Autor Tema: Nase reke a nisu Dunav,Sava,Tisa.......  (Pročitano 14018 puta)

0 članova i 1 gost pregledaju ovu temu.

Van mreže deda

  • Administrator
  • Drekavac sa Srednjih voda
  • *****
  • Poruke: 4176
  • Pol: Muškarac
  • Marina: 4.juli.....Zemun
  • Veličina: 7,60
Nase reke a nisu Dunav,Sava,Tisa.......
« poslato: 06, 01, 2011, 18:05:34 posle podne »
 
Tamiš       



Tamiš (; Madj.: Temes; Nem.: Temesch) je reka koja izvire u severnim delovima rumunskih Karpata u delu koji se zove Cernei Planine (Cernei Mountains). Prolazi kroz ceo Banat a ušće mu je kod Pančeva gde se uliva u Dunav.
Ukupna dužina, od izvora pa do ušća, reke Tamiš iznosi 359 km. Od 359 km u rumunskom delu se nalazi 241 km, a u srpskom delu 118 km.

Pošto se uliva u Dunav, Tamiš pripada crnomorskom slivu (Drenažnom bazenu).Ulaskom u Banat, Tamiš postaje spora, ravničarska reka koja je tek u zadnjih 60 km plovna. Najvažnija luka na Tamišu se nalazi u Pančevu, dok uzvodno postoje mnogi ribnjaci, a najveći su u Banatskom Despotovcu, Uzdinu,Sakulama i Slatini.

Tamiš ima veliki broj malih pritoka. Najveći broj mu je u Rumuniji : Raul Rece (Rum.:Râul Rece), reka Slatina (Rum.:Slatina),Valea Mare (Rum.:Valea Mare), Rugiu (Rum.:Rugiu), Paraul Lung(Rum.:Pârâul Lung), Armeniš , reka Sebeš,Bistra Reka , Šurgani , Timišana(Rum.:, Poganiš , Timišul Mort i Vena Mare (Rum.:Vena Mare). Na svom putu kroz Vojvodinu, Tamiš,ima samo jednu jedinu pritoku a to je Brzava.
Tokom vekova duž reke su se osnivala mnogobrojna naselja, tako je i sa Tamišom, na 359 km
dugom putu Tamiš spaja sela i gradove dveju država. Od većih gradove tu su Karansebeš i Lugoš u Rumuniji i Pančevo u Srbiji. Od sela se mogu nabrojati: Armeniš, Slatina Timiš,Kavaran , i Rudna (Rum.:Rudna) u Rumuniji i Jaša Tomić,Boka, Sečanj, Neuzina, Botoš, Tomaševac, Orlovat, Idvor, Farkaždin,Sakule, Opovo,Sefkerin, Glogonj i Jabuka u Vojvodini (Srbija).

Još u antičkim, rimskim, vremenima pominje se ime Tamiša kao Tibiskus i Tibisis (Tibiscus i Tibisis).

Staro ušće Tamiša se nalazilo nekih 40 km udaljeno od današnjeg ušća, izmedju današnjih sela Čenta i Surduk. Današnji Kanal Karaš je jedino što je preostalo od starog tamiškog korita. Trougao koji je omedjan Dunavom,
starim ušćem Tamiša i današnjim Tamišem je danas poznat kao Pančevački Rit i zahvata površinu od 400 km².


Tamiš je u davno doba imao daleko veći značaj za grad, naročito za njegov privredni život, nego danas. Granični položaj Pančeva omogućavao je jeftin i pouzdan transport rečnim putem u i iz Turske, tojest Srbije. Na potezu od kula svetilja, podignutih 1909. godine na ušću, pa do drumskog mosta izgradjenog dve i po decenije kasnije, postojali su mnogi industrijski pogoni, skladišta, saobraćajni objekti, pristanište, što je priobalju davalo izgled svojevrsne industrijske i trgovačke zone. Kafane, svratišta i kupleraji činili su ovaj deo grada veselim u svako doba dana i noći.

