Duzan sam nastavak price...
Dugo sam razmisljao da li da nastavim pricu po hronologiji dogadjaja, ili da krenem od sadasnjosti....
Ipak, vazan je epilog, a on glasi: LADJA JE ZAPLOVILA!
Muke kroz koje sam prosao su vec zaboravljene i potisnute razmisljanjima kuda ploviti. Ajmo redom...
Prvo, ova resturacija se bas oduzila. Razlog je pre svega sto zimi uopste ne mogu da ista radim, a leti, samo po par sati dnevno. Neizvesno je bilo i za ovu godinu hoce li ladja videti vodu. Ipak, posto sam dosta stvari odlozio za jesen ili prolece naredne godine, cilj je bio samo jedan, a to je da ladja sto pre zaplovi. Sitnice, kojih ima mali milion su ostale da se kao rade dok sam na vodi. Od toga nema nista, jer me voda (Dunav) inspirisu da sve drugo cinim, samo ne da se bavim tim sitnicama...
Slike... Nisam bas puno slikao, a i nesto je na cudan nacin nestalo. Ostalo je samo nesto iz mobilnog telefona...