Moja Ladja
Nautika opšta... => Galerija - Gallery => Temu započeo: deda 23, 08, 2012, 14:15:16 posle podne
-
......................................
-
auuuu , pa koliki je i koliko je dubok prolaz?
-
Ima prolaz za siklje okolo 50 cm!! Samo uz obalu!
-
Malo Vam je suvonjav taj Dunav postao ....
-
Ufitiljio nacisto !! To nam oni odozgo zatvorili vrata izgleda !! stri
-
samo neka potraje tako do 15 septembra i da sam miran :)
-
*
Gospodo Forumasi 114 i dobar dan !
Pregledajuci teme Foruma, zadrzao sam se na temi "Vojne Baste", koje svi nauticari iz Beograda i Zemuna dobro znaju, kao dobru i interesantnu destinaciju. I ne jednom su tamo i nocili pecajuci i nocu, sto inace ima posebnu draz. Gos-in deda je otvorio ovu temu i postavio fotke, sto je dobro. Ali s obzirom da je dedina omiljena destinacija nedaleko od Vojne Baste, mogao bi da nam opise kamperske ili ribolovacke dozivljaje sa tog terena, koje ce nas u ove zimske dane "osveziti". ok
Ja sam svojevremeno ziveo 5,5 godina u Rekreacionom Centru "13-ti Maj" ( desna obala ), negde na 1182-gom kilometru i za svo to vreme sam sa drvenom sikljom pecao, kampovao i uopste boravio na levoj obali koja je bila uvek mnogo interesantnija no desna u tom nivou, a i dobro sam je poznavao. Rado cu vam opisati neke od dozivljaja iz tog vremena, ali vas molim da i vi opisete svoje dozivljaje i dogadjaje sa tih terena. Bice svima mnogo interesantnije dok ih budemo citali ( komentarisali ) u ove zimske dane ! Hvala vam ! clap ok m4 i pozdrav svima !
-
*
================
Vojne Baste - 1
================
Petak uvece je, a na Lidu po broju novo-razapetih satora i kolicini camaca-kabinasa, nasukanih na pescanim obalama Ratnog Ostrva, prosto se oseca i u vazduhu lebdi informacija, da ce sutra ovaj deo Ostrva biti prebukiran posetiocima iz Zemuna, Novog Beograda i Beograda. Naravno da nisu izostali ni skromno zapazeni broj onih koji vole da u svojim camcima-kabinasima, borave i spavaju "na sidru". Oni su se po pravilu usidrili na sami spic Lida, na plitkoj vodi, vodeci racuna o medjusobnoj distanci, jer cesto ih “bacaju” talasi “belih brodova” i guraca guranih sastava, koji ne tako cesto, ali ipak prolaze plovnim putem i dizu velike talase. U nasem kampu, 50-tak metara nizvodno od mesta gde pristaje skela “Topciderka”, pod vestim manevrom naseg kapetana Brace, gori vatra i svi koji smo veceras prisutni, sedimo oko vatre i medjusobno razgovaramo. Veceras nam je u goste dosao i Dragisa “Pancevac”, kao i mnogo puta do tada, da sa nama provede vikend. Kratka pauza u razgovoru i Gile je prokomentarisao :
-“ ... Javili su na “vestima" da ce preko vikenda biti stabilno i lepo vreme. Narod je to prihvatio “zdravo za gotovo” i pogledajte vi ovu gomilu ljudi koja se rasporedila da provede noc. A sutra, sta mislite ? Koliko ce ih od ranog jutra pohrliti da zauzmu mesta na Lidu, ali i pod vrbama u hladovini ?”
-“ Sta im 'fali i kome oni smetaju ? Pa i do sada ih je bilo na hiljade na Lidu ! Malo vise galama, vristanje dece, pa i to prodje !? Kaze Buca, ozbiljne face.
-“ Ma, nemojte me pogresno razumeti ! Meni ljudi ne smetaju, pa ni ta cika dece ! Meni smeta prasina iz peska, koja se digne u visini glava i svi je udisemo. Zatim, malte-ne svi za rucak peku rostilj. A posledice rostilja su dim i jaka koncentracija mirisa zagorelog mesa. A nemoze da se desi da i vama to ne smeta !? Pa zato predlazem, posto smo svi mobilni, tj. imamo camce, da sutra ujutru rano isplovimo i odemo do Malih Voda, jer ce sutra na Beloj Steni, da bude takodje guzva Pancevaca, kao i ovde Zemunaca i Beogradjana. A mozemo da se prebacimo i tu do Vojne Baste !? Moj je predlog i ja idem ! Samo jos da vidim ko ide sa mnom ?” Pop se izjasnio da je njemu ovde lepo i da mu guzva ne smeta.
-“ Uostalom, guzva traje maksimalno dva dana, a ja sam tu svakog dana !” Buca mu se pridruzio, sa svoje strane gledista, opravdavajuci svoj ostanak. Ljilja me je upitno pogledala i ja sam joj kimnuo glavom, a ona je brze-bolje podigla dva prsta i prijavila se Giletu. Dragisa, kako je video da ja i Ljilja idemo, skromno je rekao :
-“ Ja cu se sutra ujutru zakaciti za Sevu, a i gladan necu ostati, s obzirom da ce siguran sam u to, Moma podaviti bar jednu mrezu. Prema tome, ja sam sa vama koji odavde odlazite, jer pravo da vam kazem, nisam ni ja vise za neke guzve !?” Cika Mirko Potran je svojim prijatnim tihim glasom rekao:
-“ Ja bih “deco” sa vama sigurno ?! Ali sin mi je na terenu i ja sam zaduzen da preko ovog vikenda otpratim “Kevu” ( Mirkova supruga ) sa “Slepa” do kuce. I veceras i sutra i prekosutra. Prema tome, kada se vratite, pricacete mi kako vam je bilo ? A siguran sam da cete se lepo provesti ! Vojne Baste su pitomo mesto.” Svetozar i njegova gospodja Lela, koji su nedaleko od nas kampovali, malo uzvodnije sa “Dalmatinkom” i slusali su nas temperamentni razgovor, te nam se Svetozar malo glasnije nego inace obratio :
-“ Mi se izvinjavamo, sto prisluskujemo, ali vas interesantni razgovor nam se svideo, pa smo resili da vam se i mi ujutru pridruzimo ! Necemo vam smetati, obecavamo ! A vi gospodine Ristivojevicu ste apsolutno u pravu ! Nema ni jednog-jedinog razloga da ostanemo ovde pored guzve koja se objektivno ocekuje sutra, a ni manje prekosutra !” Gile se nasmejao i pozvao je komsije Svetozara i njegovu gospodju Lelu, da nam se pridruze pored vatre, a sam je otisao u svog “Krcka” i otuda doneo krompir i alu-foliju, kao i 10-tak flasa piva. Bucina Cana je uzela krompir i dobro ga oprala pijacom vodom, a zatim ga stavila na sto i Ljilja ga je zavila u alu-foliju. Ja sam ga zatim rasporedio po zaru i uz razgovor, pili smo piva dok se krompir pekao. Svetozar nam je tom prilikom otkrio da je on jedan od vodecih Beogradskih programera za kompjuterske programe. A gospodja Lela ( zovem je “gospodja” jer je kao rodjena licila na gospodju i svojim ponasanjem i manirom dok je razgovarala ), inace je bila profesor srpskog jezika u “sestoj Beogradskoj gimnaziji”. A njih dvoje su inace rodjeni Zemunci, tacnije iz starog grada Zemuna i imaju roditeljsku kucu u ulici Sibinjanin Janka. Ja i Ljilja smo im se takodje predstavili i ispostavilo se da oni cesto dolaze u nas komsiluk, kod svojih kumova u Tetovskoj ulici, a nas stan je odmah tu za uglom Strumicke i Vidske na Vozdovcu. I opet se dokazalo kako je svet mali ? Do posle ponoci smo se tako dobro upoznali, da mi se cini, kao da smo se znali ceo zivot ... !
(http://i1252.photobucket.com/albums/hh561/moca37/17.jpg)
Lido je "Istorija", posleratnih generacija pre svega Zemunaca ! Neverujem da neko nije otisao na "Lido" bar iz radoznalosti !?
A upoznao sam mnogo ljudi koji "Lido" vole ... !
=========================================nastavak sledi=========================================
Pozdrav 114
-
*
================
Vojne Baste - 2
================
Subota i letnji dan, a rano je jutro. Mojim penzionerima sam odneo nocasnji ulov riba, kojim se ne mogu pohvaliti da je bio nocas uspesan. Retko se desava, ali desava se da po nekada ribe u Dunavcu prosto nema. Kao da se presele u Dunav ili odu u Savu. No, nocni ribolov, meni nikada nije bio na prvom mestu po pitanju kolicine ulovljene ribe. Meni je sami proces ribolova mnogo vazniji i pruza mi neopisivi zadovoljstvo, a ambijent noci donosi mi prosto uzivanje, tako da sam svake noci u plusu i svakako zadovoljan docekujem jutra.