Tamiš je leti bio plovna reka sa veoma živim rečnim saobraćajem, a tokom zime je postajao veliki zimovnik za brodovlje. Plovila nisu ovde samo bila ukotvljena hladnim mesecima, već su bila i gradjena - izmedju svetskih ratova tu se nalazilo Fernbahovo brodogradilište.

S druge strane dama, veoma solidno zdanje Madjarske kraljevske predionice svile, koju stariji Pančevci zovu GALATEA, podignuto je krajem prošlog veka. Nešto bliže gradu, pored Betonjerke, na mestu pre 30 godina podignutih vojnih zgrada nalazilo se stovarište drva i strugara Josif Rada i sin.

Poslednjih decenija XVIII veka na levoj obali Tamiša zidani su od tvrde gradje žitni magacini velikih kapaciteta. Crveni magacin izgradjen je na levoj obali Tamiša oko 1787. godine i to je najveći još uvek postojeći objekat ove vrste u gradu. I danas služi svojoj prvobitnoj nameni, samo što mu je originalna boja fasade promenjena u zelenu.

Sve do pre 15 godina preko puta Crvenog magacina postojalo je pristanište i lučka kapetanija. Prvi objekti izgradjeni su još 1857. godine, mada se pristanište u Pančevu spominje još u tursko vreme, dakle u XVII veku. Sve do šezdesetih godina ovog veka ovaj grad, naročito zelena pijaca, je u značajnoj meri snabdevan robom dopremljenom čamcima iz naselja na obalama Dunava.

U neposrednoj blizini pristaništa više od 250 godina nalazio se i magacin soli. U Solari je lagerovana so dopremana iz rudnika u mestu Lipova, na reci Moriš, u današnjoj Rumuniji. Solara se pružala čitavom dužinom današnje stambene zgrade u kojoj je restoran "Neptun", a srušena je krajem pedesetih godina.

Odmah do solare, 1780. godine izgradjena su dva velika, spratna, žitna magacina. Spirtini magacini, koji su sedamdesetih godina prošlog veka pripali imućnoj plemićkoj porodici Jagodić, porušeni su krajem 1978. godine da bi na njihovom mestu bila sagradjene dva stambene zgrade.

Na sledećem uglu još uvek stoji, mada veoma oronula, Vajfertova pivara. Sredinom prošlog veka porodica Vajfert je preuzela pivaru i ubrzo je od nje načinila jedno od najznačajnih preduzeća u ovom delu sveta.

Ukoso od pivare, neposredno pred izbijanje Drugog svetskog rata, podignut je silos, koji je krajem pedesetih proširen. S druge strane silosa nalazi se železnička stanica "Pančevo Tamiška obala", sagradjena 1905. godine. Pruga, koja je povezivala nabrojane privredne objekte u neposrednoj blizini Tamiša, uklonjena je otprilike u isto vreme kada je i izgradjen kej.

Još malo dalje od stanice, na samoj obali Tamiša, postojalo je Valtmanovo kupatilište, omiljeno mesto za odmor, razonodu i letnju dokolicu u vreme dok je Tamiš bio reka, a kupanje dozvoljeno. Danas je Tamiš na izdisaju, prljav i zapušten. Zaljubljeni u našu reku utehu mogu da pronadju još samo u jednoj rečenici iz filma "Lisabonska priča": "Težo je svedok naših života".


Bezbedan za svaku plovidbu

Tamiš je reka bezbedna za plovidbu čak i u najmanjim plovilima. Istovremeno deluje vrlo divlje.- često su obale takve kao da čoveka nikad nisu videle. Sezona ribolova je mnogo duža nego na Dunavu i potrebno je mnogo manje umeća.
Više puta sam preveslao ceo tok od granice sa Rumunijom do Pančeva i svaki put se oduševim rekom. Verujem da treba ponuditi i veslačku turističku turu jer bi to bio jedinstveni doživljaj. Na ušću Tamiša u Dunav stoje i jedinstvene dve kule svetionici. Sada od turizma postoje samo splavovi, ali oko njih je voda zamuljana, mutna, smrdi i puna je
vodenih biljaka. To pokazuje gde završavaju fekalije sa splavova - kaže Aca Palić.

