U sklopu svojih redovnih zadataka i obilaska svih većih rečnih tokova u republici Srbiji, put nas je odveo i do Apatina, prelepe varošice na mirnoj ravničarskoj reci Dunav. Ranije sam vam pikazivao fotografije, pa bih sada samo nove do sada ne objavljene da se ne bih ponavljao.
U Apatinu marina, ali gle čuda nema ,, Varalice II ,, na vezu. Ali tu je naš drug ,, mossi ,, , kome bih se i ovom prilikom u svoje ime ali i u ime ostalog dela ekipe zahvalio na gostoprimstvu . Nakon prelepe vožnje mirnom ravničarskom rekom Dunav, koja tako čudesno, kako samo on zna, menja svoj tok ( na par mesta sprudovi na sredini reke ) verovatno da samo pokaže ko je gazda i ko se treba poštovati, put nas je odveo na llepu planinski reku Drinu.
Kao što reče IBOGI, Zvorničko jezero je lepo i za nas bilo malo neočekivano čisto. Ali posle te vožnje po Zvorničkom jezeru, usledile su scene na jezeru Perućac, koje mislim da ni Jon Carpenter nije stvarao u svojim filmovima strave i užasa. Toliko zatečeni prizorom koji se pružao akumulacijom jezera Perućac, zaboravili smo na foto aparat i fotografisali telefonima.
Moram vam priznati da ono što smo videli tog dana, ma nemam reči da opišem.
Evo par fotografija sa Dunava i par scena Jona Carpentera u filmu ,, Strava na jezeru Perućac ,, part I .