Autor Tema: Dunavom kroz Srbiju  (Pročitano 9536 puta)

0 članova i 1 gost pregledaju ovu temu.

Van mreže colonelo

  • Rečni Drekavac
  • ****
  • Poruke: 319
  • BG-023 B
Dunavom kroz Srbiju
« poslato: 22, 02, 2009, 20:40:26 posle podne »
Veoma interesantan i koristan teks o plovidbi Dunavom kroz Srbiju koji je napisao Bora Vasic, a koji u originalu prenosim sa CD u izdanju Privredne komore Srbije:  :good:  :good:

DUNAVOM KROZ SRBIJU
 
Vodič za one koji plove od 1433. do 845,65. kilometra toka Dunava od Suline
 
Dunav je od pamtiveka fascinantna reka. Na njegovim obalama nastale su prve evropske civilizacije. Drevna legenda o "Zlatnom runu", pohodu Argonauta u Kolhidu da ga pronadju, govori o brodu "ARGO", pod komandom Jasona i njegove hrabre posade. Oni su isplovili iz Grčke bežeći ispred kralja Egeja. Ploveći pred goniocima ušli su u Crno more i iz njega u Istros (Dunav).
Otac istorije Herodot zapisao je pet vekova pre nove ere : “Istar (Dunav) je najveća od svih reka koje znamo, a veličina mu je i zimi i leti jednaka. On je najzapadnija skitska reka i zato je toliko veliki što se u njega ulivaju mnoge druge reke i čine ga velikim.”
Rimski imperator Trajan sagradio je preko Dunava prvi velelepni most i put kroz Đerdap, dok je Plinije Mlađi u slavu ove moćne reke rekao:
“… MAGNUM EST STARE IN DANUBII RIPA.”
(“… VELIČANSTVENO JE STAJATI NA OBALI DUNAVA.”)
Danas znamo da Dunav nije najveća reka, ali je svakako najznačajnija evropska reka. “Ostvarenjem jednog evropskog sna” nazvana je izgradnja transevropskog plovidbenog sistema Rajna – Majna – Dunav, koji sa svojih 3.505 kilometara plovnog puta povezuje istok i zapad Evrope, Atlantik i Mediteran. Dunav je postao kičma sistema koji Evropljanima pruža gotovo neograničene mogućnosti plovidbe. Za svakog ljubitelja krstarenja rekama, posebno vlasnika čamca ili jahte, Dunav je konačni izazov.
Dunav kroz Srbiju protiče u dužini od 588 kilometara, tačnije od 1433. do 845, 65. kilometra od Suline. Upravo na ovom delu postaje moćan i veliki pošto se u njega ulivaju velike reke: Drava, Tisa, Sava, Tamiš, Morava, Nera, Timok… Ovde se ambijen Dunava kroz panonsku ravnicu smenjuje tokom kroz Djerdapsku klisuru. Sudraju se uticaji centralnoevropskih i orijentalnih kultura.
 
KROZ VOJVOĐANSKU RAVNICU
 
Dunav u Srbiju ulazi u svom srednjem toku na 1433. kilometru, gde je tromeđa između Republike Mađarske, Republike Hrvatske i SR Jugoslavije. Leva obala sve do ušća Nere pripada Srbiji, tačnije njenoj autonomnoj pokrajini Vojvodini. Desna obala do mosta između Iloka i Bačke Palanke pripada Republici Hrvatskoj.
U ovom delu svog toka Dunav ima sve karakteristike nizijske reke. Razliva se pri većem vodostaju i krivuda stvarajući brojna rečna ostrva i rukavce. Između brojnih rukavaca i bara nastaju jedinstvene oaze prirode koje nastanjuju brojne biljne i životinjske vrste. Sva mesta u priobalju Dunava u Vojvodini imaju bogat lovni i ribolovni fond. Ovde se sreću retke vrste ptica kao i kapitalni primerci jelena i divljih svinja. Po svom prirodnom bogatstvu najznačajniji su: Nacionalni park “Fruška gora”, Apatinski rit, Karađorđevo, Petrovaradinsko – Koviljski rit i Deliblatska peščara. U ovim zonama nalaze se brojna lovišta do kojih se može doći i čamcem kroz rukavce Dunava.
 
