Autor Tema: Jos malo o saranu!  (Pročitano 6846 puta)

0 članova i 1 gost pregledaju ovu temu.

Van mreže deda

  • Administrator
  • Drekavac sa Srednjih voda
  • *****
  • Poruke: 4176
  • Pol: Muškarac
  • Marina: 4.juli.....Zemun
  • Veličina: 7,60
Jos malo o saranu!
« poslato: 07, 05, 2010, 11:21:37 pre podne »
      Sarani se u severnoj Americi smatraju ribljim korovom. Za razliku od Evrope gde saran ima najvise pristalica medju ribolovcima, ovde u Kanadi i pogotovu u nekim Americkim drzavama, ribolovci se ohrabruju da istrebljuju sarane. Bilo koja metoda je dozvoljena, od luka i strele, preko mreze do ostvi. Nema dozvoljenog limita, nema sezone i nema ni najmanje zastite za sarana. Rasprostranjeno je misljenje cak i medju vladinim oraganizacijama kao ministarstvo za prirodne resurse da saran ima negativan uticaj na ostale vrste plemenitih riba i na vodenu vegetaciju. Smatra se da saran svojim kopanjem po dnu unistava prirodna mrestilista pretezno basa i ostalih vrsta riba, i da time negativno utice na kvalitet same vode.Zatim da kopanjem unistava koren vegetacije, koja potom truli na dnu i smanjuje nivo kiseonika u vodi, itd. Saran nije nepopularan samo po raznim studijama i raportima koje vrsi i objavljuje lokalno ministarstvo, vec i medju samim ribolovcima, pogotovu ribolovcima na basa.

      Ipak, ima i odredjen broj ljudi koji sarana uzimaju u zastitu, suprotstavljajuci se ovim studijama i tvrdeci suprotno. Oni tvrde da saran zivi sinhronizovano sa drugim vrstama riba i da ima zahvalnu ulogu unistavaca parazita i ostalih organizama i tvari u vodi koje su ignorisane od svih ostalih vrsta. U Minesoti na primer je zabranjeno vracanje sarana u vodu zbog gore navedenih razloga, pa ipak u Mille Lacs jezeru koje ima dobru populaciju sarana, dokazano je da oni nemaju nikakav uticaj na ostale vrsta riba u jezeru kao bas, smudj i stuka.

      Magazini koji propagiraju u korist sarana i pecanja na sarana imaju najvise uticaja na ublazavanje stanja u javnosti. Zatim su tu i udruzenja kao "Severnoamericko Udruzenje Ribolovaca na Sarana", koje takodje zastupa pecanje na sarana. Cinjenica je da javnost jako sporo menja misljenje...ali ga ipak menja. Sve je vise ribolovaca koji priznaju da je pecanje sarana zabavno i saran postaje sve popularniji. Tesko i sa nevericom priznaju da je saran ipak najpopularnija riba na svetu za pecanje.

      Saranima je prirodno staniste u Evropi i Aziji. U Severnu Ameriku je donesen iz Evrope pocetkom 19 veke kao izvor hrane i kao zamena za neke poluistrebljene vrste riba. Kada je Amerika postala razocarana saranom, objavljen je i rat saranu u kome sredstva nisu birana. Korisceni su otrovni mamci, razne zamke i u novije vreme hemijski otrovi koji su rasprsivani iz helikoptera, camaca i od strane hiljade dobrovoljaca. Vecina od ovih pokusaja je dozivela krah i poraz bez nekog imalo znacajnijeg uspeha.

      U isto vreme saran je postao znacajna turisticka atrakcija, dovlaceci na hiljade ribolovaca iz Evrope, koji su u Americi nalazili najbolje pecanje sarana na svetu. Naravno, ovim posetiocima je odnos amerikanaca prema saranu bio varvarski.

      Jedan od najboljih vodica i ribolovaca na sarana u Americi je englez B. Haines koji kaze: " Vecina ribolovaca smatra da je saran od 10 kg. lep komad, a da je saran od 25 kg. trofej, ali vecina njih nikada ne upeca sarana te velicine. Vecina sarana te velicine se nalazi u severnim drzavama kao New York i Konektikat. Velika jezera takodje imaju sarane ove velicine ali je na njima lociranje ovih velikih sarana problem, pogotovu za pecarose sa obale. Velika jezera sadrze ogromne sarane, pogotovu Ontario jezero i Michigen jezero. U St. Lawrence reci je u avgustu 1998 godine upecan saran od 61 paund (30 kg.). U jednom magazinu za lov postoji izvestaj o saranu od 70 paunda (35kg.) ubijenom lukom i strelom u Minesoti. A u Ontario jezeru je komercijalni ribolovac mrezom izvukao sarana od 68 paunda (34 kg.).

      Haines dalje kaze da u njegovom omiljenom mestu za sarana, jezeru Michigen sarani rastu ogromni, i veci od vecine ribljih vrsta u tom.jezeru. "Tacno je da jesetre (sturgeon) rastu vece od sarana, ali njih niko ne peca, salmoni ne rastu do te velicine, pastrmke veoma retko . A mi govorimo o saranima od 25, 30, 35 kg. Cak ni somovi ne rastu do te velicine".

      Ovde sledi neverovatna tehnika koju Haines koristi za pecanje sarana, a koja je preuzeta iz In Fisherman magazina.

      " Naci veliku ribu je najveci problem. Ja imam dva nacina za to. Trazim mesta koja imaju velike primerke i provodim najvise vremena na njima. Igram se sa brojevima. Sa velikim brojem uhvacenih sarana, sanse da ce doci trofejni primerak se penju na gore.

      Drugi nacin je da im se prikradete!!!!

