od ulja se ne sme takođe bacati, a 1 litar prosutog motornog ulja zatruje oko milion litara vode! Zamenjeno staro ulje prespimo u plastičnu bocu i vratimo ga sa sobom zajedno sa starim filterom, na reciklažu.

 - Nikada ne odbacujmo baterije u prirodu jer su izuzetno otrovne, sadrže živu i druge otrove!

 - Ne koristimo deterdžente za pranje u prirodi, jer su veoma otrovni! Natpis na njima da je biorazgradivo ne znači i da je zdravo. Jedna kap deterdženta ubija sav živi vodeni svet u stotinak litara vode. Običan sapun je manje opasan. Ako želimo da peremo sudove u prirodi koristimo bezopasnu materiju, pepeo od sagorelog drveta iz vatre.

  - Nikada ne palimo otvorenu vatru, jer jedna varnica i vetar nas mogu zarobiti u plamenom obruču. Ne pomišljajmo da smo brži od vatre jer ni životinje brže od nas to nisu, a pre toga bi se ugušili od dima! U šumskim požarima ginu najbrže životinje i profesionalni vatrogasci...Zakon zabranjuje paljenje vatre u šumi ! Ako baš moramo da zapalimo vatru, birajmo vlažnu zemlju i zemlju bez okolne trave, duboko iskopajmo zemlju i ogradimo rupu kamenjem, a oko kamenja opet naspimo zemlju koja je preostala, kako bi sprečili vetar da raznese žar i varnice...OBAVEZNO pri odlasku moramo politi pepeo vodom!
 - Ne pomišljajmo da puštaš kućne ljubimce, a ne pogotvo ukrasne biljke u prirodu.To može istrebiti čitav ekosistem, ako se ta vrsta raširi u prirodi. Ona nije stvorena za naše podneblje i obratno.

 - Ne pomišljajmo da uzimaš životinje iz prirode kao kućne ljubimce, jer one to nisu. Možeš biti napadnut ili zaražen. Te vrste traže posebnu neverovatno raznovrsnu hranu i druge uslove, i nemoguće je nabavljati takvu hranu redovno, ili napraviti takve uslove za život. Ptice jedu na stotine različitih vrsta insekata, prelaze stotine kilometara dnevno...U zarobljeništvu vrste iz divljine oboljevaju i žive kratko. Možda je vrsta ugrožena. Usvoj napuštenog psa i mačku.
- Ne berimo cveće koje nam se dopadne, jer je neko toliko retko da izumire.

- Ne pomišljajmo da jedemo biljke koje 100% ne poznajemo. Ne jedi ništa divlje što nisi ranije koristio.Semenke divljeg badema se nipočemu ne razlikuje od pitomog,sem u cijanovodoničnoj kiselini. 10 pojedenih semenki može ubiti neke ljude.

- Ne diraj, ne hrani i ne jedi životinje iz mnogo razloga. Nažalost, za sada one treba da se plaše čoveka, a prilaženje njima, mladuncima ili leglu je za njih napad i možeš stradati. Ne jedi ih jer nose mnoge parazite i viruse.Recimo ribe i žabe nose glistu pantljičaru, školjke hepatitis A i sl...

- Ne zadirkuj životinje koliko god mislio da si jači od njih. Najčešće nisu same, a neke koliko god da su male imaju jake i opasne otrove za alergične i u kolonijama su.

- Ne guraj ruke u pukotine u stenju, drveću i ne podiži kamenje i panjeve. Retko da ćeš tako naći opasnu životinju, ali ćeš pre uništiti stanište brojnih vrsta.

    Ako poželiš da posetiš udaljenu i netaknutu prirodu, potrebno je da to uradiš sa profesionalcima u tome. Postoje razne obuke, za razne namene (vojne, sportske, u slučaju nesreće...) i za različite terene, tj. delove sveta. Postoje neka opšta pravila.

    Nikada ne zalazi sam daleko u prirodu, a ako se odlučiš za to biraj iskusne u preživljavanju za pratioce.Planiraj ekspedicije dugoročno uz priručnike i iskusne saradnike.

    Uvek javi na 3 mesta gde si tačno pošao, ako ti se nešto desi. Javi podršci, recimo prijateljima, USMENO, a ne pisanom porukom, mesto, maršutu, vreme polaska i povratka i broj ljudi koji idu, kao i njihove medicinske potrebe (pr. alergije, insulin...), kako bi znali da podignu uzbunu i pozovu pomoć, ako se ne vratite u planirano vreme.

    Pakuj stvari za preživljavanje isključivo po spisku za preživljavanje, nikako napamet. Proveri dali si sve spakovao po tačkama u spisku.

    Nikada ne trči kroz prirodu, jer su neki prividno ravni tereni puni jama dubine od po više desetina metara.

    Čuvaj se blata, obala reka, i navodno isušenih korita, jer suva pokorica ne znači da se ispod nje ne krije po 3m živog blata. Ne skači sa čamca u vodu ili u blato, makar blato izgledalo suvo. To je smrtonosna klopka, ako si sam!

    Ako se osetiš ugroženim, daj životinji šansu da pobegne. Ne nosi vatreno oružije i ne pucaj ni u samoodbrani.
    Velike su šanse da razjariš životinju koja bi inače pobegla. Velike životinje poput divlje svinje i medveda čak i da želiš ne možeš ubiti pištoljem - pucanjem u njih zasigurno si sebi potpisao smrtnu presudu. Dakle, ne beži jer su bar duplo brže od tebe, ne gledaj ih i miruj, mišići na telu ti ne smeju biti napeti i životinja će otići.

    Ne ulazi u pećine iz mnogo, mnogo razloga. Gasovi, promena temperature, odronjavanje...  Pri kretanju koristi štap kojim teraš sve ispred sebe,
a svaka životinja(čak i otrovnica), ako joj daš šansu, će pobeći. Hranu nikada ne ostavljaj u šatoru, jer privlači noćne grabljivice. Stavi je u platneni džak i okači je kanapom na drvo.

    Ne pij vodu iz prirode, sem ako nisi u bezizlaznoj situaciji i znaš da je stručno filtriraš.

    Čuvaj se SVAKE povrede, čak i one najmanje, recimo žulja.

    U prirodi svaka komplikacija najčešće vodi u fatalan ishod, ako si tu na duži period.

    I naravno, otvori čula, opusti se i diši polako i duboko.


    Priroda je lekovita...