U mestima uz Dunav prisutne su najčešće i pravoslavne i katoličke crkve kao i hramovi drugih verskih zajednica sagrađeni najčešće u periodu od 17. do 19. veka. Mnogi od njih ukrašeni su vrednim ikonostasima, freskama i ikonama.
Na 1426. kilometru je vikend naselje Baračka. U ovom mestu se vrše formalnosti vezane za prijavu ulaska u zemlju i carinjenje. Na samoj obali u blizini carine je riblji restoran (čarda) a u naselju je prodavnica prehrambenih proizvoda i još nekoliko restorana.
Nizvodno nailazite na niz rečnih peščanih ostrva koja nastaju pri niskom vodostaju. Na njima možete naći svoju peščanu plažu i oazu slobode kupajući se u dunavskoj vodi.
Prvo značajnije naselje na samoj obali Dunava je Apatin, gradić koji je širom Srbije poznat po proizvodnji kvalitetnog piva. Sa vode je lako uočljiv novi pravoslavni hram “Sabor svetih apostola”. Apatinski ugostitelji su poznati po spavljanju specijaliteta od rečne ribe, pa gurmanima preporučujemo da obavezno probaju riblji paprikaš od somovine sa domaćim rezancima. Tokom jula se održava tradicionalna turistička manifestacija “Apatinske ribarske večeri”, koja obuhvata takmičenja u ribolovu, pripremu ribljih specijaliteta i muzički program.
Ukoliko dolazite jahtom i planirate duže zadržavanje preporučujemo vam sidrenje ili privez u rukavcu Dunava koji ide pored apatinskog brodogradilišta. U Apatinu se možete snabdeti namirnicama i dosta širokim asortimanom tehničke i druge robe.
Dunav dalje u širokim lukovima krivuda oko Erduta i Vukovara. U ovoj zoni su brojni naperi (poprečne vodograđevine) kojima se reguliše tok reke, pa je preporučljivo ploviti sredinom plovnog puta. Za prilaz obali treba koristiti nautičku kartu i eho lokator.
Bačko Novo Selo je na 1319. kilometru a orijentir je čarda na obali. Naselje je udaljeno 300 metara od obale i dobro je snabdeveno prehrambenim namirnicama. Ukoliko vam je potreban predah u hladu vrba u jednom živopisnom ruralnom predelu sa jatima belih gusaka i rodama na krovovima, onda je Bačko Novo Selo pravi izbor da se duže zadržite.
Rukavac Dunava na 1308. kilometru leve obale vodi u središte poznatog lovišta Karađorđevo. Ovo, nekada omiljeno lovište Maršala Tita, ističe se brojnim kapitalnim primercima jelena a bogato je i drugim vrstama divljači.
Bačka Palanka je varošica na 1298. kilometru. Do naselja prolazite kroz zeleni pojas u kome je razliveno nekoliko rukavaca Dunava. Najznačajniji rukavci su "Tikvara" i "Bager". Oba rukavca su plovna za čamce. Na 1298,8. kilometru je ulaz u “Tikvaru” a unutar rukavca je uređeno privezište za čamce i velika peščana plaža. Centar naselja udaljen je oko 400 metara od rukavca i pruža široke mogućnosti za snabdevanje.
Za jahte sa dubljim gazom preporučujemo da koriste privezište i pristan u kanalu “Bager” na 1295. kilometru. Na samoj obali Dunava je stara čarda poznata po ribljim specijalitetima i muzici tamburaša. Ovaj kraj ima sve karakteristike vazdušne banje.
Ploveći nizvodno na desnoj obali nailazite na obronke Fruške gore, jedinog uzvišenja u ovom delu panonske nizije čiji je najviši vrh Crveni čot visok 539 metara. Fruška gora se pruža pravcem istok – zapad u dužini od oko 80 kilometara i proglašena je za nacionalni park. Njeni obronci obrasli su listopadnim šumama a na njima se uzgajaju plemenite sorte groždja. Vina iz ovih krajeva, posebno iz Sremskih Karlovaca, bila su veoma cenjena na Bečkom dvoru. Najznačajnije spomeničko blago Fruške gore čini korpus srpskih srednjovekovnih manastira.
Ispod Fruške gore tok dunava je isprepletan nizom ostrva: Ostrvo Govneš, Zeleno ostrvo, Velika ada, Neštinska ada, Šakićeva ada, Čerevićka ada, Brazilijanska ada, Beočinska ada, Mačkov prud.. Kada se njima doda još niz bezimenih peščanih sprudova koji izrone iz Dunava pri niskom vodostaju, zona od Bačke Palanke do Novog Sada postaje pravi raj za nautičare i ljubitelje ribolova.
U vikend naselju Kamenjar na 1263,5. kilometru je pristan za čamce i jahte restorana “Kamenjar”, koji ima svoj informativni centar povezan sa privezištima i marinama u Novom Sadu. Ukoliko želite da obezbedite siguran privez i poručite snabdevanje ili servisne usluge u Novom Sadu, ovo je prava lokacija da to obavite.