      Udjite u vodu, trazite i ciljajte veliki primerak. To je ono sto Ja radim ovih dana. Problem je da je vecina voda preduboka za to. Treba vam dobra lokacija, pravo doba godine, i sve da bude u redu da bi ste uspeli. Za "trazenje" koristim dvodelni stap od 12 fita ( 3.60m.) sa akcijom savijanja od 3 paunda. Tacnije stap "Armalite SP". Napunim vecu spining masinicu sa 12 paunda test najlonom ako je voda bistra. Koristim 60 paunda test SpiderWire u nekim slucajevima, i 20 paunda test najlon (otporan na trenje) u mutnoj vodi. Za kacenje koristim velike udice #2. Trebate zakaciti ovu veliku ribu i ne trebate je pustiti da ide. Ako uspeju da brzo krenu sa svojim velikim telima, zabava je gotova".

      Haines ne zabacuje mamac. On gazi kroz travu i plicake glavnog toka St. Lawrence reke u potrazi za velikim primerkom sarana. Pazljivo zagledajuci i nadajuci se da ce spaziti kroz tu dzunglu primerak koji trazi.

      "Dugacak stap od 12 fita omogucava mi da se priblizim saranu i da spustim mamac ispred njega. Moj mamac broj jedan je zivi rak, za kojime ce saran da se pokrene. Mamac broj dva je glista, ali sarani su vec videli toliko glista zabacenih od ribolovaca za druge vrste riba, pa su razboritiji prema rakovima. Saran je riba koja dugo zivi i zasigurno se secaju losih momenata."

      Haines kaci raka veoma pazljivo.

      "Zakacite udicu kroz zadnji deo tvrdog oklopa na ledjima. Zadnjih 4.5mm. oklopa, i nezno gurnite udicu kroz oklop tako da ne povredite raka. Udica je upravljena prema napred, u istom smeru kao i rakove stipaljke, tako da je rak okrenut prema gore i da hoda prirodno kada se spusti na dno.

      Saran u plitkoj vodi (4 fita i manje (1.2metar)), zna da moze biti vidjen, tako da traze zaklon, ispod panja, trave, bilo gde da se osecaju sigurnim. Ali oni su po malo kao nojevi. Ceo rep moze biti izvan zaklona, samo im je vazno da im je glava ispod zaklona i oni ce se osecati skriveni. Biram prilazenje koje ce me drzati izvan vidokruga ribe. Nemojte da vam predje senka preko ribe, cak ni senka od stapa. Nemojte se spotaknuti, nemojte se zakasljati, nemojte pricati i morate se kretati sporo. Ja utrosim 10 minuta za zadnjih deset metara koji me dele od velike ribe, a sve u cilju da dodjem na 10 fita (3 metara) od ribe a da me ona ne oseti"

      To je mnogo teze nego sto zvuci.

      "Racunajte na greske prvih 20 do 30 pokusaja. Stvar rutine. Ali kada uradim pravilno i riba me ne primeti, oseti ili cuje i pobegne, onda spustim mamac izvan vidokruga ribe. Tri fita je dovoljna daljina. Nezno spustim mamac kroz povrsinski sloj vode. To je najtezi deo posla. I najmanje mreskanje vode zavrsava igru. Spustim mamac dole na dno i polako ga dosetam na oko 20 cm. od sarana. Na ovom rastojanju ribolovac moze videti oci sarana kako se pokrecu. Ako saran uoci pokret od gore, sansa je propala. Ako se oci spuste na dole i fokusiraju na mamac, ne pomerajte se i cekajte.

      Trenutak kada saran usisa mamac, udarim snaznu kontru". kaze Haines.

      Istog trenutka iskoci na povrsinu sa divovskim praskom, tako da svaka vrsta ptice u okolini pocne da bezi uz galamu, dok vi pokusavate da zadrzite zver od bezanja bilo kuda, pogotovu oko vasih nogu. Posao koji zahteva svaki misic u vasem telu. Najbriljantniji momenat koji se moze zamisliti. Mozete li ga zadrzati da ne prekine najlon? Gde je duboka voda? Gde je mreza za prihvat ribe? Odjednom je sve haos. Najjednostavnije receno blistav momenat.

      A to je momci kako izgleda pecanje "na prikradanje" pravoj sportskoj ribi. Nije vazno da li cete je izvaditi, jer ste sve videli kako se dogadja od pocetka do kraja, blizu i licno".

10 NAJBOLJIH MESTA ZA VELIKE SARANE

      ONTARIO JEZERO- Verovatno najvise sarana preko 20 kg. u celome svetu, pogotovu pored centrala i izvora tople vode.

      ST. LAWRENCE REKA-sarani preko 25 kg. hvatani.

      TOM HANNOCK RESERVOIR (New York)- Prosle godine dva preko 25kg. izvestaj o jednom od 35 kg.

      CONNECTICUT REKA- Saran od 25kg. pre dve godine.

      MILLE LACS JEZERO (Minnesota)- Sarani izgledaju kao labradori kada plivaju po jezeru. 20 kg. primerci.

      POTOMAC REKA (Maryland)27kg. primerak 80-tih.

      CHESAPEAKE REKA(Maryland)

      MISSISSIPPI REKA (Missouri) komadi od 20-25kg.

      ERIE JEZERO (Michigan-Ontario) komadi od 25 kg. ocekivani u skoroj buducnosti.

      MICHIGAN JEZERO (Michigan-Indiana) Primerci preko 25 kg. cesti.

Preuzeto sa WWW.RIBARSKA.COM
« Poslednja izmena: 04, 01, 2011, 18:59:13 posle podne mossi »
Samo su dve stvari beskonacne - svemir i ljudska glupost. Doduše, za prvu nisam siguran