Rumuni i Srbi mere zagadjenost

Eko status reke Tamiš projekat je Rumunije i Srbije, koji je novcem kao program susedske saradnje podržala Evropska unija. U sledećih godinu dana postaće izvesnije koliko je Tamiš zagadjen i gde,kao i ko su zagadjivači jer aktivnosti ovog projekta koji se realizuje iz Pančeva su merenja, ali i katastar zagadjivača našeg dela toka
Tamiša. Cilj koji ističu koordinator projekta Jelena Novakov i projekt-menadžer Borisav Vulić jeste da se pobudi interesovanje svih lokalnih samouprava na obalama Tamiša, ali i svih subjekata koji koriste Potamišje da se ovaj banatski kapital sačuva i bolje iskoristi.
 
« Poslednja izmena: 06, 01, 2011, 18:40:14 posle podne deda »
Samo su dve stvari beskonacne - svemir i ljudska glupost. Doduše, za prvu nisam siguran

Van mreže deda

  • Administrator
  • Drekavac sa Srednjih voda
  • *****
  • Poruke: 4176
  • Pol: Muškarac
  • Marina: 4.juli.....Zemun
  • Veličina: 7,60
Odg: Nase reke a nisu Dunav,Sava,Tisa.......
« Odgovor #1 poslato: 06, 01, 2011, 18:25:42 posle podne »
Morava       


Morava ili Velika Morava je reka u Srbiji. Nastaje spajanjem Zapadne i Južne Morave kod grada Stalaća. Uliva se u Dunav na prostoru izmedju Smedereva i Kostolca. Morava je zajedno sa Zapadnom Moravom, najveća srpska reka. Dužina Velike Morave je 185 km, sa Zapadnom Moravom (duža pritoka) je 487 km.Velika Morava nastaje spajanjem Južne Morave i Zapadne Morave blizu Stalaća, malog grada i centralne železničke raskrsnice u centralnoj Srbiji. Od tog mesta do ušća u Dunav severoistočno od Smedereva Velika Morava je duga 185 km. Sa svojom dužom pritokom, Zapadnom Moravom, ukupna dužina iznosi 493 km. Južna Morava koja predstavlja glavni izvor vode za Moravu je duža, ali je zbog regulacije rečnog korita i melioricaionih radova danas učinjena kraćom. Regulacioni radovi su učinjeni na sve tri Morave, tako da su sve značajno skraćene. Nekada je ova reka bila preko 600 km dužine. Danas je najudaljeniji izvor vode za moravski sliv izvor reke Ibar, desne i najveće pritoke Zapadne Morave. Ibar izvire u Crnoj Gori i zajedno kao sistem Ibar-Zapadna Morava-Velika Morava predstavlja rečni sistem dužine 550 km, i kao takav je najduži vodeni put na Balkanskom poluostrvu.Velika Morava pripada crnomorskom slivu. Površina sliva Velike Morave je 6,126 km2, a celog moravskog sistema 37,444 km2 (od ?ega 1,237 km2 u Bugarskoj i 44 km2 u Makedoniji), što je 42,38% od površine Srbije. Velika Morava protiče najplodnijim i najgušće naseljenim područjem centralne Srbije, zvano Pomoravlje. Pomoravlje je nastalo na mestu zaliva nekadašnjeg Panonskog mora koje se isušilo pre oko 200,000 godina. Oko polovine dužine doline se nalazi Bagrdanska klisura.
U prošlim stolećima, bila je poznata po svojim nepreglednim šumama, ali danas nije više ništa ostalo od velikih stabala (grmova). Ušće u Dunav je izmedju sela Kulić i Dubravica, velikog ugljenog basena Kostolac. To je jedan od dva velika ugljena basena u rečnom slivu, drugi je Resavski ugljeni basen u dolini desne pritoke Resave.


