Ko ne poznaje sve čari jutra u prirodi, a pogotovo pored vode, dok sunce još nije izašlo, nego tek boji horizont u ružičasto, a priroda se lagano budi, taj nije ni bio u prirodi. Doživeo sam na pecanjima i kampovanjima mnogo ovakvih jutara, ali na brodu je to isto, a opet nekako drugačije.
Pošto nikad ne spavam preko 6 sati, a legli smo relativno rano (23h), u 5 sam bio na nogama. Tiho izlazim na terasu da ne probudim Jasnu i Dejana. Uživam slušajući različite ptičice, žabe, i ostale živuljke, dok lagano listam knjigu, i pijem jutarnju kafu i rakiju. No, činjenica da danas treba voziti malo više da se nadoknadi zaostatak od juče mi nije dala mira, i u 6 pali motor. Na prvi krc anlasera, Dejan je već na nogama, dok se Jasna prevrće na drugu stranu i nastavlja. Posle oko 2 sata vožnje smo na sledećem trianglu. Sledi doručak i jutarnje kupanje.







Posle par sati kupanja krećemo za Karavukovo. Nema stajanja dok ne stignemo. Malo pre Karavukova ipak stajemo, samo da napravim roštilj, dok Jasna dokazuje svoje kulinarsko umeće, praveći supu iz kesice. Negde posle podne stižemo, a tamo milina, veliki triangl, na kome ima i kafana na vodi. Bacamo sidro na sred triangla, i plivamo do kafane u želji za hladnim pivom. Kad smo se napojili, ja i Dejan krećemo do sela po namirnice, a Jasna sređuje brod. Posle se kupamo do pred mrak, u sumrak krećemo prema prevodnici. Čuo sam se sa prevodničarom Mikom malo ranije tog dana, rekao mi je da prevodnica radi od 7, ali da će on biti tamo već u pola 6, i da će otvoriti kapije, pa kad stignem mogu odmah unutra. Parkiramo oko 1km pre prevodnice, malo sedimo na terasi pa spavanje.
Dok sedim na terasi razmišljam od dve stvari, kao prvo, da za ovakvo putovanje treba bar duplo više vremena. Uživali smo mi i ovako, ali bi bilo mnogo lepše da smo mogli celo popodne da se kupamo u Karavukovu, lagano ustanemo, popijemo kafu, pa kupanje, možda odemo do pijace u selu, opet kupanje pa lagano dalje... Ovako je stalno bilo prisutno gledanje na sat i preračunavanje vremena. Komaraca nije bilo uopšte, jedino u sumrak, ali se čak i tada uz spiralu moglo sedeti napolju. To je druga stvar o kojoj razmišljam. Sećam se uklete šume, i rojeva komaraca koji se nisu smanjivali ni u podne, ni u ponoć. Sa obzirom na visok nivo Dunava, i naglo opadanje baš tih dana, očekivao sam na Dunavu možda sličan scenario, što ne bi bilo dobro. Takođe sam se nadao da će opasti dovoljno da bar neke obale i plaže izadju na suvo, jer smo imali gomilu opreme za plažu koju na kanalu nismo mogli koristiti - beach ball, badminton, frizbi, lopta za odbojku, picigen...






nastavak sledi...