Autor Tema: Prva Pomoć - First Aid  (Pročitano 18582 puta)

0 članova i 1 gost pregledaju ovu temu.

Van mreže skipper

  • Talasožder Mali
  • ******
  • Poruke: 879
  • Pol: Muškarac
  • www.mojaladja.com
???: PRVA POMOĆ - FIRST AID
« Odgovor #15 poslato: 21, 03, 2009, 22:47:12 posle podne »
UJED ZMIJE


U našoj zemlji postoje uglavnom dve vrste otrovnih zmija čijeg se ujeda teba bojati: šarka i kamenjarka ili poskok. Nijedna od njih nije mnogo velika. Šarka je dugačka oko 70 cm a kamenjarka je još manja. Šarka je poznata po karakterističnoj šari na leđima po kojoj je i ime dobila. Ova šara je izlomljena (cikcak) linija, tamnije boje, koja se proteže duž celih leđa. Kamenjarka ili poskok ima na nosu mali roščić. Kreće se naročito u malim poskocima. Taj skok joj je veći kad napada plen, zbog čega je narod i nazvao poskokom.

Otrovne zmije imaju jedan od dva šuplja zuba vezana sa jednom kesicom punom otrova. Taj otrov luči jedna žlezda povezana sa kesicom. Čim zmija zarije svoje zube u meso žrtve, iz kesice se izruči izvesna količina otrova u ranu.

U zmijskom otrovu postoje, zapravo, dve vrste otrova. Jedan deluje razorno na nervni sistem, njega toplota ne uništava, drugi deluje na krv i krvarenje.

Ima ljudi koji su otporni prema zmijinom otrovu (imunitet). Neki se sa tom otpornošću rađaju, a drugi je steknu ujedom zmije sa blažim otrovom ili davanjem seruma protiv ujeda zmije.

Šta treba raditi kod ujeda zmije?
Prvo treba izvući iz rane koliko je god moguće više otrov. To se može uraditi na dva načina. Ili se na ranu stavi čaša (ventuza), kao što se stavlja kod proboda ili se rana jednostavno isiše. Naravno onaj koji isisava otrov iz ove rane ne sme imati niti kvarne zube niti ranjiva bolna mesta. Inače rizikuje.

Druga stvar koju u takvim slučajevima treba uraditi jeste da se ujedeni ud (zmija najčešće ujeda za nogu ili za ruku ) dobro podveže i stegne odmah iznad ujeda. Ovu povesku treba na svakih 15 do 20 minuta prenositi za po nekoliko santimetara dalje od rane, odnosno bliže korenu uda.

Treće što reba urediti kod ujeda zmije to je da se na ranu stavi jak rastvor hipermangana i, ako ima mogućnosti za to, da se svuda oko rane ubrizga jednoprocentni rastvor hipermangana.

Najvažnije od svega je da se osoba koju je ujela zmija odnese što pre lekaru, koji će joj dati serum protiv zmijskog ujeda.


Van mreže skipper

  • Talasožder Mali
  • ******
  • Poruke: 879
  • Pol: Muškarac
  • www.mojaladja.com
???: PRVA POMOĆ - FIRST AID
« Odgovor #16 poslato: 21, 03, 2009, 22:49:51 posle podne »
TROVANJA UGLJEN MONOKSIDOM


Prilikom sagorevanja uglja, ćumura i drva stvara se gas ugljen-monoksid. Ako se to sagorevanje vrši bez dovoljne količine kiseonika, stvara se otrovan gas ugljen-monoksid.

Trovanja ovim gasom relativno su dosta česta. Najčešća su slučajna ili profesionalna, a ima ih i namernih i kriminalnih.

Slučajna trovanja ugljen-monoksidom kod nas nastaju obično kada se žar od nedogorelih drva ili uglja unese u sobu u nekom sudu radi zagrevanja prostorije u kojoj se inače ne loži vatra. Trovanje može nastati i kada se zatvaranjem "cuga" spreči dolazak dovoljne količine vazduha u peći, radi sporijeg sagorevanja, ili pre nego što su drva ili ugalj dobro progoreli, ali su ovakva trovanja manje nagla. Trovanje se dešavaju hronično preko zime za vreme loženja peći, kada ne postoji dobro strujanje vazduha u grejanim prostorijama (nedovoljno provetravanje) ili kada se prostorije uopšte ne vetre. Slučajna trovanja ugljen-monoksidom mogu nastati i u prostorijama koje se greju ili se u njima kuva na gasu, Ako se plamen ugasi a dolaženje gasa ne zatvori.

Profesionalno se truju radnici u nekim rudnicima ili pored visokih peći i krečana kada u prostorijama nema dobre i stalne izmene vazduha. (uređaja za provetravanje) ili kada na pećima postoje pukotine.

Trovanja ugljen -monoksidom nastaju zbog toga što se ovaj gas čvrsto vezuje za hemoglobin u krvi i onesposobljava ga za prenošenje kiseonika iz pluća u tkiva, odnosno onemogućuje obavljanje disanja.

Kod prekih trovanja smrt nastaje vrlo brzo. Oštećena osoba se onesvesti čim udahne vazduh sa velikom količinom ovog gasa, nastupe konvulzije i smrt. Ako u vazduhu nema mnogo ugljen-monoksida, trovanje je postepeno i lagano. Oštećena osoba dobija sve jaču glavobolju, praćenu poremećajem vida i zujanjem u ušima, dok ne nastupe nesvest i smrt. Ako je gas prisutan u neznatnoj količini, trovanje se završi glavoboljom, nesvesticama, povraćanjem, paralizama i opštom slabošću, koji postepeno iščeznu kada trovanje prestane.

Otrovani ugljen-monoksidom imaju ružičastu boju kože i usana, koju zadržavaju i posle smrti.