Moja omiljena tema.
Dizajn trupa.
Zapazanja: oble trupove imaju i kanalski brodovi u Holandiji, dzunke na Jang Ce, camci na Nilu, indijanski kanui.
Znaci plovila sa hiljadugodisnjom tradicijom. I oni pristaju na plitke recne obale, nose velike terete, plove po svim vremenskim uslovima. Da li je moguce da kinezi vec 6000godinu nisu umeli da smisle bolji oblik trupa? A sta sa morem, pa imaju i more. Znaci dzunka plovi hiljadama kilometara u kopno i toliko i morima i dobra je vec 6000godina.
Apatinac, koji se kod nas toliko koristi, ima svoje prednosti na plitkim i muljevitim obalama. Ranije cesti cunovi su samo preteca apatinaca, i koristili su se za svrhu individualnog ribolova alasa, tradicionalno siromasnih. Nekoliko dasaka, skucano na krajnje jednostavna ravna rebra i sve dobro premazano katranom. Pa u vodu da nabrekne i eto camca. Malo jaci vetar ili talasi i eto problema. I tada su Savom i Dunavom plovili opzbiljniji camci, zaobljenog trupa.
V korito lako sece talase, znaci camac manje propinje pramac. Voda lako zaobilazi trup, manji otpor, manja potrosnja goriva, lakse se vesla, brze se stigne.
Sirina camca je takodje kljucan faktor. Sirina daje stabilnost i vecu nosivu zapreminu. Daje prostor za zaklon, suvo mesto za hranu, san. Mesto za preko noci ili za cuvanje.
Tek zadnjih oko 200 godina se radi na poboljsanju dizajna trupova i tu posebnu ulogu igra Collin Archer koji na konkursu za spasilacki camac na severnim morima dobija prvu nagradu. To je trup zaobljen na oba kraja, duboke teske kobilice, sirok, dobro zasticene palube. Izuzetno pouzdan i siguran brod iz cijeg su trupa razvijeni i neki sadasnji modeli, tipa Pacific i sl. Mana je sporost zbog tezine i velike oplakane povrsine. Problem u razvoju dizajna trupa predstavljaju i tradicionalna iskustva u upotrebi tehnoloski tesko obradivih materijala. Metal i drvo, drvo i metal. Tesko i cvrsto ali tesko za obradu, i lako i vitko, lako za obradu ali osetljivo na udar, vlagu.
Proslo je 100 godina od kada je napravljen prvi ferocementas, 50 od pojave sperploce, pocinje primena smola, dolaze kompoziti itd.
Stari, teski i spori trupovi prestaju da vladaju morima. Brzina postaje imperativ, komercijalizacija, masovnost. Postaje sve vaznije biti na vodi, ploviti.
Kada bi mogli da spomenite nekom starom mornaru od pre 100godina rec gliser ne bi znao sta to znaci.
V trup nikada nije potpuno ravan na krmi. Uvek postoji odredjeni ugao V. 18% je vec deep V. Ali celo korito zato ne klizi bocno. Ne oduvava ga vetar, znaci drzi pravac ali nema ni proklizavanja kod okretanja.
Kod glisera se tezi da camac bude laksi, da bi lakse postigao brzinu. Kod jedrilica osim brzine i jedra sa oputom duze traju i mogu biti laksi.
Apatinci ne bi mogli po moru dugo operisati. Previse bi se punili vodom i zbog niskih stranica, pramac bi lupao po talasima, a cesto se i zabijao u njih.
Zato V trup moze lako i na Dunav i Atlantik. Camci preko 5 m su vec bezbedniji i udobniji na talasima. Poznate su i regate preko atlantika za camce od 6m, sa samcima. Vec su uobicajene, tradicionalne.
Kod nas je vec druga prica. Mnogi se drze Save kao pijan plota. Kako izaci na Dunav kada ume da bude onako opasan, talasi do krova. Pa jeste, cun je za Savu bez vetra, jos od kada je Tesla greje.