(http://i1252.photobucket.com/albums/hh561/moca37/Jesenjaidila.jpg)
Pristao sam lagano uz Sevu, a Gile je vec skuvao kafu i kaze:
-“ Moco, hajde da popijemo po kafu, pa ja idem do drakstora da uzmem taze Novosadski hleb’, jogurt i novine, pa zatim odmah krecemo za Vojne Baste. Buca i Cana su sinoc otisli kuci u Galenika naselju, pa su nas zamolili da jutros kada krenemo, njihov camac zakacimo za Sevu i sa njim odemo na Vojne Baste, a Buca ce se jutros, kada mi stignemo tamo, spustiti pored Rudarskog Fakulteta na obalu ciganskog naselja, pa ce jedan od nas da ode po njega cunom.” Slozio sam se sa “zadatkom” i nastavili smo razgovor na krovnoj terasi Seve, gde smo pili kafu, uzivajuci u ambijentu ranoga jutra, a u medjuvremenu se i Ljilja probudila, pa nam se rado pridruzila na terasi, sa koje se culo kako se grad “budi”, a sa strane Ostrva, cule su se samo pticice i njihov zagonetni cvrkut. Gile je uzeo sa stola dvogled i kroz njega pogledao u pravcu obale. I kaze :
-“ Odlicno. Gaja je sa svojim camcem preko uz obalu i peca kedere, koji mu svakako trebaju za mamke, jer danas ce verovatno na “veliku vodu” ili na “visoku obalu” da peca somove i smudjeve. Odoh ja sa cunom do prodavnice, a njega cu da zamolim da mi pripazi na cun dok se ja zanimam kupovinom. A ti Momo u medjuvremenu zakaci Bucin camac i kada se ja vratim idemo odmah.” I Gile je sisao u cun, a za njim i Malisa koji je stao na prednju platformu i posmatrao me pravo u oci, ocekujuci “da ili ne” da krene sa Giletom ili da ostane sa nama. Gile je otkacinjajuci cun primetio taj Malisin pogled i rekao mi :
-“ Pusti ga neka se proseta sa mnom na onu obalu. Gaja ce ga pripaziti od domacih lutalica !”
-“ Nemoj da se desi, da ti i Gaja mi se posle izvinjavate!? Sigurnije je da ostane ovde !” I samo sam Malisi mahnuo rukom i on je odmah skocio na nogostup Seve, popeo se na krov i legao pored moje noge, a ja sam ga pomilovao po glavi i usima.
-“ Pametan li je Boze ! Casna rec, pametniji je od mnogih ljudi koje poznajem !” I dzonika je “zapevao”, a Gile se za tren’ nasao na drugoj obali Dunavca, kod ponton-restorana “Pasa”. Nasukao je pramac cuna pored Gajinog camca na obalu i otisao u dragstor. A ja i Ljilja i Malisa smo ostali na terasi da uzivamo u lepom jutarnjem ambijentu. U medjuvremenu, iz svog kabinasa je izasao i Dragisa Pancevac i umesto da se ujutru umije, on je zaplivao oko svog camca, razgovarajuci sa nama iz vode. Galameci, probudio je i Svetozara koji nam je svima pozeleo dobro jutro i pohvalio se da je mnogo lepo spavao.
-“ Ja prosto ne mogu da vam opisem taj moj osecaj kada uvece kasno legnem u postelju camca, a jos mi je lepse kada se ujutru budim i izadjem iz kabine, a ono oko mene voda ... ! Prosto carobno ! Mojoj Leli je camac malo nekonforan, a ja nemam toliko novaca da kupim veci camac, inace ne bih odlazio sa camca.” A Ljilja je jedva cekala sagovornika na tu temu :
-“ Ja i Moma vas odlicno razumemo ! Ja sa Seve idem na posao od sredine maja meseca, pa sve do nekog visokog datuma septembra, a Moma i Malisa su na Sevi mnogo duze, a po nekada ostaju i preko zime !” I gospodja Lela je izasla iz kabine i sa lepim osmehom je slusala Ljilju ne prekidajuci je dok je pricala. A onda nam je pozelela “dobro jutro” i nastavila razgovor :
-“ Oh, kako vam ja zavidim ! Ja i Svetozar smo razmatrali mogucnost da celo leto provedemo na nasem camcu. I na kraju smo se slozili da je ta mogucnost vrlo realna, ako bismo imali jahtu u sistemu “akva-hom-a", sa realnim kupatilom, toaletom, kuhinjom i spavacom sobom i sve to sa stajacom visinom. Ali s obzirom na novac koji sada imamo, moracemo da sacekamo neka bolja vremena za to zadovoljstvo !” I razgovor se nastavio sve dok se nije Gile pojavio sa cunom od preko. Ja sam onda startovao motor, a Dragisa mi je odvezao i dodao konopce kojima je Seva bila vezana za vrbe. Seva je ostala u polozaju da “gura obalu”, a ja sam uzeo Bucin camac i zakacio ga pramcano za zadnju desnu bitvu Seve. Zatim sam lagano isplovio u nazad i izvez’o Sevu sa Bucinim camcem i cunom na vodu, gde sam sacekao da se za levu zadnju bitvu zakaci Dragisa sa svojim camcem. Ponudio sam i Svetozara, koji je odbio jer voli da sam plovi. A Gile je standardno uzeo moje dve kante i otplovio do “Slepa” gde je uzeo rezervu tehnicke vode i za mene i za sebe, popricao malo sa Aleksom a zatim je krenuo laganom plovidbom pored Zemunske obale, sve do Radeckog, a zatim presekao Dunav i nastavio dalje do Vojne Baste, gde sam se ja vec sa Sevom vezao za obalu s pocetka veceg ostrva, a nedaleko izmedju sa malim ostrvom. Tu pocinje visoka obala, a samo obalno mesto je dobro ugazeno i travnato. Tu odmah izmedju ostrva je mali pescani sprud, koji kada je ekstremno nizak vodostaj i presusi, a inace je odlicno mesto za kupanje. Seva je duga 10,5 metara i fakticki kada sa krmenog dela zabacim udice i stapove postavim na nosace pricvrscene za ogradu krmene platforme, udice se komotno nadju po sredini rukavca, gde je inace put svih, a posebno i vecih riba. Drugi camdzije, pretezno Zemunci, ubedjeni su u drugu “matematiku” gde vezati camac i pecati, pa se zato uvlace medju podavljene vrbe i naravno tamo pecaju sarane i somove. Krajem leta, kada se iz Tise “dignu” deverike i krupatice, u ovom rukavcu se dobro love neko vreme.
======================================nastavak sledi===================================================
114
-
*
==============
Vojne Baste - 3
==============
114
Nebo bez oblaka i sunce je svom svojom moci obasjalo ostrva Vojne Baste, pa je okolina ostrva jos lepsa no inace. Ljilja je u Sevi i sprema nam dorucak, Malisa je tu negde na ostrvu u potrazi za realnim cetvoronoznim stanovnicima ostrva, a ja sam uzeo radne rukavice i zanimam se ciscenjem terena, na platformi koju hocemo da koristimo preko vikenda. Po travi, opale suve grane sa vrba koje se visoko dizu ka nebu, jos i mogu da razumem. Ali prazne pivske flase i konzerve mesnih narezaka, nemarno odbacenih posle upotrebe, a to su dela najverovatnije pecarosa koji su tu boravili pre nas, e’ to ne mogu da razumem. Doduse i ne staram se da ih razumem, posto sam se vec godinama navikao da kada se zaustavim na obali nekog “novog” mesta, svaki put obavezno nadenem rukavice i ocistim teren na kome planiram da provedem neko vreme. A ja i Ljilja i naravno svako ko je sa nama boravio neko vreme na nekoj obali, obavezno se pre naseg odlaska teren uredi, tako da se po djubretu ne moze poznati nas boravak na tom mestu.... Svetozar je video sta ja radim, pa mi je i on bez reci krenuo u pomoc na sredjivanju platforme. Dragisa je pripremio i zabacio stapove, a zatim nas je pitao da li je potreban i on da nam pomaze ? Na sta smo mu odgovorili da cemo sami zavrsiti. Gile sedi na krmenom delu “Krcka”, pusi i posmatra nas, pa ce reci :
-“ Vas dvojica, tako kvalitetno to radite, da vas je prosto lepo gledati !” I nasmejao nam se, a ja i Svetozar smo ostali ravnodusni i nastavili da cistimo platformu, na kojoj cemo svi zajedno provesti ceo vikend. Na kraju sam uzeo riljac-asov sa krova Seve i skoro pun plasticni dzak smo odneli dublje u vtbak ostrva, iskopali rupu i zakopali ga. Tom prilikom sam se uverio da suvaraka nema, to jest pecarosi su ih koristili za nocno lozenje vatre. Rekao sam Svetozaru, da cu morati da idem po suvarke i on je odmah rekao da cemo ici zajedno :
(http://i1252.photobucket.com/albums/hh561/moca37/VojneBastegornjispic.jpg)
-“ Jedino ne znam gde cemo ih naci, s obzirom da su ova dva ostrva svakog vikenda “napadnuta” od strane pecarosa i da su verovatno “ocistili” sve suvarke, koje sada i nama trebaju.” Odgovorio sam mu da ne brine i da to prepusti meni. I vratili smo se, a Ljilja kako me je videla, pozvala nas je na dorucak. Svetozar se zahvalio na pozivu, napomenuvsi da je vec doruckovao, a ja sam oprao ruke i popeo sam se na krov Seve i otuda skinuo sve stolice i stocic i postavio ih na ociscenu travnatu povrsinu, iliti platformu, na kojoj je jos uvek nisko jutarnje sunce tako bilo toplo i prijatno, a visoke vrbe jos uvek nisu uspele da formiraju hladovinu, koja ce oko podneva biti neophodna. Malisa je najverovatnije osetio da ce se za koji trenutak doruckovati i evo ga sa manjeg ostrva pretrcava plicak i dotrcava do nas, sav veseo sto je stigao na vreme. Ljilja je pozvala na dorucak sve da kazem prisutne, ali oni su se zahvalili i svi su se slozili da danas za rucak neso organizujemo i da svi zajedno rucamo, s cim' sam se i ja slozio. A Dragisa Pancevac je ustao u svom camcu da ga svi vidimo i predlozio :
-“ Ja predlazem, da za rucak ja stavim odmah kotlic sa pasuljem, a imam i dobra svinjska dimljena rebra po banatskom receptu. Naravno tu je i slanina ili “belo meso” ( sapunjara ) kako je banacani zovu !” A ja sam mu dodao na to :
-“ Dragisa. Ti sve to pripremi, a ja samo da zavrsim dorucak, pa cu otici da nadjem suvarke i onda cemo kuvati pasulj. Ja se jos uvek secam tvog pasulja kod Malog Stapara na kanalu ?! A onda je onaj Somborac doneo dobrog vina, domaceg. Hu’ to se nezaboravlja !?”
