Ova Latinova priča me podsetila na jednu epizodu iz mog života.
Bio sam student (bilo je to u prošlom veku, ranih 70-tih).
Vratio sam se nešto oko ponoći iz kafane i kada me je majka videla kako posrćem i hvatam ravnotežu, ostavila je hekleraj i pitala me:
- Šta je s tobom? Kako to ideš?
- Vežbam mornarski hod - odgvorio sam ja zaplićući jezikom.
Bilo bi bolje da vam ne pričam šta je posle bilo ali kad sam počeo...
Obzirom da sam ja veoma dobroćudan kad "malo" popijem, zauzeo sam odbrambeni gard tako da njeni udarci nisu prolazili do mog tela. Svi su završavali na mojim podlakticama. (Sledećeg dana su joj ruke bile modre od pokušaja da me izudara.)
Jadna moja majka, sva uplakana, probudila je mog oca: - Dodji, da vidiš tvog sina (to veče sam bio njegov - inače, i ja sam bio "Miško mamin" dotle)!
Tata mi je uvek bio razborit pa kad je video "koliko je sati", poslao je mamu u krevet, a meni je rekao da se malo sredim pa da i ja hvatam krevet.
Čovek je imao puno razumevanja - valjda zbog sopstvenog iskustva.
Sećam se da mu je majka više puta "bacala na nos" jedan dogadjaj s početka njihvog braka.
Bilo je to odmah posle II svetskog rata.
Živeli su u ulici Orlovića Pavla, na Detelinari. U to vreme nije bilo asvalta, a ni ulične rasvete.
Bio je petak, dan kada su mladi trgovci odlazili na druženje posle posla u kafanu "Vojvodina" u centru grada.
Obzirom da moj otac nije mnogo pio, nekoliko pića na prazan stomak ga je oborilo.
Konobari, koji su dobro poznavali mog tatu, pozvali su fijakeristu, smestili mog oca u fijaker i objasnili kočijašu gde da ga odveze, rekavši mu: "Hajde, odvezi ovog našeg..."
Kada je kočijaš stao ispred kuće u kojoj su moji roditelji u to vreme živeli, pozvao je sa kapije i kada se majka pojavila na vratima kuće, upitao je:
- Drugarice, jel tu živi konobar iz "Vojvodine"?
Naravno da je majka odgovorila odrečno i uputila je kočijaša u susednu ulicu, znajući da tamo živi neki kelner.
Kočijaš se posle izvesnog vremena vratio i opet pozvao moju majku:
- Drugarice, meni su u komšiluku rekli da je ovaj što ovde spava u kolima tvoj muž!
Da ne dužim, možete misliti kako se to sve završilo ali ta priča je i danas tema koje se povremeno sete moji roditelji, naročito moja majka, iako je od tada prošlo više od 60 godina.