Za ljubitelje reke i sportova na vodi najznačajniji je kompleks Ribarskog ostrva u Novom Sadu. U rukavcu Dunava koji odvaja ovo ostrvo od prometnih gradskih bulevara smestilo se nekoliko nautičkih i jedriličarskih klubova. Ulaz u rukavac je na 1257,7. kilometru pored uređene plaže “Štrand”, što zahteva da pri uplovljavanju obratite pažnju na kupače. Na ostrvu je niz elitnih ribljih restorana i reprezentativnih vila. Ako vas privuče bogata turistička i ugostiteljska ponuda Novog Sada, možete ostati nekoliko dana na privezu u nekom od nautičkih klubova.
Desnom obalom dominira Petrovaradinska tvrđava koju nazivaju “Gibraltar na Dunavu. To je jedno od prvih utvrđenja rađenih po projektima čuvenog vojnog arhitekte Sebastijana Vobana. Gradnja je završena 1780. godine i obuhvata 112 hektara. Na bedemima je 10.000 puškarnica a podzemnlje ima četiri nivoa sa gelerijama i 16 kilometara podzemnih hodnika. Tvrđava je otvorena za posetioce a postoje i posebni vodiči za podzemne hodnike. U kompleksu utvrđenja radi restoran, muzej, prodavnice suvenira i galerije.
Sremski Karlovci na 1244. kilometru su značajno mesto srpske kulture. U ovom mestu je 1848. godine proglašena srpska autonomna Vojvodina u Južnoj Ugarskoj. Posebno je interesantno posetiti Patrijaršijski dvor iz 1894. godine i njegovu riznicu, Kapelu gospe od mira na mestu potpisivanja Karlovačkog mira između Turske i Austrije 1699.godine i Gradski muzej. Za enologe je svakako najinteresantnija poseta nekom od podruma sa poznatim karlovačkim vinima.
Od Sremskih Karlovaca do ušča Tise prostire se zona zaštićene prirode na levoj obali, gde je niz rukavaca Dunava i bara. Ukoliko želite da detaljnije upoznate ovu zonu treba se zaustaviti na privezištu na 1333. kilometru u vikend naselju Beška i detaljnije se upoznate sa plovnošću rukavaca pri trenutnom vodostaju. Ovde možete po potrebi angažovati manji čamac i lokalnog vodiča. Jedan od najvećih rukavaca je Gardinovački dunavac čiji je gornji ulaz na 1231. kilometru. Ovaj rukavac vodi do niza drugih rukavaca i bara koji čine jedinstvenu riznicu prirode u okolini mesta Kovilj i Gardinovci. Na Krčedinskoj adi je veliko krdo konja koji borave u nedirnutoj prirodi. Ovo je prava zona za ekologe i ljubitelje foto-safarija. Vode u barama i rukavcima su bogate ribom, posebno štukom koja se lovi na živi mamac i varalicu.
Stari Slankamen je u evropsku istoriju ušao posle Slankamenačke bitke iz 1691. godine kada je Ludvig Badenski porazio Tursku armadu i naterao je u panični beg prema Zemunu. Na mestu sadašnjeg naselja je u rimskom periodu bilo utvrđenje a u srednjem veku se pominje od 1072. godine kao utvrđen grad. Pravoslavnu crkvu je podigao Đurđ Branković u XV veku. U mestu se nalazi izvor lekovite mineralne vodi i banjsko lečilište. Na levoj obali naspram Starog Slankamena je ušće reke Tise. Tisa je od ušča u Dunav plovna još 686 kilometara, čineći važnu plovidbenu vezu između Srbije i Mađarske. Za nautičare je izuzetno povoljna za krstarenje pošto u letnjim mesecima nema jačih vetrova.
U zoni nizvodno od Belegiša (1199. km) nalazi se nekoliko rečnih ostrva i peščanih sprudova. Tokom leta na njima su izuzetno posećene prirodne plaže i kampovi ribolovaca i ljubitelja prirode. Mnogi vlasnici jahti sisdre se ili pristaju uz obalu na nekom od ovih ostrva.
Zemun na 1173. kilometru je pravi grad Dunava, čamaca i jahti. Ovaj gradić je danas u sastavu glavnog grada Srbije – Beograda, ali je nekoliko vekova bio pogranični grad na granici između Turske i Austrougarske. Zemunski kej na kome se nalazi više privezišta za jahte je jedno od najlepših šetališta na Dunavu. Staro gradsko jezgro i Milenijummsku kulu na Gardošu treba obavezno posetiti. Zemunska pijaca je udaljena samo 100 metara od obale i bogato je snabdevena voćem, povrćem, rečnom ribom i sirevima. Zemun je poznat po umešnosti svojih ugostitelja u spremanju specijaliteta od rečne ribe i jela sa roštilja. Naravno, zastupljena je i klasična evropska pa i kineska kuhinja.
Ukras ovog dela Dunava je Veliko ratno ostrvo na čijem gornjem špicu je velika uređena peščana plaža “Lido”. I pored neposredne blizine velegrada sa dva miliona stanovnika na ovom ostrvu koje se proteže od Zemuna do ušča reke Save nalazi se nedirnuta priroda sa staništima retkih vrsta ptica.
U toku letnjih meseci postavlja se pontonski most između desne obale i gornjeg špica Velikog ratnog ostrva. Tada je rukavac neprolazan za plovidbu pa treba koristiti glavni plovni put uz levu obalu.
 