-“ Da to je bio moj vrsnjak i saborac iz vojske. Obadvojica smo sluzili vojsku u Kicevu, a onda su nas prekomandovali u Debar, gde nam je bilo super, do kraja vojnog roka !” I Gile nas je prekinuo u razgovoru, jer ga je Buca pozvao radio stanicom, da ode po njega na desnu obalu Dunava, preko puta nas.
-“ Moco, otici cu tvojim cunom. Zgodnije mi je i brze !” A Dragisa ga je napomenuo:
-“ Gile, nemoj dugo ! Treba da odemo po suvarke i da kuvamo pasulj !” Gile je mahnuo rukom i kroz nekoliko trenutaka, “leteo” je preko Dunava.
==============================================nastavak sledi===========================================
114
-
gospodine Momo cekamo nastavak,bravo.
-
*
Hvala gos-in Slovenac ! ok I vrlo rado ! Samo za pisanje treba raspolozenje i inspiracija. A ovih dana su me stisli na poslu sa nekim glupim problemima, pa sam kada se vratim s posla po nekada u minus fazi, a tada nema nista od pisanja. Ali "panta rei" sto kazu mudri ljudi, pa ce biti i "dana za megdana"!
Pozdarav 114
-
*
===============
Vojne Baste - 4
===============
Nismo dugo cekali Gileta i Bucu, kad evo njih, pristaju uz Sevu. Kace cun i prvi izlazi Buca sa pijacnom torbom u ruci :
-“ Dobro vam jutro svima. Mislili ste da cete bez mene da provedete ovaj lepi dan ? Epa, nece moci. Moracete da me trpite i danas i sutra, ako Bog da ... !? A sada izvolite vrucu gibanicu za dorucak, kojom vas je sve moja Cana pozdravila.”
-“ Hvala Cani, a hvala i tebi Buco sto si nam doneo gibanicu. Giletu si verovatno rekao da ce jutros biti gibanice, pa je odbio da sa nama doruckuje ?” A Buca se nasmejao i kaze :
-“ Takvu informaciju je mogao da dobije samo sinoc od Cane, jer i ja nisam znao do jutros da se gibanica sprema !?” Svi smo se oraspolozili i naravno prihvatili se parcica jos vruce gibanice. Gospodja Lela je probala ukusnu gibanicu, pa ce reci :
-“ Gospodine Buco ! Kada ce nam se Cana ponovo pridruziti ? Moracu da je pitam za recept ! Ova gibanica mi se mnogo dopada !” A Dragisa je svojski primetio :
-“ Lela, nemojte se molim vas naci uvredjenom, ali ja znam kako se moja zena mucila sa nekim receptima izvesnog peciva. Cak je i bila prisutna i gledala je kako se to pecivo sprema rukama komsinice koja joj je i dala recept. I sve jedno, pecivo u rukama moje supruge se nije dalo ni uporediti sa pecivom koje je bilo izuzetno iz ruku komsinice. Sta je u pitanju ne znam, ali sam bio svedok ovoga sto vam pricam !” Ljilja je takodje potvrdila svojim primerom tu anomaliju, a gospodja Lela je onako galantno rekla :
-“ Svakako ste u pravu, ali vredi probati !? Mozda se i vredi potruditi i postarati ! Kako kaze nas komsija : “kraj ce da kaze !” I ja verujem u to.” Bilo je jos komentara o gibanici, ali sve jedno sta se pricalo, gibanica je bila super. Najeli smo se i ja sam ustao da idem po drva, a Gile mi nije dao !
-“ Po drva idemo ja, Buca i Svetozar ! Dragisa ce zatim da kuva pasulj, a tebe Momo moramo da sacuvamo da nas obezbedis sa ribom za sutra !” A Buca je dodao :
-“ Da ostanem i ja. Ja cu vas takodje obezbediti ribom i to danas !?”
-“ Znam ja ukus “tvoje ribe”. Sve sto upecas, ako upecas, odneces kuci, a mi ako trazimo, dobicemo opravdano izvinjenje. Nego ako hoces danas da rucas sa nama pasulj iz kotlica, ulazi u cun i idemo po drva !” Kaze Gile naredbodavno i ja verujem da bi se on pridrzavao svojih reci ! To je znao i Buca i zato je prvi usao u cun, a zatim je sa njima posao i Svetozar, a zatim se cuo Giletov komentar.
-“ Momo. Pre nego sto startujem motor, da se konsultujemo ? Reci mi tvoje misljenje, gde cu ovde u rukavcu da nadjem suvarke ?”
-“ Gile, znas i sam da su Vojne Baste blizu Beograda, a pogotovu Zemuna i da su cesto posecene. Pecarosima za nocni ribolov je svakako potrebno za vatru mnogo suvaraka i konacno oni su ocistili sve dostupne im suvarke ovog leta. Znaci, podjite uzvodno uz rukavac i posle panjeva sa desne strane na levoj obali, stanite u naizgled nepristupacnu obalu i tu cete naci gomile suvaraka, koje su ostale od prosle visoke vode !” Gile je podigao ruku i dodao gas.
(http://i1252.photobucket.com/albums/hh561/moca37/vojnabasta1_zpsba89a0b7.jpg)
-“ Momo imas li cime da posecemo kosti na ova dimljena rebra. Njih mi je dao moj prijatelj iz Alibunara. On gaji sortu “Mangulice”i ja sam prezadovoljan kakvo je njihovo meso i slanina. Ali rebro ne mogu da porezem sa nozem.” Uzeo san sekiru sa krova Seve, oprao je na zadnjoj platformi sa pijacom vodom i deterdzentom za sudove, a onda deo jedne daske zamotao novom kesom i rebra postavio na zamotani deo daske. Rekao sam Dragisi da prihvati jednu stranu dela rebara, a ja sam drzao drugi deo i udarcima sekire, rebra smo iskomadali na “lepe” parcice. Slaninu sam ja takodje isekao svojim nozem koji je uvek izuzetno ostar, a Dragisa je naseckao crni i prazu luka. Pitao sam ga zasto prazi luk’, jer ja nikada ne stavljam u pasulj prazi luk’, a on mi je kratko odgovorio :
-“ Probaces, pa ces drugi put sam odluciti, da li ces stavljati i prazi luk’ ili ne !?” Ostalo mi je da mu verujem ! Cesnjeve belog luka nije ocistio, samo ih je odvojio i stavio uz “materijal”za pasulj.
-“ Hajde, sada mi jos reci da u pasulj stavljas neocisceni beli luk’, pa cu se ubiti ?!” Dragisa se nasmejao i stalozeno mi odgovorio :
-“ Beli luk’ zna da izvetri. Zato ga cistim i seckam, a ne meljem kao mnogi, onog momenta kada i treba da ga upotrebim. Tada mu je koncentracija mirisa i ukusa najjaca !” Razumeo sam ! To su u stvari finese koje se zatim osete u ukusu ! Uskoro su se pojavili i nasi lovci na suvarke. Pristali su uz Sevu, a Ljilja ih je pohvalila, s obzirom da su doneli vrsni cun sa suvim granama razlicitih debljina.
-“ Bravo momci ! Hvala vam puno. Imacemo suvarke za vatru i nezalno da lozimo !?”
===========================================nastavak sledi==========================================
114
-
Ovu pricicu sam ispricao drugarima sa bistrobh.ba pa da podelim i sa vama..........
