Nautika opšta... > Galerija - Gallery
Arsine pripreme za Djerdap
zoke:
a sad ozbiljno- arso zelim ti sto vise trenutaka ovakvih kakvi su bili i jos ljepsih a drustvo sa vode ne mijenjaj pogotovo Janeza da nekazem ,,,,ono sta sam rekao i sam sam trblav hahahaha ,nego kad ce repriza .... ffff
Arsa:
Hajde da počnem sa pričom.
Dan 18.06.2012. godine. Ponedeljak.
Buđenje uz mamurluk od jučerašnje svadbe.
Posle raznih svadbi i još nekih peripetija kojima neću da vas davim, ali koje su nam strašno skratile vreme priprema, uspeo sam u poslednji čas da nabavim kanape, kupim pomoćni čamac, vesla, držače za vesla, da proverim plinsku instalaciju (sve OK), da instaliram sonar, natankujem gorivo i vodu u brod i svašta nešto još...
Kući je Veca pakovala naše stvari pred sam polazak. Posle smo išli u brzu nabavku potrepština za put, a žuri nam se...
Pravo ludilo. imali smo samo jedan cilj da zaplovimo tog dana, dokopamo se Malih Voda, da tu prespavamo a posle da krenemo u našu prvu pravu plovidbu .
Elem nekako ukrcasmo na brod gomilu stvari kopje smo spremili, vezasmo našeg "mališana" (čamac koji smo kupili,) i otplovismo do Malih Voda.
Vežemo se za jedno drvo i počnemo da uživamo u miru i tišini.
Tu naravno, utvrdimo da smo kod kuće zaboravili gomilu stvari kao što su tanjiri, kutlača, kesa sa garderobom i svašta nešto još. Važno da smo poneli televizor koga nismo ni jednom uključili tokom putovanja. sajkaca
Onda dobijem SMS od našeg druga Zorana da je i on krenuo put Srebrnog Jezera, pa ako nam ne smeta da deo puta plovimo...
A što bi nam smetao? sha
Javim mu gde smo i u neko doba noći evo janeza koji se usidrio tridesetak metara od nas . Svratio on na ladno pivce i kratak dogovor pa nazad na jedrilicu.
Pošto je i Zoran u žurbi svašta zaboravio, dogovorili smo se da plovimo do Kostolačkog Dunavca, da tu prespavamo i ujutru da na pijaci kupimo deo stvari koje nismo poneli.
19.06.2012. Utorak.
Nigde nismo žurili. Ujutru smo dugo bili u hladu. Ja petljao ono što sam posle svakog jutra radio. Merio količinu goriva, proračunavao potrošnju, proveravao ulje, vodu, stanje antifriza u izmenjivaču toplote, stanje ulja u kopči, kako stoji čuvena čivija na spojnici (prohromski štift je zaslužio medalju), pratio količinu vode koja ulazi u brod kod lojanice, podmazivao lojanice ... Sve u svemu, nije mi bilo dosadno.
Povadio sam i pribor za pecanje ali nisam još imao volju da zabacim. To ovoga puta i nije bilo u prvom planu.
Posle kupanja, doručko-ručka, krenemo mi lagano...
Prođemo Smederevo...
Arsa:
...Kovinski most, posmatrasmo razne lađe na Dunavu, i ponekad Janeza koji je išao za nama.
Brod je prosto uživao na vodi. Nije se obazirao na talase belih i drugih velikih lađa, a kamo li na talasiće koje je pravio vetar koji se po podne malo pojačao.
Mi uživamo. Nemam reči za taj osećaj. Verujem da ga svi Vi koji ste plovili već poznajete, ali nama je to bio prvi put i ta strast za plovidbom se polako uvlačila u nas.
Arsa:
...Odgledasmo zalazak sunca i uplovismo u Kostolački dunavac.
Arsa:
Evo i par sličica iz Dunavca.
Navigacija
[0] Indeks poruka
[#] Sledeća strana
[*] Prethodna strana
Idi na punu verziju