OD BEOGRADA DO ĐERDAPA
 
Glavni grad Srbije - Beograd nalazi se na 1170. kilometru toka Dunava. Beograd je jedan od najstarijih evropskih gradova. Odlikuje ga izuzetna geografska i hidrogeografska pozicija na ušću dve velike reke, Save u Dunav i putnim pravcima između Centralne Evrope i Bliskog Istoka. U okolini Beograda su brojne prirodne i uređene plaže, lokacije za ribolov i lov, izletišta uz rečne obale i na ostrvima Save i Dunava. Pored obala, kao i na samoj vodi, Beograd ima veliki broj splav restorana i brodova preuređenih u ugostiteljske objekte. Nad desnom obalom Duava dominira uzvišenje i Kalemegdanska tvđava, koja datira još iz keltskog perioda. Istorija ovog utvrđenja praktično je istorija ovog dela Evrope.
Razgledanje grada sa reka brodom organizuje Turistička organizacija Beograda a tokom krstarenja možete videti niz značajnih istoristih objekata, važne građevine i niz ambijentalnih celina specifičnih za Beograd.
Za detaljnije upoznavanje sa Beogradom preporučujemo vam da pristanete na privezištu na ušću Save, odakle pešice možete posetiti značajne objekte i muzeje na Kalemegdanu i u centru grada. Ukoliko planirate duže zadržavanje u Beogradu pogodnija je marina na 1169. kilometru ili neko od privezišta u rukavcu Ada Huja ( ulaz na 1163. kilometru). Ove lokacije su zaklonjene od vetrova i talasa.
Detaljnije upoznavanje sa turističkom ponudom i istorijom Beograda, zbog svoje obimnosti, nameće potrebu da posetite turističke sajtove o Beogradu ili nabavite specijalizovano CD izdanje.
Nizvodno od Beograda, pošto je primio značajne količine vode iz Save, Dunav postaje širok i moćan. Od 1160. kilometra počinje da se grana u tri plovna rukavca, stvarajući dva velika rečna ostrva Fortkontumac i Štefanac. Zvanični plovni put ide uz levu obalu, pored plaže i vikend naselja “Bela stena” na gornjem špicu Fortkontumca, i dovodi nas do ušća Tamiša na 1154,2. kilometru.
Ukoliko zaplovite uzvodno Tamišem dolazite već na trećem kilometru u grad Pančevo. Tamiš je mala i uska reke, što uz veoma gust saobraćaj čamaca i jahti iziskuje dosta veštine u manevrisanju. Privezivanje jahti je uz obalu. Pored nekoliko restorana na obalama Tamiša, Pančevo je interesantno i za turističko razgledanje i snabdevanje. Možete posetiti manastir Vojlovicu, kapelu Vodica, Crkvu vaskresenja Presvete Bogorodice, pogledati ikonostas Uroša Predića u Crkvi preobraženja Gospodnjeg ili prošetati do Franjevačkog samostana.
Ploveći nizvodno uočavate kako Dunav sabira svoje u tri rukavca razlivene vode i dolazite do Donje Vinče (1144,5. km), gde je jedan od najznačajnijih arheoloških lokaliteta iz kamenog doba u ovom delu Evrope. Neolitska kultura, otkrivena na ovim prostoru, 4000 godina pre nove ere je bila prva zemljoradnička zajednica na Balkanu. Oni su ostavili brojne materijalne tragove (oruđe, oružje, nekropole…) koji svedoče o životu uz Dunav u osvit civilizacije. Arheološko nalazište ima svoju instruktivnu postavku otvorenu za posetioce.
Grocka na 1132,7. kilometru je mesto poznato po uzgoju voća i povrća. Rukavac između Gročanske ade i desne obale je uvek plovan. Pristajanje radi odlaska u snabdevanje ili ručka najbezbednije je uz neki od plovećih restorana. Privezište za čamce na ušću reke Gročice nema dovoljnu dubinu za jahte gaza preko 0,5 metara. U rukavcu naspram 1129. kilometra je lepo uređen pontonski pristan sa restoranom i kompleksom terena za tenis, odbojku, košarku i druge sportove.
Uređeno kupalište, olimpijski bazen uz sam Dunav i niz sportskih terena odlikuju izletište Jugovo (1121. kilometar). Na levoj obali preko puta Jugova je ulaz u rukavac Provala, pravu skrivenu barsku životnu zajednicu uz Dunav, koja je tokom perioda cvetanja lokvanja postaje divna bašta na vodi.
Ukoliko volite prirodu, nastavite uz levu obalu u rukavac Aglov koji obilazi oko Smederevske ade. Na sredini rukavca je još jedno rečno ostrvo – Mala ada.
Grad Smederevo je na 1116. kilometru. Ovaj drevni grad je danas prestonica srpskog metalskog kompleksa. U srednjem veku bio je poslednja srpska prestolnica i jedno od najvećih srpskih utvrđenja na Dunavu. Grad je krajem XIV veka počeo da gradi despot Đurađ Branković na ušću reke Jezave u Dunav. Utvrđenje je po njegovoj ženi Jerini, grčkoj princezi, dobilo naziv Jerinin grad. Sastoji se iz Malog grada koji je završen 1430. godine i bio je despotski dvor sa odajama za porodicu i stražu. Mali grad ima osnov nepravilnog trougla a od Velikog grada ga je odvajao rov sa vodom. Sa prozorima isklesanim u kamenu i gotskim i romanskim lukovima ovaj deo utvrđenja se smatra biserom srpske srednovekovne arhitekture. Kompletno je restauriran i ne treba propustiti priliku da ga pogledate i detaljnije se upoznate sa njegovom istorijom.  Veliki grad je širi kompleks srednjovekovnog utvrđenja koji je znatno oštećen u velikoj eksploziji municije 1941. godine.