Prica pocinje pre desetak godina na Dunavu , na “mom”mestu gde nas stalnih ima desetak!Jednog junskog jutra pojavi se ribarski camac u losem stanju , sa sklepanom tendom I Tomos cetvorkom verovatno iz prve serije!Uljudno nam pozeli dobar dan uz reci :”Izvinite jel bih ja smetao ako ovde pecam?” I pokaza na granu koja viri iz vode na nekih 30 m. od obale.Moj drugar Kale , baksuz jos od pelena , ga uputi na drugo mesto , malo uzvodno , toboze smeta mu a tu granu nema sanse da dohvati.Cikica koga su godine iskrivila a svaka ostavila bar po deset brazdi se zahvali I pomeri se gde ga je Kale uputio.To je bila najduza prica koju smo od cice culi ikada!Namesti se cica , sedi I gleda u vodu nekih sat vremena uz poneku cigaru.Kada je resio da zabaci , izvadi stari bambusov stap bez masinice ,namontirana plasticna namotaljka je sve od opreme!Zabaci on a baksuz Kale komentase kako ce cica da pokida tri olova I da ce otici zbog troska!Nakon pola sata cica izvadi sistem kao da peca u bazenu I zabaci na drugo mesto.Nakon tri sata I , ociglednog , ispitivanja terena cica se spakova I ode uz kratko mahanje.Vec tada se dalo naslutiti da je na delu vidjen pecaros koji se retko srece!Sutradan u isto vreme stize cica I nastavi sa ritualom ispitivanja mesta tim jednim stapom!Cetri dana je to trajalo da bi petog najzad izvadio jos dva istovetna bambusa I ocigledno krenuo da peca.Prvi ulov je imao nakon osam dana odkako se pojavio I to sarance od 5 kilograma.Nedugo zatim dobio je jos jednog!Trebalo nas je snimiti sa zabezeknutim izrazima lica dok smo gledali kao cica vadi petokilasa bez masinice , lagano , smireno I pre svega sigurno!Sve to je radio sedeci u stolicici !Kada je spakovao drugu ribu povadi stapove ,spremi se I ode!Ritual se ponavljao svakog drugog dana , dodje zabaci , upeca dve ribe I ode!Pokusavali smo da se zblizimo sa njim , zvali ga na kafu , pasulj , corbu ali bezuspesno.Baksuz Kale je nekoliko puta pristajao uz njegov camac pokusavajuci da udje u pricu ali je cica bio neumoljiv!Jednom prilikom je cak uspeo da ukrade par cicinih zrna kukuruza nebili smo utvrdili carobnu formula , ali jedino smo utvrdili da je to obican secerac napola skuvan bez ikakvih dodataka!Kada dodju oni dani da gospodin saran nece da se bavi nasim mamcima kod cice je radio I uvek se zaustavljao na dva komada!Tako stize I jesen a mi smo se potajno nadali da ce bar magla spreciti cicu da dolazi , medjutim I dalje se on drzao svoje satnice!Samo izroni iz magle , veze se za svoju granu , upeca svoja dva komada , mahne I ode!Trajalo je to tri sezone a nasa fasciniranost I postovanje prema cici je raslo iz dana u dan!Poce cetvrta sezona od njegovog dolaska ali nema cice.Bilo je neverovatna zabrinutost svih nas sta se desilo sa njim.Uvece , uz vatru nekako je razgovor uvek skretao ka njemu. Posle izvesnog vremena , nas drugar sav srecan javlja telefonom da je cica ziv!!Tokom zime se razboleo I nesme na vodu ali ga sin svaki dan dovozi na jedan slep u kafanicu gde cica odsedi par sati!Sledece godine , pocetkom septembra izroni poznata siklja iz blage magle I trazi svoju granu koju je Dunav odneo.Iako je Kale baksuz , rece cici da se veze za granu u blizini njegovog camca.Ponovio se ritual sa dva izvadjena sarana I pakovanjem.Dok je reka lagano nosila camac cica progovori:”Dovidjenja momci!Necemo se vise vidjati I hvala vam!” mahnu I ode.Cicu sam video prosle godine u kolicima na slepu I nisam izdrzao a da mu ne pridjem I uz pitanje :”Kako ste”I pozdrav upitam zasto nam se zahvalio.Odgovorio je drhtavim glasom: “Zato sto ste me pustili da na miru pecam I niste me ometali!”
Mislim da cu se cice secati dok sam ziv !
-
*
yg Bravo deda clap
Lep opis dogadjaja, koji vas je verujem podmladio za isto toliko, koliko je proslo od tog dogadjaja ! Uzivao sam dok sam citao, verujem nista manje ste i vi uzivali dok ste pisali.
Pozdrav 114 i samo napred, jer ubedjen sam da pamtite mnoge interesantne dogadjaje, za sve ove godine provedene na vodi ! ok
-
Sjajan lik. Odlična priča, mogu da zamislim tvog pajtosa kako se osećao posle 3 dedinog dolaska 4587.
-
*
==============
Vojne Baste - 5
==============
Pomogao sam Buci i Svetozaru, da se suvarci iz cuna prebace na obalu blizu lozista, a Buca je inace zaljubljenik lozenja vatre, pa se sam organizovao za pripremu suvaraka za na vatru. Na jednom od panjeva, a u toku prosle godine posecenih nekoliko vrba, Buca je sekirom seckao grane-suvarke, a ja sam metlicom ocistio cun od suve tinje i ostataka kora sa grana suvaraka, a zatim sam preveslao cun i nasukao ga na pescani deo obale na pocetku manjeg ostrva. Tamo sam cun dobro oprao i ispolcem izbacio svu vodu iz njega, a zatim sam se okupao u skoro providnoj, cistoj i prijatno toploj vodi. Gile je rasklopio stolicu i postavio je u plitku vodu na pescanom dnu. Zatim se okupao, uzeo hladno pivo, cigaretu i "danasnju politiku”, pa se zavalio u udobnoj stolici sa nogama u vodi nizvodno i kaze :
-“ E’ ovako se uziva !? Nazalost, pojedinci i pored date im mogucnosti, nisu se slozili sami sa sobom, pa se zanimaju nekim drugim manje vaznim delatnostima.” Ja nisam pridavao znacaj tom Giletovom zapazanju, ali Buca mu je energicno odgovorio :
-“ Jeste, mi neznamo da sednemo i da uz cigaretu i pivo uzivamo !? A kad dodje vreme rucku ... ? Sta cemo tada, moj Gile !?” I svi smo uz smeh prokomentarisali opravdano otvorenu temu. Bilo je tu raznih predloga, ali Buca je ipak ostao pri tom da se pasulj kuva. Naravno da su se zatim svi sa tim slozili.
-“ Pa ima li sta lepse no kuvati u kotlicu pasulj sa suvim svinjskim rebrima za rucak ... !?” Konstatovao je Buca i ne dizuci glavu, seckao je grancice, pun volje sto to radi. Ljilja je zavrsila pranje nekoliko nasih gacica i majci, pa ih isprala pijacom vodom i zakacila da se suse na kanapu zategnutom izmedju glavnog jarbola i jarbola zastave na krovu Seve. Malisa mi je doneo lopticu i dao mi je u ruke, sa namerom da mu je bacam na vodu, sto sam i ucinio. A on je sto je mogao brze uskocio u vodu za njom plivajuci radostan. Ljilja nam se pridruzila kupajuci se u dubini do pojasa, a gospa Lela i njen Svetozar su nam se pridruzili u kupacoj opremi, a gospa lela nas je posluzila sa skuvanim kakaom u jednokratnim papirnatim casama i pridruzila se plivajuci i ona do Ljilje. Svetozar je rasklopio stolicu, stavio je u vodu i seo nasuprot Gileta i zapoceli su razgovor na jednu od tema iz novina.
(http://i1252.photobucket.com/albums/hh561/moca37/pasulj_zps3678b451.jpg)
Dragisa Pancevac je pored ognjista, izneo stocic sa puno toga na njemu. Razmisljam ... kuva pasulj, a spremio se kao da kuva nesto komplikovano. I zaintrigirao me je, pa sam izasao iz vode i otisao do njega da vidim o cemu se radi, posto i ja volim da se zabavljam kulinarstvom. Na stolu i pored stola su bile i neke stvari za koje nisam znao primenu.
-“ I sve ti ovo treba da bi skuvao pasulj ?” Pitao sam ga, a Buca je tek tada obratio paznju na sve to sto je Dragisa izneo iz svog camca.
-“ Da ... i mozda ce mi trebati, jos po nesto ... !?” Kaze Dragisa, a ja jos vise zainteresovan, uzeo sam stolicu i seo nedaleko da bih mogao sve da propratim, a da ne smetam. I jos sam samo pitao ... :
-“ Da li sada spremas isti onakav pasulj, kao sto smo jeli u Malom Staparu ?”
-“ Da. Samo sada ce biti bolji, jer uz pasulj spremam i lepinje koje sam mesim, a misljenje o ukusu ces mi reci kad budes probao.” Dragisu znam sa regata i ponekad “pobegne” iz Panceva kod nas preko vikenda na Ratno Ostrvo, ali sada me je odusevio da ce sam mesiti i peci lepinje ... ! Medju iznetim stvarima, ispod stocica sam video emajliranu serpu u kojoj je bio potopljen pasulj, koji je vec nabubrio.
-“ Kada si uspeo da potopis pasulj u ovu serpu ?” Pitao sam ga radoznalo, a on onako “banacanski” polako kaze :
-“ Jos juce. Ja sam se inace jos u Pancevu pre polaska za ovde, spremio da danas kuvam pasulj i mesim somun-lepinje. Tako da nema iznenadjenja.”
==============nastavak sledi===================
114
-
*
=================
Vojne Baste - 6
=================
yg U prepodnevnom ambijentu rukavca Vojne Baste, u kome smo se raspolozili, mi grupa dugogodisnjih kampera i zaljubljenici Dunava i njegovog priobalja, a na mestu gde izmedju dva ostrva ubrzano tece voda iz glavnog toka Dunava u primetno i visestruko mirniji tok rukavca, uplovio je uzvodno camac-kabinas iz pravca Zemuna. I koji je od sviju nas bio primecen. Kabinas je plovio ne zureci, a primetio sam da za njime uzvodno plove jos nekoliko kabinasa i par siklji, od kojih je jedna sa otvorenim suncobranom. Situaciju sam informativno propratio i nisam je komentarisao sa ostalima, jer smatram da je to normalna vikendaska pojava, da pecarosi i vlasnici camaca koji ne vole guzvu, napustaju svoja sidrista u blizoj okolini “Lida”. Time znalacki izbegavaju svaki kontakt sa odvodom Zemunske i Beogradske kanalizacije i plove uzvodno prema blizim ili daljnim destinacijama, a opet to zavisi od njihovih momentalnih raspolozenja. Zabavljao sam se sa Malisom, bacajuci mu lopticu na vodu, a on je plivajuci je donosio i tako vise puta. Kabinas je uskoro prolazeci lagano pored nas i drzeci se blize obale preko puta nas, zastao je i pojavio se ispod tende prosedi covek, sa takodje prosedim brkovima i facom sa sirokim osmehom :
-“ Dobar vam dan svima ! Nadam se da vam moji prijatelji Svetozar i njegova draga supruga Lela, ne namecu svoje prefinjene manire u nacinu kampovanja ... !” A Svetozar je odmah ustao sa stolice i mahanjem rukom pozdravio svog prijatelja. I Lela je mahala iz vode i posebno se obradovala kada se i drugi clan posade pojavio ispod tende kabinasa. Bila je to lepa gospodja pozno-srednjeg uzrasta, prosede ali uredne kose.