Prosečni protok Velike Morave na ušću u Dunav je 255 m3/s. Od toga 120 m3/s je doprinos Zapadne Morave, 100 m3/s Južne Morave, a 35 m3/s se uliva neposredno u Veliku Moravu.
Pritoke Velike Morave su kratke po dužini. Najduža je Jasenica (79 km) a druge su retko preko 50 km. Desne pritoke su: Jovanovačka reka, Crnica, Ravanica, Resava i Resavica (ili Resavčina). Leve pritoke su brojnije, uključujući: Kalenićka reka, Lugomir, Belica,Osaonica (ili Osanica) Lepenica, Rača, i Jasenica. Mnoge od njih nisu bogate vodom, ali tokom kišnih godina one izazivaju velike poplave, što je glavni problem celog moravskog sliva. Pre ulivanja u Dunav, Velika Morava se račva, čineći 47 km dug rukavac pod nazivom Jezava, koji se uliva u Dunav odvojeno u gradu Smederevu pošto se prethodno spoji sa dužom (51 km) rekom Raljom, sa leve strane.
Velika Morava je primer reke koja meandrira. Ona jeste bila 245 km dugačka od nastanka do ušća, medjutim pravom linijom to je svega 118 km. Tako je odnos meandriranja 118:245, što je u samom vrhu reka u Evropi.
Rečno korito je široko 80-200 m i duboko do 10 m. Sasvim je uobičajena pojava da Morava posle poplave promeni tok ostavljajući na mestu prethodnog korita jezera, koja su poznata pod nazivom moravište. Južna Morava je zbog vlike erozije u svom slivu bogata ogromnom količinom materijala koji se taloži u rečnom koritu umanjujući dubinu i na taj način čineći poplave još češćim.
Počevši od 1966, ogromni radovi su započeti na sprečavanju budućih poplava. Niz akumulacija je napravljen na pritokama (jezera Bovan, Ćelije, Gazivode, itd), a meandri su presecani. Na taj način je tok reke ispravljan a reka je učinjena kraćom (u slučaju Velike Morave sa 245 na 185 km. Bilo je predvidjeno da se skrati čak na 152 km i da postane ponovo plovna.
Predvidjeno je ukupno 18 akumulacija, presecanje 23 meandra, nasipanje kilometara novih nasipa i intenzivno pošumljavanje. Medjutim, do 1980-ih, pogotovo 1990-ih zbog ekonomske krize, ratova i sankcija svi radovi su prekinuti.
Morava i njene pritoke još uvek plave često, a rečno dno se izdiže uprkos mnogih bagera, koji iskopavaju pesak i šljunak, u gradovima i selima duž toka reke (Lozovik, Lugavčina, Lučica, Velika Plana, Simićevo, itd).
Danas, Velika Morava je plovna svega 3 km od ušća. U istoriji, bila je plovna sve do grada Ćuprije, što je skoro ¾ njene dužine. Medjutim, kao što je navedeno, Velika Morava je doslovno zatrpana materijalom iz Južne Morave. Kada je počeo program melioracije 1966. godine bilo je predvidjeno da postane ponovo plovna, u prvoj fazi do Ćuprije, a kasnije sve do Stalaća, dakle celih 100%.
Ništa od najavljenog nije napravljeno. Čak se pojavila nova ideja (ustvari oživela jedna stara) o izgradnji plovnog kanala Dunav-Morava-Vardar-Egejsko more[1]. Tehnički problemi u izgradnji ovakvog objekta su ogromni (ni Morava ni Vardar nisu plovni). Nije jasno koliko bi se ovaj plovni put koristio, a pretpostavlja se da bi cena ovakvog projekta bila previsoka i da ne postoji ekonomski potencijal (pogotovo u Srbiji) da finansira niti da iskoristi ovakav plovni kompleks. U ovom momentu je niko ne razmatra kao ozbiljnu ideju niti ima naznaka o potencijalnim investitorima.
Mada je oduvek plodna moravska dolina bila najgušće naseljeni deo Srbije, velike poplave su sprečavale naseljavanje samih obala reke. Jedini grad na obali reke je Ćuprija, mada je on više puta pretrpeo velike štete zbog blizine reke, uključujući i nekoliko poplava devedesetih godina dvadesetog veka. Drugi su gradovi sagradjeni malo dalje od same reke, uključujući sledeća mesta: Paraćin, Jagodina, Batočina, Lapovo, Svilajnac, Velika Plana, Požarevac i Smederevo. Manja mesta i sela uključuju: Varvarin, Glogovac, Markovac, Veliko Orašje, Miloševac, Lozovik, Simićevo, Oreovica itd.
Rimljani su je nazvali Margus (uz to, Zapadnu Moravu su zvali Brongus, i Južnu Moravu Angrus). Današnji grad Ćuprija je postala u Rimsko doba po imenu Horreum Margi (što znači Žitnica Morave).
U srpskoj istoriji, njena dolina je postala kolevka savremene srpske države na početku 19. veka (takozvana. Moravska Srbija). Mnoge su pesme ispevane koje slave Moravu i njenu plodnost, ali njenu zlu ćud i vodoplavnost. Medjutim, to nisu samo tradicionalne. Mnoge od njih nastaju i dan danas, a najpoznatije su: Oj Moravo, Moravo, tija reko, Uz Moravu vetar duva, Na Moravi vodenica stara, Moravac kolo, itd. Oj Moravo je možda najkarakterističnija:

