Moja Ladja

Nautika opšta... => Ono što niste znali... => Temu započeo: Kapetan 26, 03, 2012, 11:29:17 pre podne

Naslov: Ada Huja pre skoro 100 godina...
Poruka od: Kapetan 26, 03, 2012, 11:29:17 pre podne
Pretrazujuci internet naleteh na ove slike... zna li se mozda koje godine se ostrvo spojilo sa kopnom ?
Naslov: Odg: Ada Huja pre skoro 100 godina...
Poruka od: Kapetan 26, 03, 2012, 11:30:29 pre podne
u dnu druge slike mozete videti da tamo gde je danas mesto najveceg zagadjenja u Beogradu nekada je bila plaza...
Naslov: Odg: Ada Huja pre skoro 100 godina...
Poruka od: bugi 26, 03, 2012, 22:16:38 posle podne
Rekao bi da i dan danas stoji ova fabrika...iza stanice kod tri bika (ka gradu)
Naslov: Odg: Ada Huja pre skoro 100 godina...
Poruka od: Kapetan 26, 03, 2012, 22:31:59 posle podne
nemam pojma ja nikako da provalim odakle su slikali , cini mi se negde sa lokacije stadiona u liniji sa mostom ...
Naslov: Odg: Ada Huja pre skoro 100 godina...
Poruka od: zoki novus 26, 03, 2012, 22:37:33 posle podne
Slikao Proka fotograf sa livade iznad robne kuce,
Naslov: Odg: Ada Huja pre skoro 100 godina...
Poruka od: bugi 27, 03, 2012, 09:09:12 pre podne
Bas tako...otprilike gde je bela kuca
Naslov: Odg: Ada Huja pre skoro 100 godina...
Poruka od: DucaVB 23, 03, 2019, 08:58:07 pre podne
Po informacijam akoje ja imam, a ne tvrdim da su tačne jer sam ih sakupljao sa nezvaničnih internet stranica, Ada Huja je 1960. godine proglašena gradskom deponijom, tada je spojena sa obalom jednim nasipom. Taj nasip je sada ispod ulice koja ide od Višnjičke do kartonke. Gornji deo sliva, od Pančevačkog mosta, se nasipao zemljom i šutom decenijama, pa je tako ostao samo donji deo u čijem sklopu je danas i Marina Karaburma, pored ostalih marina u tom delu. Godine 1977, gradska deponija  se prebacuje u Vinču, a Ada Huja postaje deo zemljišta Luke Beograd, sa ogromnim potencijalom. I danas poseduje taj potencijal, ali godine bespravne gradnje i zanemarivanja ostavljaju trag koji se danas vidi. Gradskim urbanističkim planom je predviđeno nasipanje ostatka rukavca do Mirijevskog potoka, koji bi trebao da se sprovede u Dunav. Danas, u rukavac se uliva 5 slivova, od kojih su 3 sliva kišne kanalizacije, jedna kanalizaciona cev i sam Mirijevski potok, koji je apsolutno najotrovniji sliv jer predstavlja kanalizaciju i najbliži kontejner za semeće za veći deo Karaburme (Mali Leskovac) sa desne strane potoka. Spajanjem potoka sa Dunavom, predviđena je i povratna cev za dunavsku vodu koja bi ispirala rukavac. Institut Jaroslav Černi je pre par godina vršio istraživanje o rehabilitaciji rukavca, ali su rezultati pokazali da zbog velike količine otrova i teških metala ne postoji mogućnost da se rukavac očisti. Zato ga zatrpavaju. Postoje i nezvanične informacije da će se nakon nasipanja produžiti Mirijevski bulevar, pa preko nasutog dela skrenuti levo i produžiti se do Vilinih Voda kako bi rasteretio Višnjičku ulicu.

Nekada davno, dok još špic nije bio nasut, a ja to pamtim jer živim blizu, svako veče kada je toplo su se čule žabe. Ta njihova pesma je odzvanjala naseljem, i ma koliko se to činilo čudnim, ja tu pesmu vezujem za svoje odrastanje pored reke i tužan sam što se žabe više ne čuju. Živim za dan kada će se žabe vratiti, i više od svega želim da ponovo čujem tu čudnu muziku sa mog dela Dunava. Nasipanje špica Ade Huje prepoznajem kao vreme kada su žabe prestale da pevaju, i tužan sam što shvatam koliko će to da bude teško i dugotrajno. Jednom, kada žabe opet zapevaju, videćete me kako sedim na brodu i plačem sve ove skupe godine koje su nam otete od prirode i poklonjene ljudima koji vole novac više od naše reke, našeg grada i naše dece.

Duca