-“ Dobar dan Vero i Dusane. Da li idete negde dalje ... ? Ako ne, mogli bi ste da svratite ovde pored nas !? Drustvo i plaza su odlicni razlozi da nam se pridruzite ... !” Dusan i Vera su se pogledali, kratka konsultacija i skrenuli su ka obali, pored Dalmatinke pramcano vezane za obalu ostrva. A Gile je propratio njihov manevar i prokomentarisao :
-“ Ovaj camac, to jest ove ljude znam sa Dunava. Mislim da smo proslog leta, zajedno kampovali na 1200-totom kilometru !” ( Belegis – leva obala ).
(http://i1252.photobucket.com/albums/hh561/moca37/wideb_kotlic_zps1cbe0e35.jpg)
Pomogao sam oko vezivanja camca i rukovao sam se sa Verom i Dusanom, koji su ponevsi sa sobom rasklapajuce stolice, pridruzili se drustvu u vodi, a ja sam ostao na obali da pomognem i propratim pripremu kuvanja pasulja u kotlicu. Dragisa je kroz veliki levak sa mrezicom prosuo vodu u kojoj je od sinoc bio potopljen pasulj, a zatim je u kotlic sjedinio vec nabubreli pasulj sa vodom koja je kako on kaze : “za dva prsta starija od nivoa pasulja”. Zatim je kotlic stavio na tronozac na vatru i rekao :
-“ Buco. Znam da volis da lozis vatru. Sada imas priliku na svoje zadovoljstvo i kada voda prokljuca, onda cemo skloniti kotlic sa vatre.” Buca je klimnuo glavom i stavio nekoliko suvaraka na vatru, a Dragisa je uzeo moj kotlic sa Seve, oplaknuo ga vodom od eventualne prasine i nalio iz kanistra pijacu vodu u njega. Uzeo je zatim i niski tronozac za talandaru i sve to postavio pored samog kotlica sa pasuljem.
-“ Buco, premesti vatru i ispod ovog kotlica, da se dobro zagreje, a nebi bilo lose i do kljucanja.” Uzeo sam stolicu i seo nedaleko od vatre, sa namerom da pratim proces, koji me je svakako interesovao, jer opet kazem, pasulj koji sam jeo u kanalu kod Malog Stapara, a Dragisa ga spremao, bio je nesto posebno !
-“ Dobro Dragisa. Zasto mora da se pasulj potopi jos uvece za sutra ?” Pitao je Buca, a odgovor sam sa interesovanjem i ja ocekivao, mada sam od moje majke Dragice, naucio jos kao mali zasto je sve to tako ?”
-“ Ako je u pitanju mlad pasulj, onda ne mora da se potopi. A topi se samo zato, da bi se manje vremena zatim kuvao.” Kaze Dragisa, a Buca objasnjava ...
-“ Ja nikada nisam, sam kuvao pasulj. Uvek sam ja lozio vatru i odrzavao je, a moja Cana je pored kotlica i o svemu ona sama brinula, a Gile je uvek suflirao, kada i kakve jacine vatra treba da bude ! E’ sad’ ... pasulj je svaki put ispao drugacijeg ukusa, tako da nikada nisam obracao paznju na recepturu.” Komentara nije bilo, najvise iz razloga sto smo pre svega poucne komentare ocekivali od Dragise, a on je za to vreme naseckao par glavica holandskog crnog luka i jedan struk prazi lik u sitne komade. U medjuvremenu, voda u kotlicu sa pasuljem je prokljucala, sto je Buca alarmirao, a Dragisa mu je rekao:
-” Neka vri, dok ne provre i voda u drugom kotlicu !” Sto nismo drugo ni cekali, pa je Dragisa procedio pasulj cija je voda u kojoj se kuvao zavrsila nedaleko na travi obale, a u kotlic sa pasuljem je dodao provrelu vodu iz drugog kotlica, zatim u kotlic sa pasuljem dodao iseckani crni i prazi luk, nekoliko listova lorbera i izvesnu kolicinu mlevenog bibera i sva naseckana dimljena svinjska rebra i slaninu sarenu pa naseckanu. Par suvih paprika naseckanih na stapice, zavrsilo je takodje u kotlicu. A onda je kotlic pokrio poklopcem i dao Buci instrukciju.
-“ E’ sada, lozi slobodno jacu vatru dok sve to ne provri. Ne moras preterivati sa suvarcima, jer voda u kojoj smo stavili sav ovaj “materijal” je vrela. Tako da ce brzo sve zajedno da provri. A onda drzis “jaki” tempo jedno pola sata, dok se voda u kotlicu ne “zamuti”, a onda smanjis intenzitet vatre i drzis tempo da voda u kotlicu stalno vri, ali da ne kipi.
-“ I koliko vremena treba da pasulj bude gotov za jelo ?” Pita ljubopitni Buca.
-“ Kuvacemo ga tri sata, jer je pasulj proslogodisnji.”
-“ Necu da se mesam, ali nisi stavio so !?” Kaze Buca, a Pancevac mu odgovara :
-“ S obzirom da su dimljena rebra slana, a so inace ima izolacioni uticaj na meso i pasulj koji se kuvaju, pri kraju cemo dodati “vegetu” po ukusu posle probe !”
=======================================nastavak sledi============================================
114 m4
-
uf bre momo ja se razboleh sto nemam uslova da bar jedno leto tako provedem,,...e zivote nabijemte sB0 sB0 i sad sam za ffff ha
-
*
yg Gos-in Smudjaros, ne gubite nadu ! Upornost je pola "zavrsenog" posla ! 114
-
svima na forumu zelim sretnu novu godinu.
-
*
=================
Vojne Baste - 7
=================
yg Lepo vreme, pozitivno utice na raspolozenje nas iskusnih kampera, tako da smo se podelili, ali i sebi nasli zanimacije i svako je ucesnik nekog dela neizbezne aktivnosti. Jedna grupa (Gile, Ljilja, Lela, Vera i Svetozar ) se kupaju ili sede u stolicama u vodi uz rashladjeno pice, ali se i staraju da ne smetaju u radu drugoj grupi ( Dusan, ja, Buca i Dragisa ), koja se danas svesrdno uz svo zadovoljstvo u procesu i trudimo da spremimo rucak za sve prisutne u ovom delu Ade. Dusan, samo sto je dosao iz svog camca, izneo je kvadratni lim 40x50 cm. sa metalnim stalkom i postavio ga pored vatre.
-“ Momci. Hocu da ispecem paprike za belolucenu salatu, pa se iskreno nadam da cu moci da iskoristim istu vatru sa kojom se i vi koristite !?” Buca je pogledao zamisljeno u limenu plocu, procenio je novonastalu situaciju, pa je rekao :
-“ Ma glupo je loziti drugu vatru, a opet tebi treba jaka vatra. Nista, tu gde si stavio lim, dobro je mesto. Sada uzmi ovu cetalu i privuci deo vatre ispod lima, a zatim nabacaj suvarke preko tog zara i pojacaj vatru. A suvarke mozes koristiti koliko god ti treba. Sedi blize i sam lozi i peci papriku. A mi cemo da ti pomognemo, kada od nje budes napravio salatu !” A i Dragisa se umesao :
-“ Nije greska ! To mesto cu zatim da iskoristim da na vatri i limu ispecem lepinje somuna. Uz pasulj ce ici samo tako !” Dusan se zagledao u Dragisu, pa je usao u dijalog, sve bojeci se da Dragisa ne previdi logiku stanja :
-“ Znate sta ? Ovaj lim, bas i nije da se na njemu peku lepinje ! Ja ga koristim samo za pecenje paprike i za tiganj na njemu, kada nesto przim u tiganju. Uostalom, vidite i sami, dosta je iskorodirao !?” A Dragisa se nasmejao pa kaze :
-“ Ama, mislio sam na mesto sa vatrom. A ja za pecenje lepinja koristim posluzavnik, koji je od debelog prohroma i ja ga cesto koristim, jer vise volim da sam spremim lepinju ili dve, no da jedem suvi hleb’. Ili da moram radi hleba, da idem sa camca i trazim ga po seoskim prodavnicama !” A Dusan, cuvsi kako se Dragisa u svom umecu snalazi, izneo svoj primer :
-“ Dobro je to kada umes da umesis testo. Na kraju, da se ispece i nije neki problem. Ja takodje volim svezi hleb’. I kada ga nemam, a imam suvi hleba, ja isecem hleba u parcice i zavijem ga u mokru krpu. I tako u krpi on odstoji bar pola sata, tj. sve dok ja organizujem vatru. Onda na vatri stavim ovaj iskorodirali lim, pa preko njega stavim alu-foliju, a zatim na foliju naredjam parcice hleba, koji su iz krpe navukli vlagu i onda ih pokrijem sa odgovarajucom tepsijom. Normalno lozim srednjeg intenziteta vatru i za najvise deset minuta je sve gotovo. Hleb’ je istostiran, vruc’ i cini mi se ukusniji no sto je bio kada sam ga kupio !” A Buca sa sirokim zenicama je prvi reagovao :
-“ Sada si mi dao ideju ! Bravo ! Ja inace obozavam tostirani hleba. A jos i zalozim vatru, pa ga propecem !? Bravo ! Pa to je prava uzivancija !” Razgovor nije ostao neprimecen od strane “kupaca”. Prvi je Svetozar dosao sa stolicom i seo nedaleko od vatre, a sa namerom da moze da cuje i ucestvuje u razgovoru. Zatim je i Dragisa Pancevac prisao kotlicu i podigao poklopac. Zadovoljan procesom kuvanja, seo je u stolicu, pa kaze:
-“ Moram da sacekam sa lepinjama. Hocu da budu vruce i gotove, kada i pasulj bude gotov.”