„Oj Moravo, moje selo ravno,
Kad si ravno što si vodoplavno
Kiša pade, te Morava dodje,
Te poplavi moje selo ravno
A u selu Jovanove dvore,
I u dvoru Jovanovu ljubu“
 
« Poslednja izmena: 06, 01, 2011, 18:44:30 posle podne deda »
Samo su dve stvari beskonacne - svemir i ljudska glupost. Doduše, za prvu nisam siguran

Van mreže deda

  • Administrator
  • Drekavac sa Srednjih voda
  • *****
  • Poruke: 4176
  • Pol: Muškarac
  • Marina: 4.juli.....Zemun
  • Veličina: 7,60
Odg: Nase reke a nisu Dunav,Sava,Tisa.......
« Odgovor #2 poslato: 06, 01, 2011, 18:32:48 posle podne »
Kolubara       

 
Колубара је река у западној Србији која постаје код Ваљева, од Обнице и Јабланице,дуга је 123 километара, и улива се у Саву, близу Обреновца. У сливу Колубаре, 3639 километара квадратних, налазе се богата налазишта лигнита. Долином Колубаре пролазе железничка пруга и ауто пут.
Током неогена у лајковачкој котлини постојало је језеро, док је ваљевском котлином текла Колубара.Било је то пре неколико милиона година.У лајковачкој котлини дно језерско је око 160 метара. Стварање данашње Колубаре почело је крајем неогена отицањем језера из лајковачко-обреновачке котлине. Колубара се тада појавила на дну језерском и у њему усекла око 90 метара. При томе је она урезала, удубљујући се у неогеним седиментима и терасу од 18 метара.Испод Словачке сутеске настаје Лајковачко - Обреновачка котлина која се пружа све до ушћа Колубаре. Од Оштриковца на десној страни Словачке сутеске пружа се најпре према истоку, а затим према североистоку, скоро све до Лазаревца, зараван, састављена од тријарских кречњака и висока око 200 метара. С ње се диже Враче- брдо у тријарскимкречњацима до висине од 240 метара. На страни Враче- брда у тријарским кречњацима усечена је тераса од 94 (200 метара); с обзиром на наведену висину неогених наслага ова је тераса абразиона. На десној страни Љига, међутим, испод села Ћелија у истим кречњацима усечена је тераса Чук, висока 26 (130 метара; судећи по висини она је речна.)