Od mnoštva turističkih znamenitosti Smedereva treba izdvojiti Letnjikovac Obrenovića, koji je još 1831. godine podigao knez Miloš Obrenović a kasnije ga uredio u porodični letnjikovac kralj Milan Obrenović.
Pristajanje u Smederevu za jahte većeg gaza moguće je jedino uz brod-restoran “Srbija”.
Do Kovina se dolazi kroz živopisni rukavac Dunava na 1108,4. kilometru. Na kraju rukavca je prošireni akvatorij sa izgrađenim obaloutvrdama. Iznad samog privezišta je hotel “Grad” u čijem parku je jedinstvena maketa toka Dunava od Beograda do Kladova. Izrađena je 60-tih godina kako bi predlagači projekta gradnje brana i hidroelektrana u Đerdapu objasnili Josipu Brozu Titu šta će se desiti sa priobaljem posle gradnje brane. U maketu je puštena voda iz vodovoda kako bi prikaz bio očigledan. Pored ove zanimljivosti Kovin nudi dobre mogućnosti za snabdevanje i ugostiteljske usluge svojih restorana. Duž leve obale od Kovina do ušća Nere je zona Deliblatske peščare, bogatog lovišta jelena, divljih svinja, zečeva, fazana, divljih pataka i druge divljači.
Na ušću Velike Morave u Dunav na 1104,5 kilometru nalaze se ostatci drevnog utvrđenja Kulič. Utvređenje je šestougaonog oblika iz kasnoantičkog perioda i pripadalo je rimskom Limesu. Turci u XV veku podižu novo utvrđenje i dobro ga naoružavaju topovina kako bi se zaštitili od napada austrijske flote. Utvrđenje je bez vodiča koji poznaje teren teško naći, pošto je udaljeno od sadašnjeg ušća Velike Morave i obraslo u rastinje.
Na ulazu u Kostolački dunavac na 1094,8. kilometru desne obale je motel “Dunavski dragulj”. Duž oko dva kilometra dugog rukavca je niz vikendica. Od pogona termoelektrane “Kostolac” rukavac se širi i prostire prema zapadu. Ovde je smeštena uređena plaža, kamp i dva restorana. Ovaj prošireni deo rukavca namenjen je za sportove na vodi. U slučaju nevremena na Dunavu idealno je sklonište za čamce i jahte.
Obilazeći oko rečnog ostrva Ada Čibuklija dolazimo do Rama na 1077,8. kilometru. Ada Čibuklija je dobrim delom potopljena posle gradnje brane u Đerdapu, tako da najveći deo ostrva čine krošnje vrba koje se uzdižu nad vodom. U ovom ambijentu stvoreni su dobri uslovi za mrest somova i drugih vrsta ribe. Zato deo Dunava oko Ade Čibuklije važi za povoljne terene za lov soma i smuđa. U ovoj zoni su zbog širine Dunava pri istočnom i severoistočnom vetru stvaraju veliki talasi. Poznato je da jaka košava kod Rama predstavlja neugodnost za plovidbu. Bitno je da se držite sredine plovnog puta i ne dozvolite da vas vetar odnese među potopljene vrbe na Adi Čibukliji.
U Ramu su sačuvani ostatci rimskog utvrđenja “Lederate” iz I veka nove ere i turskog utvrćenja iz XV veka čije se zidine dominiraju na desnoj obali. Na uređenom delu obale je restoran a u naselju se mogu nabaviti osnovne namirnice. Prema nalazima arheologa ovde je imperator Trajan postavio pontonski most pri forsiranju Dunava. U dunavskom pesku i danas se pronalaze oklopi, štitovi i delovi naoružanja i opreme rimskih legionara.
Od Rama do Stare Palanke na levoj obali postoji organizovan prevoz skelom. Rezervat prirode “Labudovo okno” je u neposrednoj blizini ušća Kanala Dunav – Tisa – Dunav na 1076,5. kilometru. Kanal je plovan, ali za strane brodove i jahte potrebno je odobrenje za njegovo korišćenje.
Od ušća reke Nere na 1075. kilometru leva obala pripada Republici Rumuniji. Upravljači čamaca i jahti su obavezni da se pridržavaju propisa o plovidbi u pograničnoj zoni, kao i da u viju zastave saglasno Dunavskoj konvenciji.
Na 1062. kilometru desne obale je ulaz u zimovnik Kiseljevo. Jahtom dolazite do nasipa koji odvaja Srebrno jezero od toka Dunava. Privez za jahte je moguć uz neki od većih plovnih objekata unutar zimovnika ili uz sam nasip. Mada su uslovi za privez neadekvatni, vredi se potruditi. Srebrno jezero je veliki turistički i ugostiteljski kompleks sa hotelom, mnoštvom restorana i sportskim terenima. Desna obala jezera je pretvorena u gotovo kilometar dugu šljunkovitu plažu uz mogućnost rekreacije na vodi i rentiranja malih čamaca.
Jezero je povoljna lokacija za ribolov, u njemu je ulovljen šaran koji je ušao u Ginisovu knjigu rekorda. Česti su i ulovi kapitalnih primeraka soma.
Veliko Gradište je na 1059. kilometru. Privez je moguć uz ponton za pristajanje brodova. U neposrednoj blizini je Kapetanija pristaništa Veliko Gradište i bescarinska prodavnica. Dobro snabdevena pijaca i mnoštvo prodavnica dobar su razlog da ovde obavite snabdevanje.
Nizvodno od Velikog Gradišta možete pristati u Požeženom ili Vincima uz uređene pristane restorana. Nizvodno od mesta Vinci do Golubca proteže se veliko rečno ostrvo Moldava. Oba rukavca oko ovog ostrva su plovna.
Zona ispred Golubca ( od 1043. do 1039. kilometra) je poznata po vetrovitosti. Ukoliko ste ljubitelj jedrenja ovde ćete naći dobre uslove da zajedrite i kada je na drugim deonicama Dunava voda mirna kao ogledalo. Približavajući se Golupcu ulazite u planinski tesnac kroz koji je nekada veliko Panonsko more u pliocenu i diluvijumu isteklo u basen sadašnjeg Crnog mora.
 
