Juče sam, izgleda, opet naučio nešto novo.
Isplovili smo juče posle podne iz marine u Strom Slankamenu kako bismo pobegli od sunca do nekog mesta u senci. Vožnja nije dugo trajala jer su dunavske obale pune lepih peščanih plaža, pa ih ima i kod Slankamena.
Ipak, bilo je dovoljno da zapazim nešto.
U čamcu nas je bilo troje.
Vozeći uzvodno, pri vrlo malom gasu, garminov uredjaj za navigaciju pokazao nam je da plovimo brzinom izmedju 5 i 6 km/h. Onda je Kemppijev kum prešao napred i seo na pramac.
Tog trenutka čamac je ubrzao do 8 km/h, a da ja nisam dirao ručicu gasa!
Izgleda da je sama promena položaja čamca u vodi dovela do toga. Prelaskom na pramac i opterećenjem od nekih 70-80 kg krma se podigla i čamac je ubrzao.
Da li je moj zaključak ispravan?
Da li je moguće da je podizanje krme iz vode imalo efekat

30-tak% na povećanje brzine plovidbe pri istom gasu?
Ako jeste, onda to potvrdjuje ono o čemu smo ranije pričali da bi trebalo uraditi nešto da podignem krmu iz vode.
Ako je to tako, onda već znam šta će biti tema sledeće priče o rekonstrukciji aluminijumskog čamca.