Srso,
U situaciji u kojoj sam činio sve da čamac spustim u vodu i da krenem na regatu bez dovršenog enterijera, čak svestan svog neiskustva, zaista nije bilo vremena da istovremeno organizujemo bilo kakvo druženje.
U Slankamen sam stigao uveče, oko sedam sati zato što smo u Banovcima čekali da majstori povežu deo električne instalacije (punjenje akumulatora s motora). Da li je bilo moguće druženje ograničiti na tih pola sata?
Ali biće druženja. Ja sam mislio da ću danas da se spustim do Belegiša i da se tamo nadjem sa Saletom i Marinom i to sam i objavio ali ovaj problem s vodom je ipak ono što diktira redosled akitvnosti.
Danas ću prvo da proverim da li je moje zapažanje od sinoć bilo ispravno, pa ako jeste da preduzemem odgovarajuće mere.
Ali šta ako nije?
A kad sredim i to biće po onoj: "Eto mene - eto vas..."
A dotle - moraću nekako da se izborim sa onih par paketa mineralne vode i Laškog piva spremnih za regatu (trebalo je da to posluži kao dodatni balast u početnim danima regate). Evo sinoć žena otvorila prvu od onih konzervi koje smo spremili za put. Kad pojedem sve te ćureće nareske, sardine, haringe i paštete osećaću se kao u dane kada sam bio na odsluženju vojnog roka ali šta da radim?
Zaista nije lako.