KROZ ĐERDAPSKU KLISURU
 
Đerdapska klisura – Iron Gate – najveća je rečna klisura u Evropi. Njeno prostiranje se najčešće definiše od sela Vinci (1048. kilometar) do sela Kostol na desnoj i Turn Severina na levoj (rumunskoj) obali (931. kilometar). U literaturi se sreće i definicija kojom Đerdap počinje ulaskom u Golubačku klisuru a završava se Sipskom klisurom. Sektor Đerdapa deli se na dve klisure Gornju klisuru i Donju klisuru. U Gornju klisuru spadaju Golubačka klisura i Gospođin vir, dok u Donju klisuru spadaju Kazani i Sipska klisura. Zbog svojih geoloških, hidroloških i arheoloških specifičnosti i bogatog biljnog i životinjskog sveta Đerdap je proglašen nacionalnim parkom čije je sedište u Donjem Milanovcu.
Golubac je varošica na 1042. kilometru. Privezište za čamce i jahte je uz samu benzinsku pumpu, pa je ovo jedina lokacija na toku Dunava kroz Srbiju na kojoj vam gorivo može biti isporučeno direktno u rezervoar na jahti. Na privezištu se može nabaviti i sveža riba od ribara koji tu ostavljaju čamce. Prodavnice su odlično snabdevene a Hotel “Golubački grad” u restoranu na obali ima muzički program.
Golubačka tvrđava na ulazu u klisuru je po mnogima najlepše srednjovekovno utvrđenje na Dunavu (1039,4. kilometar). Pretpostavlja se da su utvrđenje na terasastim stenama podigli srpski vojni građevinari u XIV veku. Mada je tvrđava bila u posedu Srba, Mađara,Turaka i Austrijanaca nije bitnije menjana. Velika donžon kula je u osnovi poligonalna a gore cilindrična. Kula podignuta u vodi (vodena kula) ima u svom središtu illaz u Dunav, tako da se čamcem uvek moglo pobeći u slučaju opsade. Ima ukupno osam kula čija visina varira od 20 do 30 metara. Dubina u blizini utvrđenja je dovoljna da možete prići čamcem ukoliko želite izbliza da fotografišete detalje utvrđenja.
Golubačka klisura se proteže do Ljupkovske kotline, koja je dobila naziv po rumunskom selu Ljubkovu. U selu Brnjica na ušću Brnjičke reke je jedan od najstarijih restorana u Đerdapu – “Toma”. Ovde se često na jelovniku može naći kavijar od rečne ribe i specijaliteti od kapitalnih primeraka somova teških preko 100 kilograma.
Gospođin vir se pruža od Ljupkovske klisure do Donjomilanovačke kotline. Ova klisura je pre gradnje brane bila puna opasnog stenja i vrtloga. Završava se velikom stenom Greben na našoj strani i vrhom Kukojava (768 metara visine) na rumunskoj strani.
Na 1004,7. kilometru desne obale je arheološko nalazište Lepenski vir. Naselje iz doba neolita staro je oko 8000 godina. Pronađeni su ostaci kuća i drugih građevina trapezastog osnova sa kamenim ognjištima. Arheolozi su pronašli i 54 kamene skulpture, stilizovane ribolike glave ukrašene ornamentima. Ovo je je svakako najstarije svedočenje o životu jedne praistorijske zajednice ribara i lovaca uz Dunav. Pristajanje čamcem za sada je moguće samo uz obalu na 1004,2. kilometru. Vlasnici jahti sa većim gazom najbolje da za pristajnje angažuju pomoćni čamac (by boat). Od ove lokacije staza vodi do etno sela a potom do lokaliteta na koji je premešteno arheološko nalazište kako ne bi bilo potopljeno podizanjem nivoa Dunava posle izgradnje brane.
Donji Milanovac je na 991. kilometru je u najširem delu Donjomilanovačke kotline. Ovde postoje pogodni uslovi za jedrenje, što znači da pri pristajanju uz stari šlep preuređen u pristan treba obratiti pažnju na udare vetra. Pri jačem vetru vežite se između šlepa i obale, dok je za duže zadržavanje u ovoj zoni najbolje uploviti u mirne vode ušća Porečke reke na 988,2. kilometru.
Donji Milanovac je naselje koje je tri puta kompletno preseljavano u svojoj istoriji. Prvobitno je poreč bio naelje na Porečkom ostrvu. Knez Miloš ga je zbog problema sa komunikacijama preselio na desnu obalu, pa je po njegovom sinu Milanu dobilo ime Milanovac. Odatle je zbog gradnje brane i podizanja nivoa Dunava izmešteno i preseljeno na današnju lokaciju. U Donjem Milanovcu je zdanje posvećeno Kapetanu Miši Anastasijeviću, jednom od najbogatijih Srba u XIX veku. Miša Anastasijević je imao preko 100 brodova i više od 1000 mornara. U zgradi u Beogradu, koja je njegova zadužbina, smešten je Rektorat Beogradskog univerziteta. Pijaca u Donjem Milanovcu radi svakoga dana a pekara je otvorena i u popodnevnim časovima.
Veliki broj nautičara se opredeljuje za duži boravak jahtom u ušću Porečke reke. Ovde je voda mirna, bistrija i toplija nego u Dunavu. Lokacija je dobra za ribolov a ljubitelji podvodnog ribolova postižu dobre ulove. Privezište za jahte ne postoji, pa je uobičajeno sidrenje ili postavljanje bova a za komunikaciju sa obalom se koristi pomoćni čamac.
