Hvala na savetima i brizi.Ali ja sam utuvio u glavu da plovim uz obalu,bez motora.Splav je potpuno letnje plovilo,
vremena imam,pa plan je (bio) da se pluta od granice do Djerdapa mesec dana,uz srednji ili niži vodostaj.
Drugi splav praviti neću,ako ne dobijem neke papire,onda sam se šalio.
Još uvek nemam odgovor zašto je ovaj splav potpuno nesiguran i opasan.
Mogu da obložim limom donji dno,ali nisam siguran da će biti bolji od ovih uzdzžnih rebara cevi.Mogu da stavim još po jednu cev sa strane ispod (neograničeno dogradljiv) radi veće stabilnosti.Mogu da namestim višlje ograde.
A nadalje ću jako razmisliti dali ću uopšte sesti u auto.Ne izazivam sudbinu,dolazi ona sama,ako je pisano.
Godinama sam se borio sa roditeljima dece iz sela,kako da preko zime vodimo decu yimi na klizanje pa priče i negodovanja:opasan je led na rečici,oko trščanika,ne puštamo decu ,nemamo klizajljke i razni izgovori.
Ako ne ne.Ja svaki put odem na mošvaru,proverim debljinu leda,trakama obeležim teren unučićima i svaki,svaki dan ih nosim na klizanje.Neki ih nose vikendom u grad na veštački (kašašti led),troše gorivi 25 km od sela,plate za klizaljke,plate ulaznice,i oni su pametni,a ja sirotinja.
I eto,ovako moji uživaju uz lepu muziku čak.I kad dete napiše domaći zadatak kako je provelo zimu,milina za čitati,a ono učiteljica se ponaša kao da dete verovatno laže.Ali svako ima pravo na svoj način života.
Ovaj pejzaš je 2 km od sela.Ma nikad,pa nikad nijedno dete se ovde nije pojavilo osim mojih unučića.