Лево од Колубаре, а северозападно од Словачке сутеске види се најпре тераса од 105 (219 метара); она је усечена у старијим стенама и такође је абразионог порекла. Од ње према северу настаје с леве стране Колубаре ниже и заравњено земљиште, састављено такође од језерских, неогених наслага. На југу оно је високо око 150 метара, према северу између Колубаре и Тамнаве око 120 метара. Са ове заравни, састављене од језерских наслага, диже се до висине од 161 метра, главица Виш. На падини према Колубари у језерским наслагама усечена је речна тераса од 18 метара; њена апсолутна висина износи у Јабучју 120 метара а низводно у Скобаљу 117 метара. Заравни источно и западно од Колубаре, састављене од језерских наслага, представљају.
Колубара је као река први пут уцртана у једну римску карту путева из периода I – IV векаали јој име није убележено. У Роселовој карти путева из друге половине XV века уцртана је са именом Colubaria flumen. Настарији писани помен хидронима Колубара потиче из 1291. године а забележен је у једном купопродајном уговору робиње “ de Colubara “ сачуваном у архиву у Дубровнику. Приликом похода на области испод Саве угарски краљ Карло Роберт издао је једну повељу 16. септембра 1319. године : “ prope Kalabar in Macho “ – поред Колубаре у Мачви. У повељи угарског краља Жигмунда из 1392. године и у уговору у Тати из 1426. године помиње се Колубара. У разним преписима Колубара се спомиње као “ Calabar”, “Collubara”, “ Kalizar” … дно језерско. Оне су разуђене од плиоцена тј. током дилувијума Колубаром и њеним притокама. Од свих ових притока највећа је Тамнава која је најјаче и утицала на снижавање језерског дна. Оно је знатно ниже на западу него на истоку. Према досадашњим истраживањима име реци је дало келтско становништво.Претпоставља се да су Келти – Скордисци, првобитно панонско – илирско име Кол-Апис изменили тако што су други део првобитног имена Апис ( река ) заменили својом речју Амбра ( река ). У слободном преводу име реке је синоним за хладну и тамну воду која кола ( извире ) из недара земље. Значења су вишеслојна и губе се у митолошким дубинама времена, истовремено и антрополошка и космичка.
Популарна тумачења имена Колубара сежу и до доба када су Римљани експлоатисали рудник Ребељ и са оближњих брда посматрали вијугави , попут змије , ток реке а како је један латински назив за змију – colubra , река доби назив Колубара. Вијугави ток реке и бројни њени меандри инспирисали су касније народ, према једној другој верзији, да реци по бројним колут барама да име Колубара.
Код Ваљевског брда Видрака Обница и Јабланица се састају и граде реку Колубару. Обна - Обница, по претпоставци И. Дуриданова носи име из илирског периода али А. Лома претпоставља да је име реке такође Келтског порекла. Мишљења се базирају по називу хидронима Abona који се јавља у Европи и на британским острвима и који на келтском означава реку. Порекло имена Јабланица упућује на планину Јабланик , односно на шуме јаблановог дрвета. Сливом Колубаре теку њене бројне притоке . С десне стране теку Градац, Бања,Лепеница,Рибница, Топлица, Љиг, Пештан, Турија и Бељаница. Са леве стране су притоке Рабас, Кладница и Тамнава.

Љиг, највећа и водом најбогатија притока Колубаре, према лингвистичким анализама носи прекелтско, вероватно старо- индоевропско име. У писаним изворима угарског порекла јавља се у облику “ Lygh “ 1392. године , а 1426. године као “Ligh “, оба пута у имену једне жупе у Мачванској бановини. У слободном преводу значи „Светла Река“. Име реке Тамнаве је словенског порекла и означава „ Тамну Реку“.
Име реке дало је назив области Колубара. У мочварне и маларичне пределе, у густо шумом прекривену област Тамнаве, путници су улазили из правца Ваљева и Уба пролазећи поред средњевековног утврђења у Непричави, названог Пакај, или из другог правца на прелазу Бели Брод поред средњевековног утврђења Castrum Brodare . Ретки знатижељници могли су, ако су имали кључ, путовати кроз паралелну Колубару, Колубару митологике и легенди.
 