(http://i1252.photobucket.com/albums/hh561/moca37/ekologija2_zpse0d4c2c7.jpg)
Zahvaljujuci suvim suvarcima, Dusan je organizovao potrebnu vatru i uskoro su na limu, paprike zamirisale. I pasulj iz kotlica, nista manje nije mirisao. Gile, privucen prijatnim mirisima kamperske kuhinje, izasao je iz vode i pridruzio nam se i na pristojnom odstojanju od vatre, stavio svoju stolicu i seo u nju neskriveno uzivajuci u toma. Sa paprikama, Dusan je ispekao i nekoliko ljutih papricica. Zatim ih je sve stavio u metalnu-emajliranu tepsiju da se malo ohlade, a onda je pristupio spremanju salate. Pancevac je cistio beli luk’, a ja sam zajedno sa Dusanom skidao ispecenu koru sa paprika. Zatim smo sa paprika poskidali peteljke i ocistili ih od semenki. Dusan je doneo iz svog camca vinsko sirce, co i suncokretovo ulje. Vera nam se pridruzila, donevsi duboku ciniju u kojoj je Dusan stavljao u jednom redu, tanko iscepkane komade paprike. Medju njima je stavio i po neki komadic iseckane ljute papricice. I to sve u jednom redu, pa je zatim preko stavio i sitno iseckani beli luk’ i sve to posolio. Zatim je sve zalio uljem sa nekoliko kapljica sirceta. I ponovio je to jedno pet-sest puta, tako da je cinija bila skoro puna. Vera je uzela ciniju, pokrila je praznim tanjirom i odnela u camac “da odstoji” dok pasulj ne bude gotov...
============================================nastavak sledi=========================================
114 m4
-
*
===============
Vojne Baste - 8
===============
yg Plovnim putem Dunava, prosao je nizvodno beli putnicki brod “Volga”. Cini se punim gasom je plovio, a opet sa obale gledano, tako graciozno i mocno se kretao, a ono pred njim se voda povlaci sa obale i tiho sumi kroz pesak . Prosao je i za sobom podigao samo tako velike talase. A onda su na obali Ostrva dosli visoki talasi ukraseni belim penusavim krestama. Plicak izmedju Velikog i Malog Ostrva, odjednom se pretvorio iz idilicnog toka vode iz Dunava u Rukavac u gromko zapljuskivanje bar sedam velikih talasa, koji su zamutili do tada providnu vodu i prepali Ljilju, Veru i Lelu, koje su pobegle iz vode u kojoj su se do tada prijatno kupale i caskale. A u rukavac, u to vreme uplovljavaju jos nekoliko kabinasa iz pravca Beograda, lagano ploveci i verovatno sledeci za “dobrim mestom”na obali, gde su verovatno planirali da se zaustave i zasigurno provedu danasnji dan, a verovatno i sutrasnji, predpostavljam. Ljilja, Vera i Lela su se popele na krov Seve, prostrle frotire i ostale tamo da se suncaju uz neke osvezavajuce napitke, kojim ih je Ljilja posluzila. Dusan je zabacio par stapova odmah tu pored zrcala svog camca i u sali komentarise :
-“ Neka ih u vodi, jer tamo od njih moze i biti neke koristi !?”
-“ Cime si “nahranio” udice ?” Pita radoznali Gile, koji je primetio da je Dusan samo “spustio” udice pored zadnjeg dela camca.
-“ Lepim rovcima “Zemunpoljcima” !” Kaze Dusan, zadovoljno smeseci se.
-“ O-o’ nista manje no za soma ! A otkud znas da ce som bas danas doci tu iza tvog camca ? Ja sam mislio da ti je prva udica ispala iz ruku ?! Kad ono, ti i drugu takodje si samo spustio pored !?”
-“ Da, kada sam prilazio obali, pratio sam eho-sonar ! Tu iza mog camca je najverovatnije jaruga, jer je sa dva metra, sonar pokazao 4-4,5 pa metar ipo i camac se pramcem zaustavio u obalu. Ako sam u pravu, te moje rovce ce naci neki som koji seta trazeci hladovinu. A ispod mog camca je lepa hladovina, a opet i jaruga je tu.” Kaze raspolozeni Dusan, a Buca odrzava vatru ispod kotlica, koji vec konstantno lepo i ukusno mirise i dobacuje svoje misljenje sa saljivim tonom :
-“ Lepo si ti to Dusane isplanirao ! Samo ne znam da li si upoznat da ovde na Vojnim Bastama, vlada zakon “prehrane”. Odnosno, ako si “mesto nahranio”, onda se sutra nadaj ulovu. U protivnom, ovde “cuda” ne bivaju !” Dusan je ukapirao salu, pa je onako informativno uzvratio Buci :
-“ Znas kako ! I ja sam “odavde” ! Mi vojna lica, ovde u Vojnim Bastama imamo privilegije. Mozda za vas sa Galenika Naselja vazi “obavezna prehrana”? Ja sam iz grupe stratega koji se rukovode tehnikom i informatikom. Uostalom o uspesima na tom planu ce mo govoriti kasnije ! Posle pasulja !” Nasmejao se Dusan i polako stavio zvoncice na vrhove stapova, pa izasao na obalu. Svetozar je slusao razgovor i uzdrzavao se komentara, neko vreme, a onda je rekao tiho, kao za sebe :
-“ Ma ja volim pasulj u svim oblicima ! Ali bre’ res przenu ribu vise volim !”
(http://i1252.photobucket.com/albums/hh561/moca37/VojneBaste-gornjispic_zpse1b6a4a3.jpg)
-“ Imaces prilike da jedes “tehnicki obrazovanu” ribu, samo kada je Dusan ulovi !?” Nasmejao se Buca, a Dragisa Pancevac je dodao :
-“ Svetozare, ja ti cvrsto garantujem da ce pasulja na trpezi biti 100%, a o tim Dusanovim somovima, do sada nisam nista saznao.” A Dusan je kroz smeh takodje dodao :
-“ I ja 100% garantujem da ce danas za rucak uz pasulj biti i salata od belolucene paprike. Sve ostalo su nijanse, kako kaze Balasevic ... !” I svi smo se nasmejali, a Dragisa je objavio da ce i pasulj skoro biti gotov.
-“ Momo, znam da imas dobru svinjsku mast u kanti u Sevi ! A ja bih, posto nas ima mnogo i najverovatnije ce mo pasulj u cugu sav i pojesti, hocu da zaprsku uradim sa mascu, umesto sa suncokretovim uljem. Pa bih te zamolio da mi dozvolis da uzmem mast koliko mi treba !”
-“ Hajde. Ja cu da iznesem kantu, a ti uzmi koliko treba !” Saglasio sam se sa Pancevcem. Dusan je posao sa nama, jer zeli da kompletan proces spremanja pasulja proprati, bez ijednog propusta. Usao sam u spavacu sobu, podigao dusek i dascani poklopac i iz tog dela korita, sa metalnog patosa uzeo 20-kilogramsku metalno-emajliranu kantu i izneo sam je na prednju palubu Seve. Dusan ju je obuhvatio sakama i kaze :
-“ Doboljno je hladna za ovu spoljnju temperaturu vazduha !?” A ja sam mu objasnio :
-“ Ona inace stoji na limu patosa korita, a tamo je temperatura jednaka temperaturi vode u Dunavu.” I otvorio sam poklopac kante, a Pancevac se nagao i pomirisao mast.
-“ Kako lepo mirise ! I tebi tu stoji celo leto mast i ne kvari se ... !?” Za svaki slucaj je pitao Pancevac.
-“ Obicno je svake godine svinjokolj u poznu Jesen, u vreme praznika 29-og novembra. Ja i Ljilja smo svake godine u to vreme, obavezno u selu kod mojih roditelja. I tada ja i moj Vidan zajedno zakoljemo dve svinje i topimo mast. Pored ostalog, jednu kantu napunimo za na camac i ona stoji ovde na ovom mestu odakle sam je ja sada uzeo, svo vreme do sledeceg klanja.”
-“ Da, kada se ispostuje hranjenje svinje kukuruzom pre svega, a ne pomijama kako to neki rade i dobro se uradi proces topljenja masti, onako “kako to bog zapoveda” i onda stoji na konstantnoj temperaturi, bez naglih promena, onda naravno i ne moze da se pokvari !” Kostatovao je Pancevac, a sa tim komentarom smo se i ja i Dusan slozili i vratili se do kotlica, gde je Pancevac poceo da sprema “zaprsku” a Dusan je pratio svaki njegov korak.
