Zanima me kako savladati (strah ili tremu) kod pristajanja. Doživeo sam letos par neprijatnih situacija da sam bio na brodu kod drugara kada mornar u Marini pocinje da se dere( brze ,brze ajde ajde itd) i naravno pocinju greske. Čovek se uspaniči i počinju greške.
Kad je tisina i bez panike sve je OK.
Imam par svojih mišljenja.
Tu može pomoci samo vezba..da stekneš samopouzdanje, da brod počne da sluša tebe a ne "kako on hoce".
Problem je s našim mornarima. U većini slučajeva nema kulture komunikacije. On ima osećaj da ako je ponovio već stotini neiskusnih nautičara kako da pristanu, da će svi koji sledeći dođu to već znati. Pokušaj se ne obazirati previše na njihovu viku. Nekada će oni i biti u pravu, ali ti moraš sakupljati iskustva da bi učio. Moraš nažalost nekada i pogrešiti. Važno je ne demoralisati se, razmišljati o svojim postupcima kritički i izvlačiti pouke, pamtiti situacije. Pre samog pristajanja razmisli dobro šta i kako želiš izvesti, ali pokušaj predvideti i drugačije događaje - ako nešto ne ispadne baš kako si planirao - za koje takođe trebaš imati neki rezervni plan (npr šta ako te vetar bočno zanese više na jednu ili drugu stranu ili bokom pristaneš predaleko od obale, itd).
Nije problem samo komunikacija mornara prema nautičaru, već i obratno.
Npr. nekim nespretnim manevrom stvorimo problem u vezu. Posle se treba svima koji su tu pomagali da se reši, s nekoliko ljubaznih reči zahvaliti. I mornaru koji je možda vikao i psovao. Takav postupak obično ljude iz urlajućih zveri pretvara u prijatelje.
Kada je situacija kritična i neko nam svojom pomoći uštedi oštećenje broda ili moguće i veće probleme, flaša vina, poziv na čašu vina ili sličan gest, vrlo su dobrodošle.
Koliko god govorili da nam nije važno da dobijemo "hvala" ako nekome pomognemo, ipak sa gorčinom primetimo kako je naša pomoć prošla neprimećeno i ako "hvala" izostane.
I nikada ne radi nešto što ti dovikuju s obale ili broda (levo-desno, kormilo kontra, više-manje gasa ...) a da tebi to što bi napravio nije potpuno bistro u glavi. Kao što rekoh, pre manevra mora ti biti potpuno jasno šta želiš, moraš predvideti ponašanje broda i kako to izvesti, sa svim detaljima. I čim ti krene nešto "naopako" odnosno ne slaže se s tvojim scenarijem, odustani od manevra na vreme i ponovi. U suprotnom to obično završava loše (zapetljan u drugim sidrenjacima ili "nezgodno" naslonjen na neki brod). Uverio sam se puno, puno puta (priznajem, nekada i na sopstvenoj koži) da ako se puno ljudi petlja to ne ispadne dobro. Nije nikakva sramota ponavljati manevar. Uostalom, tako i učiš o kretanju i ponašanju broda na malom prostoru.
Ni presporo i prebrzo. Brod mora imati neku brzinu da bi se njime moglo upravljati. Ako si prespor voda i vetar ga nose kud oni hoće a ako si prebrz (a nisi još vešt) šteta može biti velika. Malo vežbe kao u auto školi, sat vremena po crti gore-dole, pa sat-dva ulaska u parking itd. Zašto je to normalno vežbati s autom koji je daleko upravljiviji i da se neuporedivo bolje kontroliše od broda, a nije za brod?
Dakle, dobro razmisli, razbistri u glavi i samo hrabro. I sretno!
Kako bi svladao tremu, strah, paniku, dobro se pripremi pre pristajanja da ti i posada budete potpuno sigurni u ono što treba uraditi. Ako nemaš uigranu posadu, pre dolaska na vez zaustavi brod. Svima na brodu objasni kako želiš pristati, a zatim im objasni njihove zadatke. Neka pripreme kanope, a ti proveri da li su ispravno postavljeni za dodavanje/bacanje, neka ekipa stavi bokobrane, a jednog zaduži da sa slobodnim/nevezanim bokobranom posebno pazi na mogući dodir/udar u susedni brod. Kada je tebi i svima na brodu potpuno jasno što treba uraditi i kada je sve pripremljeno, polako kreni na vez. Slušaj upustva mornara, ali se nemoj obazirati na njegovu dernjavu ili glupe primedbe. Ti upravljaš brodom i odgovoran si za njega, a ne on. Ukoliko zbog npr. vetra ili nečeg drugog, ne ide sve onako kako si planirao, bez kompleksa se vrati, ponovno planiraj i pokušaj ponovo.
Ja sam npr. ove godine na svoj vez, na koji me čekaju kanopi, sve mi je pripremljeno i poznato, i na koji sam pristajao stotine puta, u jednom slučaju zbog ne previše jake košave uspeo pristati, na opšte oduševljenje publike, tek nakon pet pokušaja. Možda je to nekome bilo zabavno, ali meni sigurno nije, jer jedino ja znam kako mi se ponašao brod. Najvažnije mi je da sigurno pristanem, da sebi i drugima ne napravim štetu.
Najvažnije je ne zivcirati se, ne brzati i ne sramiti se ako neki pokusaj pristajanja ne uspe. U tom slucaju treba odustati na vreme i pokusati ponovo.
Ljudi i nakon mnogo godina iskustva ponekad ne mogu iz prve pristati brodom koji dobro poznaju. Nije to nista neobicno i lose.
Najgore je kad izgubis zivce jer tada stvari nisu vise pod krontrolom. Ili ako si presiguran u sebe. Treba znati priznati gresku. A ako si miran, strpljiv i na vreme odustanes ako vidis da ces se zeznuti sve je pod kontrolom i nema greske.
A toj sigurnosti najvise doprinosi iskustvo.
PS. Nikad dosta priprema za vez na sigurnom mjestu. Dakle, pripremiti opremu, rasporediti ljude na vreme, strpljivo.
Što se tiče vike mornara, a ti uzvrati. , a ako si još i fizički jači, zapreti mu. Obično kod galamdžija to jako pali. Znaš ono; "..samo da se iskrcam, polomit ču ti sve kosti...", napravi grubu facu i sevaj očima.
A posle se izvinjavaj !!! Važno je da pristajanje ispadne kako treba.