Od ušća Porečke reke Dunav osam kilometara teče gotovo pravolinijski na severoistok a širok je 600 – 800 metara. Grebeni Karpatskih planina iz Rumunije i planine Miroč sa desne obale ukrštaju se na horizontu stvarajući optičku varku da je prolaz rekom zatvoren. Tek kada se primaknemo grebenu Veliki Čakor (na levoj obali) i Veliki Štrbac (visok 789 metara na desnoj obali) ukazuje se oko 150 metara širok prolaz. To je Veliki kazan u kome je strašno pogledati u ekran eho sonara, pošto ćete očitati verovatno najveću dubinu u istoriji vaše rečne plovidbe od gotovo 90 metara.
Najatraktivniji deo plovidbe kroz Đerdap je prolaz kroz Kazane, koji su prvi deo Donje klisure. Posle Velikog kazana sledi Mali kazan koji je širok oko 300 metara a čine ga Mali Čakor (na levoj) i Mali Štrbac (na desnoj) obali čije litice stvaraju utisak kazana. Počinje proširenjem Dunava prema rumunskom selu Dubova a završava se kotlinom Hajdučka vodenica. Predeo Hajdučke vodenice (967. – 966. kilometar) deluje kao oaza mira i lepote među kamenim gromadama. Mnogi vlasnici jahti upravo ovo mesto biraju za sidrenje.
Trajanova tabla na 964,7. kilometru može se videti samo sa vode. Posle gradnje brane je podignuta na novu višu lokaciju kako bi se sačuvala od potapanja. Svedočanstvo je o slavi i moći imperatora Trajana koji je 103. godine probio put kroz Đerdap. Pošto su delovi natpisa tokom vremena oštećeni, evo originalnog teksta koji možete uporediti sa delovima koje možete da pročitate na Trajanovoj tabli:
“ IMP. CAESAR DIVI NERVE F.
NERVA TRAIANUS AUG. GERM.
PONTIF. MAXIMUS. TRIB. POT. IIII
PATER PATRIAE COS IIII
MONTIS ET FLUVII DANUBII RUPIBUS
SUPERATIS VIAM PATEFECIT”
U prevodu sa latinskog jezika ovaj tekst glasi:
“Imperator, Cezar, božanske nerve sin,
Nerva Trajan Augustus Germanik,
vrhovni sveštenik, zastupnik naroda po četvrti put,
otac domovine, konzul po četvrti put,
savladavši planinsko i dunavsko stenje,
sagradio je ovaj put.”
Sipski kanal je danas samo uspomena na stenje i brzake kojima nisu mogli odoleti ni najbolji brodograditelji i najveštiji kapetani. Još su rimljani u ovoj zoni prokopali preko 3000 metara dug kanal kroz koji su u uzvodnoj plovidbi galije vukli robovi. Austrougarska je Berlinskim kongresom 1878. godine dobila mandat da izvrši hidroregulacine radove. Mandat je prenet na Ugarsku vladu, koja je angažovala za ono vreme snažnu mehanizaciju i veliki broj radnika. Kanal je svečano pušten u saobraćaj 27. septembra 1896. godine. Bio je dug 1843 metra a širok 80 metara. Dubina od tri metra pri najnižem vodostaju omogućavala je prolaz i većim rečnim brodovima. Brodove je kroz kanal prvo vukao tegljač “Vaškap” a 1916. godine su Mađari postavili lokomotivsku vuču u dužini od 2840. metara. Danas je Sipski kanal na dnu Djerdapskog jezera nastalog podizanjem brane i hidroelektrane “Djerdap I”. Plovidba ovim delom Dunava postala je laka i bezbedna.
Tekija je prijatno mestašce u okviru Oršavske kotline. Na 957. kilometru je ušće reke Velika Kovila sa mostom. Nizvodno od njega je nasuta mesna plaža, delimično uređen kamp sa strujom i vodom na obali i privezište za čamce zaklonjeno od talasa. Veće jahte je bolje privezati uz štek za pristajanje brodova koji je 956,2 kilometru, pošto vodostaj u privezištu osiluje u zavisnosti od režima rada hidroelektrane.
Tekija ima nekoliko restorana i par dobro snabdevenih prodavnica. Sredinom avgusta održava se velika turistička manifestacija “Zlatna bućka”, posvećena veštini lova velikih somova na ribarski alat koji se zove “bućka”. Manifestacija ima i svoj kulinarski i muzički program.
Brana i hidroelektrana “Djerdap I” građena je od 1964. do 1972. godine. Važila je za veliko dostignuče jugoslovenskih i rumunskih graditelja. Brana ima 14 prelivnih polja i dve elektrane. Na brani su dve dvostepene brodske prevodnice, ali se često dešava da radi samo jedna dok je druga u remontu. Obe komore su duge 310 metara, široke 34 metra a visina od nivoa pune komore do mosta iznad brane je 10,40 metara. Prevođenje traje oko 80 minuta.
Nizvodno od brane Dunav je nešto brži i protiče obilazeći dva rečna ostrva.
U Karatašu na 941. kilometru su ostatci velikog rimskog utvrđenja Dijane. Tvrđavu je sagradio Trajan u vreme svojih velikih građevinskih radova i u njoj je bila postavljena druga trajanova tabla u slavu 3229 metara dugog kanala izgrađenog da bi se obezbedio siguran prolaz brodova.
 