=====================================nastavak sledi==================================================
114 m4
-
*
=================
Vojne Baste - 9
=================
yg U nizvodnom delu Malog Ostrva Vojne baste, u obalu se zaustavio jedan od nekoliko kabinasa koji su plovili iz smera Beograda. Drugi je nastavio put prosavsi pored nas uzvodno rukavcem, a u njemu posada iz dvoje sredovecnih ljudi koji su nam mahali u znak pozdrava. Mi smo ih otpozdravili, a muskarac koji je bio pored vanbrodskog motora, podigao sesir sa glave i kaze :
-“ Bogami kod vas se “dimi”! A to znaci da se nesto valjano za rucak sprema ?! Valjalo bi da i mi svratimo ... ?!” A Buca, koji se zbog vrucine podaleko odmakao od vatre, ali ipak je glavni za njeno odrzavanje, odgovorio je po svom :
-“ Vasa je volja, a nas je predlog da svratite ! Pokajati se necete ... !” A camdzija sa sesirom, jos jednom je mahnuo njime i zahvalio se, rekavsi da mu je danasnji prioritet da nadje dobro mesto za pecanje.
-“ A ova vrucina mi “kaze” da ce riba “proraditi” tek veceras pre mraka, a ako ne, onda ce ujutru rano zasigurno.” I nastavili su uzvodno uz lepi zvuk “volvo-pente” ! Treci kabinas ( uslovno receno ) usidrio se nedaleko od nas, a taman na pesku koji voda Dunava stalno donosi iz glavnog toka pa izmedju Malog i Velikog ostrva u rukavac.
-“ E’ nazdravlje ! Bas je stao na “nasu” plazu !” Kaze Ljilja i posle kratkog predloga, sve su zene sisle sa krova Seve i nasle se u vodi oko kabinasa-dodjosa. A Vera, lepa i kulturna zena, ali malo ocigledno “drcna”, pitala je mladji bracni par u usidrenom camcu ?:
-“ Dobar dan mlada gospodo ! ‘Aj’ mi recite, iz kog’ razloga ste bas ovde se usidrili ?” Mlada zena se iznenadila, ali posto je videla osmeh na Verinom licu, kao i na licima Ljilje i Vere, malo se zbunila, a njen muz je odgovorio :
-“ Pa stali smo radi pecanja !” A Vera je nastavila po svome :
-“ Radi takvog pecanja, niste morali da dolazite do ovde. Takve uslove za pecanje ste imali i na Lidu !” I Vera je ustala iz vode, a ono joj je voda do pojasa.
-“ T-pu, majku mu. A mislio sam da je ovde duboko !?” A Vera je ipak “drug”i kaze :
-“ Hajde ti mala, sidji sa camca i okupaj se sa nama. Voda je predivna i osvezava ! A muza pusti, neka “osvaja” teren !” Mlada zenica, ne skidajuci osmeh sa lica, predstavila se imenom Maja, a njenog muza kaze zovu Ivan i spustila se u vodu, a Ivan im je iz camca dobasio plasticnu loptu, sa kojom su se brzo snasle u igri dobacivanja i plivanja, a sam Ivan je podigao sidro i pomerio camac nesto nize ka sredini rukavca.
(http://i1252.photobucket.com/albums/hh561/moca37/veselikupaci_zpsa554b855.jpg)
A pored vatre, koju su svi izbegavali zbog opste vrucine koja se usilila od podneva, pa i hladovina pod vrbama nije bila vise hladovina. Spas smo nalazili u vodi rukavca, a voda je bila bas onakva kakva se pozeleti da. Dragisa Pancevac je objavio da je pasulj u kotlicu gotov, a to je znacilo da ce zaprskom da zavrsi proces kuvanja i da treba odmah da se ruca. A za to nije trebao mnogo da nas ubedjuje, jer miris pasulja iz kotlica nam je otvorio apetit i svi smo jedva cekali da sednemo za stolom i rucamo tako ocekivani pasulj. Dusan je ostavio svoje stapove i ponovo je bio na korak od Pancevca, prateci svaki njegov kulinarski potez. Dragisa je stapom privukao niski tronozac iznad srednje vatre i stavio mali teflonski tiganj na njemu. U tiganju je stavio svinjsku mast da se dobro razgreje. Za to vreme je izgnjecio i iseckao desetak cenjova belog luka. U razgrejanu mast, stavio je jednu vrsnu kasiku psenicnog brasna i drvenom varjacom dobro razmesao brasno, da ne ostanu grudvice. Brasno je pocelo da dobija smedju boju i da lepo mirise, a Pancevac ga je stalno mesao da ne zagori. Zatim je u tiganj dodao 4-5 kasika corbasti deo iz kotlica i kada je zacvrcao, stavio je sav beli luk i mesao varjacom bez prestanka. U masu zaprske u tiganju je dodao pola kasike ljute tucane paprike i dok je sve to cvrcalo, dodao je jos jednu punu kasiku slatke mlevene “aleva” paprike i sve to dobro izmesano, nasuo u pasulj. U tiganj je nasuo 10-ak kasika corbastog pasulja i sa njim pokupio svu preostalu zaprsku i sve to nasuo u kotlic. Varjacom je mesao pasulj u kotlicu i dodavao vatru, sve dok pasulj nije “okrenuo jos jedan kljuc”. Pancevac je nekoliko puta varjacom zahvatao i probao ukus pasulja, dodao jos sasvim malo soli i tada je klimnuo glavom i rekao da je pasulj gotov i da moze da se jede.
(http://i1252.photobucket.com/albums/hh561/moca37/salauka_zps5924c012.jpg)
Otisao sam da se rashladim i okupam i dok sam isao kroz vrbak, odjednom sam cuo neku cudnu tisinu. Ptice su utihnule i ni cvrcak se vise nije cuo. I nekako bas u to vreme, Buca, ( glavni lozac vatre za pasulj ) je otisao na Veliki Dunav da se okupa i rashladi i zove on mene panicno :
-“ Momo, hitno dodji i pogledaj ! Ovo na nebu mi se ne svidja nikako ... !” Galamio je jos sto u panici, a ja ga dobro znam i znam da nece da podize paniku ako za to nema razloga. Otrcao sam do njega i pogledao u pravcu u kome je i on gledao iza vrbaka. A nebo je zacrnelo iz pravca Zemun Polja, praceno munjama kroz oblake, od kojih se grmljavina jos nije cula, a meni se otela glasna rec !
-“ Salauka !” Progovorivsi, osecao sam kako mi je na stopalima u vodi hladno !
-“ Buco, da ne plasimo narod !? Ali hitno pomogni da sve sto treba da se veze na krovove camaca i da se skloni u camce sa mesta sedeljke. I taman sam se dokopao obale a podmuklo strujanje vazduha kroz krosnje vrba, skidalo je suve grancice i lisce koje je stradalo od prejakog sunca i raznosilo ga je po vrbaku i po povrsini vode rukavca. I od nasih u kampu, niko tu promenu nije primecivao i na kraju sam morao da doviknem tako glasno da su me svi culi :
-“ Zene, zatvarajte camce ! Muski, prekontrolisite vezove camaca za obalu i vezite ili sklonite u camce sve sto vam je momentalno na palubama i krovovima, a moze vetar da ga odnese. Pocinje Salauka !” Tamno-plavi i crni blaci su se tako brzo formirali na nebu, da je i na obali postalo tamno, prosto se smrklo. Malo su zastali, a zatim se svi bez mnogo galame organizovali. Pancevac je poklopio kotlic i panicno me pita, gde ce sa njim !?
-“ Nosi ga u Sevu i stavi ga na sanduk, odnosno sto iznad motora !” Ja sam punom kofom vode gasio preostalu vatru na lozistu, odakle je pepeo nosen vetrom leteo svuda okolo. Pocela je krupna hladna kisa da pada, nosena silom vetra, od koga se drvece savijalo do zemlje. I opet sam glasno doviknuo svima :
-“ Ako ste sve obezbedili na camcima, dodjite svi u Sevu ! Ima mesta za sve ! Buco ti ponesi hleba, a Dusane ti nemoj zaboraviti belolucene paprike.”
-“ Paprike su u Sevi u frizideru !” Dovikuje Dusan iz svog camca, iz sveg glasa !
===========================================nastavak sledi===========================================
114 m4
-
Gosin Momo,bravo,kako ste pronašli svoj unutrašnji mir (ako nije previše lično pitanje),jer meni delujeto mirno i staloženo.Gosin Momo, da li je ovo vaša misao,i bilo je i trajalo je,i svi bi da se ponovi,a ono traje i bez da se desi,da li bi mi dozvolili ,da i ja nekada upotrebim tu misao, naravno ne na forumu,nadam se da nisam bio previše ličan i da sam se izrazio kako treba,jer srbski pišem kako sam naučio,nisam ni odrastao niti sam školovan u Srbiji,ali sam zato u Srbiji pronašao ljubav,možda najveća (stvar) sreća,koja čoveku može da se desi. 114
-
*
Postovanje gos-in Slovenac ! yg
I bilo je i trajalo je. I svi bi da se ponovi, a ono traje i bez da se desi !