« Poslednja izmena: 06, 01, 2011, 18:44:49 posle podne deda »
Samo su dve stvari beskonacne - svemir i ljudska glupost. Doduše, za prvu nisam siguran

Van mreže deda

  • Administrator
  • Drekavac sa Srednjih voda
  • *****
  • Poruke: 4176
  • Pol: Muškarac
  • Marina: 4.juli.....Zemun
  • Veličina: 7,60
Odg: Nase reke a nisu Dunav,Sava,Tisa.......
« Odgovor #3 poslato: 12, 01, 2011, 20:21:18 posle podne »
Resava


 
.Reka Resava je najduža desna pritoka Velike Morave. Dugačka je oko 70 km. Protiče kroz opštine Despotovac i Svilajnac. Nastaje od Zlotske reke i Bobovačkog potoka. Izvorište je na preko 1100 metara nadmorske visine, a ušće na 94 metara.



Beljanica je kraška planina na istoku Srbije. Ime je dobila po belim, stenovitim vrhovima koji se upadljivo izdižu iznad padina obraslih gustom bukovom šumom. Priča se da se ispod planine nalazi veliko podzemno jezero. Na severoistočnoj strani, kroz sifonsko vrelo izbija reka Mlava.
Petnaest kilometara južnije, na suprotnoj strani planine, izvire reka, koja je zbog brojnih resa koje se spuštaju, sa drveća prema vodi, dobila ime Resava. U svom izvorišnom delu Resava protiče kroz prašumu Vinatovaču. Ova gusta bukova šuma proglašena je Parkom prirode, kao i kanjon reke Kločanice, leve pritoke Resave, koja u toku leta ponire u uzanom delu kanjona zvanom Suvaja.



Kanjonski deo Resave je dugačak oko 25 kilometara. Nešto nizvodnije, u Resavu se uliva reka, koja je toliko kratka da nije uspela ni ime da dobije, pa je jednostavno zovu Vrelo. Na svom kratkom toku ona je u kraškom terenu izdubila dvadesetak metara dubok krater i napravila jedan od najatraktivnijih vodopada u istočnoj Srbiji. Vodopad je živopisan naročito s proleća kada je dotok vode jači. Voda tada toliko prska da mu je praktično nemoguće prići sa donje strane. Verovatno je zato i nazvan - Veliko prskalo.
U čistoj rečnoj vodi žive pastrmke: potočara, krkuša i klenova. Meštani su deo reke skrenuli u svoje mnogobrojne ribnjake. U njima gaje kalifornijske pastrmke, a odnedavno i žute pastrmke iz Australije. Ponekad se dogodi da prolećne bujice nekontrolisano ulete u ribnjake i da presele pastrmke u reku. Na mestu gde se Vrelo uliva u Resavu podignut je motel Lisina sa ribnjakom. Rečni kanjon se od Lisine polako širi do mesta gde se u Resavu s leve strane uliva Resavica. Tu se reka ponovo probija kroz kanjon. Tek kod manastira Manasija reka ulazi u široku kotlinu i od Despotovca teče polako ka Svilajncu gde se uliva u Veliku Moravu.
Gornji deo sliva Resave je tipična kompozitna dolina, sastavljena od niza kotlinica, proširenja razdvojena klisurama i kanjonima. Prva u nizu klisura je Manasijska klisura. Zatim se ulazi u stenjevačko-dvorišku kotlinu, pa u strmostensko-stenjevačku klisuru dugu 6 kilometara, čije strane nisu tako visoke, ali su strme. Rečna dolina se zatim širi u omanju Strmostensku kotlinu (Lisine), gde se stižu doline resavskih pritoka.
Dva kilometara uzvodno od Strmostena nalazi se Malo Vrelo. Bojenjem vode je utvrđeno da malo vrelo hrani ponornica Recke koja teče kroz istoimenu uvalu sa vrha Beljanice i ponire u veliki zjapeći otvor - Ivkov ponor. U kotlinici Lisine stiču se pritoke Resava - Kločanica - Suvaja i Čemernica. Kločanica - Suvaja je reka ponornica. Izvire na Kučaju i 6 kilometara pre nego što se ulije u Resavu potpuno presuši i odatle nastaje kanjon u Gornjoj Resavi. Strane su vertikalne i visoke preko 450 metara. Deo kanjona je pokriven blokovima stena i naslagama šiparskog materijala. Strane kanjona Suvaje su izbušene mnogim pećinama.
Druga pritoka u kotlini Lisine, Čemernica, izgradila je klisuru usečenu u više metara visokim krečnjačkim odsecima Beljanice. Sa litica se spuštaju tocila koja se završavaju lepezasto razvijenim šiparima. Iznad šipara često se javljaju otvori pećina kojima je izbušena unutrašnjost krečnjaka Beljanice, a u podnožju krečnjačkih odseka, na dodiru sa vododržljivom podlogom, izbijaju snažna krška vrela.
Jedna od takvih je Vrelo koje izvire nedaleko od Lisine, ispod strmih odseka Radoševe pećine. To je hladna, bistra voda temperature 8°C, izbija iz krečnjaka i slapovito se sliva niz krečnjačke blokove, gradeći Vrelski potok. Na toku Velikog vrela najatraktivniji je Vrelski vodopad, koji se smatra najvišim u Srbiji.
Vodopad na Velikom Vrelu je dragulj Gornje Resave. Nalazi se u podnožju Sopotnice, vrha Beljanice, na oko 400 metara nadmorske visine. Penušava, bistra i hladna voda najpre preko malih bigrenih kaskada (gornji vodopad visine 0,5 metara, srednji vodopad visine 2 metara i donji vodopad visine 2,8 metara), a zatim niz vertikalni bigreni odsek visok 20 metara, voda se stropoštava uz veliku buku u dubok amfiteatar vertikalnih strana. Na dnu amfiteatra nalazi se jezero duboko oko 5 metara. Od vodene magle, nastale stropoštavanjem vode, pri suncanom vremenu nastaje efekat duge. U blizini toka ušća Velikog vrela u Resavu, nalazi se i najviši vodopad na Resavi - Buk, sa dubokim virom Zelenikom. Ovde reka pada uz veliku buku, sa visine od 3 metra u dubok vir zelene boje, zbog čega je dobio ime Zelenik.
Čiste tokove Gornje Resave naseljava izuzetna riblja vrsta, pastrmka potočara. Ljudi ovog kraja iskorišćuju bistre, hladne vode Resave izgradnjom ribnjaka za gajenje pastrmke.
U ovom kraju postoje mnoge pećine, od kojih je 107 istraženo. Najzaslužniji sa razvoj speleologije i planinarenja u ovom kraju je svilajnački apotekar Julije Draškocije koji je 1875. godine otvorio prvu apoteku u ovom gradu. On je prvi u Svilajncu okupio i organizovao planinare.
U ovom kraju razvijen je i lovni turizam. Stoletne bukove šume - Vinatovaca stavljene su pod zaštitu kao prirodno dobro od izuzetnog značaja, a tu je i lovište „Južni Kučaj“.
Sledeći uzvodno tok Resave između Beljanice i Kučaja duboko su usečene još dve kanjonske doline: Sklop i Glopska dolina..
Samo su dve stvari beskonacne - svemir i ljudska glupost. Doduše, za prvu nisam siguran

Van mreže zoki novus

  • Predsednik ф odeljenja
  • Drekavac sa Srednjih voda
  • *********
  • Poruke: 2981
  • Pol: Muškarac
    • Nemo
  • Brod tip: Carver
  • Marina: Ada Ciganlija VK Partizan
  • Veličina: 33ft
Odg: Nase reke a nisu Dunav,Sava,Tisa.......
« Odgovor #4 poslato: 29, 03, 2011, 09:57:42 pre podne »
tamisem mozes do opova do brane a u retkim slucajevima kada je brana otvorena i dalje....
u tomasavac mozes preko DTD mreze