Jedne veceri, pisao sam o sudbini Zezeljevog mosta u Novom Sadu i spopao me bes proizasao iz objektivne nemoci, a sta bih i sta bi smo ( moji istomisljenici ) hteli i ta misao mi se rodila kao prateci odgovor na nemo moje pitanje i pitanje naroda Novog' Sada i Srbije u danasnjem vremenu, ovom novom vremenu gde vlada sila a ne i postovanje dobrih ljudi i Otadzbine. umnik
Gospodine Slovenac, vase pitanje postujem i ne branim vam da se koristite ovom mojom izrecenom mislju ! 55555 Pozdrav 114
-
Gos-in Momo,puno vam hvala. 114
-
*
=================
Vojne Baste - 10
=================
yg Snazni udari sve hladnijeg vetra sa hladnim a krupnim kapima kise, savijali su i lomili grane drveca vrbaka u naletima. Prasina i opalo lisce sa tla se podiglo kroz ... pa nad vrbakom i isto tako brzo i nestalo. Na tlu vrbaka, medju vrbama, topolama i jasenovima nasle su se suve i zelene grane slomljene i opale tek malo pre iz krosnji drveca. Pa cak su i one pod silom udara vetra pokusavale da se kotrljaju, sto im je relativno uspevalo sve dok se nisu sudarile sa nekim od stabala. A u vazduhu nastala je tama, “kao da je neko iskljucio lampu”. U delimicnoj zavetrini rukavca, talasi pod snaznim udarcima vetra su se podigli i camci su poigravali na njima nemajuci kud’, jer su ih njihovi iskusni vlasnici ne slucajno, dobro vezali za obalu. I cuo se samo neravnomerni sum vetra i pucanje debelih stupova grana i bat krupnih kapi kise, kojima se pridruzio grad. Te ledene loptice i mnogo njih u naletima, dobovale su po kabinama camaca i lomile travu i svo dostupno im rastinje. I nista vise se nije culo, samo trenutni uzas ... !
U Sevu sam utrcao skoro sav mokar i tamo sam zatekao : Malisu koji me je gledao uplasenim pogledom, a Ljilja, Lela i Vera su nervozno stajale i pokusavale da ista interesantno vide kroz prozore, po kojima se slivala kisa i nista se nije videlo. Gile je sedeo za komandnim pultom Seve, pusio je cigaretu ( Dunhill ) i pokusavao da i on vidi sta kroz prozor ? Buca je sedeo za stolom i nasluzio sebi i Svetozaru po casicu rakije.
-“ Meni u ovom momentu bas odgovara da popijem jednu casicu rakije ! Da li jos neko od vas hoce da mi se u ovom zadovoljstvu pridruzi ... ?”Pitao je Buca ?
-“ Ja bih rado ... !” Kratko je rekla Vera i sela do Buce.
-“ Sta li se ovaj Pancevac muva po camcu ... samo da mi je znati !?” Pita se Gile, videvsi Dragisu Pancevca kroz prozor. I za tili cas, otvorise se vrata na Sevi i Dragisa je uskocio medju nama. Malisa ga je uhvatio za nogu rezeci, a kada ga je prepoznao, zatim su njih dvojica zajedno sedeli na klupi, jedan pored drugog kao dva najbolja druga.
-“ Ma otisao sam samo na camac da bolje zakacim ciradu tende. I vetar mi je ote’ iz ruku i dok sam je uhvatio i vezao kako treba, sav sam bio mokar ... A jos me i Malisa ovde napade ... ?!” Kaze Dragisa i grli Malisu uz’ sebe. Seva nije uopste osecala tezinu sviju nas, vec je na nemirnim talasima poigravala, a po kabini i krovu se cuo u talasima bat grada i kise koja je prosto lila “kao iz vedra”. Sa Sevom sam u vreme svih ovih proteklih godina, bio mnogo puta u mnogo gorim situacijama, ali crv sumnje mi nije dao mira i ustao sam i otvorio motorno odelenje. Pogledao sam patos ispod motora i posto nije bilo vode, bio sam onda siguran da Seva i ovo nevreme dobro podnosi. Prisao sam do Gileta i ukljucio muzicki stub – kvadrofoniju. “Mocartova 40-ta sinfonija” je ispunila unutrasnji prostor Seve i imao sam utisak, ako bih zatvorio oci, da sam u velikoj koncertnoj sali. Tom utisku se nisu mogli oteti ni svi prisutni i onda su svi seli za stolom i Buca im je svima nasluzio po “casicu”. Cak je i Gile pokretima glave, pratio taktove vecite sinfonije. Sledeca kompozicija je bila Strausova : “Na lepom plavom Dunavu”. Gile je pojacao ton i dozivljaj je bio u punoj meri prihvacen od sviju.
-“ Ljiki, pristavi nam po kafu ! Kad te moli tvoj drug Gile... !” Kaze Gile, a ja sam bio ubedjen da na nevreme vise niko od nas prisutnih nije obracao paznju. Samo se u jednom trenutku cula Vera, tiho govoreci :
-“ Sta li je s mojim Duletom ... ? Nit’ se javlja, niti ga ima, niti ga ja odavde vidim ... !?” A Gile opusten muzikom, uzeo je mikrofon alarm-pojacala ( 100 W ) i gromko prozvao Dusana da se javi sirenom sa camca... ! I cu’ se sirena i svi smo se nasmejali uglas, zadovoljni. A dalje uz “valcer Sostakovica”, Vera je podigla casicu rakije uvis i kaze :
-“ Za mog Dusana ... !” I svi smo se kucnuli, popili za zdravlje Dusana i prepustili se opustenom razgovoru, naravno sa temom “salauke”, a sta bi drugo u ovom trenutku.
(http://i1252.photobucket.com/albums/hh561/moca37/718_zpse9a99924.jpg)
U medjuvremenu, napolju je sve stalo. Kako sam otvorio vrata Seve, Malisa je prvi istrcao radoznao, a po koja kap kise sa lisca i grana se slivala i samo je podsecala na nevreme, kao i mnogo grana slomljenih po tlu vrbaka, cije smo gostoprimstvo koristili. Uto se pojavio Dusan :
-“ Ljudi, ovo je bilo zestoko ! Jeste da sam do sada doziveo mnoge salauke, ali sam svaki put bio cini mi se na sigurnijem mestu, nego sada ... !” A njegova Vera, oslobodjena straha uz pomoc male casice stare sljivovice, je veselo je dodala :
-“ Jeste Dusane moj. Sve do sadasnje salauke su bile mirnije, jer sam ja bila sa tobom i tesila te. A ovog puta si sam izabrao da budes sam i malo ti je bilo prpa .. zar ne ... ?” I svi smo se nasmejali, a Gile nam zabrinuto rece :
-“ Nema nam Ivana i Maje ! Bili su na sidru !? Da nije im se sto lose desilo !?” I ja sam bez reci utrcao u cun, a Buca je za mnom uskocio, uzeo ispolac i ubrzano izbacivao kisnicu sa patosa ... Dzonika je “zarondao” i krenuli smo punim gasom nizvodno. Covek iz kabinasa koji je bio u obali Malog Ostrva, kao da je znao sta cemo ga pitati i pokazivao nam je rukom da ih je vetar odneo nizvodno ... ! I kako smo izasli iz rukavca Vojne Baste, na pescanom sprudu kod zelenog svemera, videli smo kabinas sa dvoje pustolova koji su stajali pored camca do manje od kolena u vodi.
-“ Dobra vam sreca Pustolovi ! Da vam mozda nije potrebna mala pomoc ... ?” Uz osmeh im se obratio Buca, a oni ocigledno isprepadani, ali i srecni sto nas vide, rasirenih ruku su nas docekali.
-“ Nista nije vredelo ... Pa da sam imao jos teze sidro ... sve jedno bi nas odnelo na Dunav. No sreca sto je vetar duvao iz pravca “13-tog Maja” pa nas je nasukao ovde na plicak... !” Kaze Ivan, ne krijuci da je srecan sto nas vidi, a Maja bledunjava lica dodaje :
-“ Nikada mi nije bilo strasnije u zivotu no malopre ... ?! I necu sigurno dozvoliti da mi se tako nesto dogodi jos kada u zivotu !?” Ja sam ih obadvoje razumeo, ali trebalo je i njihov camac odsukati sa plicaka. Buca je izvadio, tacnije iskopao cizmu njihovog motora iz peska i ostavio ga podignutog u horizontalnom polozaju, a ja sam “jedekom od mreza”, vezao njihov camac za zrcalo cuna. Zatim na zalet, koliko sam za to imao prostora, sa cunom sam punim gasom cimao camac, a Buca, Ivan i Maja su gurali camac po plicaku koliko su mogli. Poslo nam je za rukom i camac je skliznuo i nasao se na dubljoj vodi. Ivan i Maja su nam se iskreno zahvalili i hteli da se rastanemo, jer bi oni ipak kuci ... ! A ja sam ih pozvao na rucak, na pasulj koji je kuvao Dragisa Pancevac i salatu od belolucenih paprika koju je napravio Dusan. Naravno da su pristali i uskoro smo bili svi na obali Ostrva Vojne Baste, gde su ih svi prisutni rado docekali za stolovima i stolicama koje su u medjuvremenu postavili na pescanoj plazi, gde smo zatim svi seli i rucali. I prvi dan vikenda nam je ostao svima u secanju ... a mi smo i svaki sledeci put’ se rado vidjali ... !
114 m4
-
gos- in Momo,sa zadovoljstvom sam pročitao vaše pisanje,slučajno je pored bila i čašica odlične groždjevače tako, da je doživljaj bio kompletan. 114
-
114 Pridruzujem se rado ! Pri ruci mi je "Red Label" bez leda, ali posluzice ... ziveli ! clap ok
-
Divota!