OD KLADOVA DO UŠĆA TIMOKA
 
Kladovo je grad na 933. kilometru toka Dunava. Na suprotnoj obali je rumunski grad Turn Severin, čije brodogradilište sa dokovima i velikim dizalicama dominira panoramom. Ulaz u marinu je pored samih zidina utvrđenja Fetislam. Naziv tvrđave u prevodu sa turskog znači “zaštita islama”, što dovoljno rečito govori o značaju koji su Turski sultani pridavali ovom utvrđenju. Trvđava se sastoji od Malog i Velikog grada. Mali grad je podigao sultan Sulejman Veličanstveni 1524. godine. Bila je to tvrđava za baziranje trupa pri velikom pohodu ka Centralnoj Evropi. Veliko utvrđenje je građeno od 1717. do 1739. godine u periodu kada je Turska iscrpljena pokušajima da zavlada većim delom Evrope morala da se posveti odbrani sopstvenih teritorija. Posle sloma I srpskog ustanka sultan Mahmud II obnavlja utvrđenje u periodu od 1818. do 1839. godine. Tvrđava je imala šest bastiona povezanih jakim bedemima. Oko utvrđenja je bio iskopan šanac preko koga su spuštani pokretni mostovi. Postojale su dve kapije prema kopnu (Baroš i Orospi) i jedna prema Dunavu – Dunav kapija. Iznad kapija bile su table sa natpisima u slavu Mahmuda II:
“ČUVAR VERE I DRŽAVE ŠAH POPRAVI FETISLAMSKI GRAD. OVAJ UZVIŠENI ŠAH, POBEDILAC CELOG SVETA, ŠAH MAHMUD, ALEKSANDRU JE RAVAN.”
Na samo sto metara od marine je Arheološki muzej Đerdapa koji ima sistematski obrađenu postavku o zaostavštini iz rimskog perioda. Poseta ovoj ustanovi je dragocea za formiranje prave slike o arheološkom blagu Đerdapa i njegovom značaju u antičkom periodu. Sačuvane su i uveličane fotografije arheoloških lokaliteta koji su potopljeni podizanjem brana.
Kladovo ima veliki broj ugostiteljskih objekata sa letnjim baštama i širokim izborom jela i poslastica. Vrhunski ugostiteljski specijalitet je kavijar i šnicle od morune i jesetre. Ovim ribljim vrstama je posle podizanja brana pregrađen put do njihovih prirodnih mrestilišta na Dunavu, pa se love samo ispod brane “Djerdap II”.
Prodavnice u Kladovu su odlično snabdevene.
Nizvodno od Kladova, na 928,9. kilometru, nalazi se sačuvan jedan od stubova Trajanovog mosta. Most mnogi istoričari smatraju pravim građavinskim čudom antičkog sveta. Most je sagrađen za samo dve godine od 103. do 105. godine u jeku logističkih priprema za veliko osvajanje Dakije (sadašnje Rumunije). Kao konstruktor mosta najčešće se pominje Apolodor iz Damaska, koji je u ono vreme bio ugledni civilni i vojni arhitekta imperatora Trajana. Most je bio dug 1127 metara, postavljen na 20 stubova od opeke u donjem delu opločanih tesanim kamenom. Razmak između stubova bio je oko 50 metara. Stubovi su bili dovoljno visoki za nesmetanu plovidbu i pri najvišem vodostaju. Na stubove je bila postavljena drvena konstrukcija. Most je bio pod stalnom stražom a u njegovoj blizini je bilo snažno vojno utvrđenje Kastel Pontes.
Trajanov naslednik Hadrian naredio je da se drvena konstrukcija mosta zapali kako bi sprečio najezdu varvarskih plemena. Po zapisima iz vremena cara Justinijana most je bio u ruševinama.
Nizvodno od sačuvanog stuba je ostrvo Šimian na kome je utvrđenje Ada Kale iz turskog perioda.
Selima Mala i Velika Vrbica, Korbovo i Rtkovo teško je prići čamcem zbog velikog broja panjeva ostalih u vodi posle gradnje II đerdapske brane. Od 916. kilometra Dunav skređe i teče od istoka na zapad. Na 898. kilometru skreće ka jugu pa opet na 892. zavija ka zapadu.
Na 884. kilometru je Brza Palanka, naselje izgrađeno posle podizanja II đerdapske brane. Velika seoba naselja obavljena je sredinom 80-tih godina, izgrađene su nove saobraćajnice, pristanište, tržni centar, škola, stambene zgrade… Iz stare Brze Palanke, koja je sada na dnu veštačkog jezera, prenet je spomenici srpskim ratnicima iz balkanskih i I svetskog rata, značajni etno predmeti i fotografije. Sve to izloženo je u etno-kući uz samo priveziše za čamce na ušću Rečke reke. Velika nasuta plaža i ekstra kvalitet ugostiteljskih usluga razlog su da se duže zadržite. Savremen tržni centar daje vam mogućnost za dobro snabdevanje, posebno ukoliko planirate da plovite dalje. (Nizvodno je prvo naselje koje ima zadovoljavajuće snabdevene prodavnice i lako je dostupno za nautičare Vidin u Bugarskoj.)
Za ljubitelje ekskluzivnog lovnog turizma Brza Palanka pruža mogućnost da odete do poznatih lovišta: Deli Jovan, Vratina i Alija. Pored izuzetne prirode imaćete priliku da susretnete kapitalne primerke jelena, muflona i druge divljači.
Od Brze Palanke Dunav teče na jug da bi neposredno pre nove brane “Djerdap II” krenuo ka jugoistoku. Brana je na 863,55. kilometru i ima jednu komoru sa visinskom razlikom od oko 11 metara. Dimenzije komora su kao kod Đerdapa I a visina slobodnog prolaza ispod mosta 17,7 metara.
Nizvodno od brane Dunav je znatno brži. Najčešće je na desnoj obali veliki kamp sa stotinama ribolovaca koji žele da upecaju neku od morskih riba koje su vođenje iskonskim instiktima krenule uz Dunav.
Pristan carinske službe i Kapetanije pristaništa Prahovo je na 861. kilometru. Ovde treba obaviti carinske formalnosti i odjaviti boravak u Jugoslaviji.
Selo Radujevac na 852. kilometru je poslednje naselje na teritoriji SR Jugoslavije (Srbije).
Na 845,65. kilometru u Dunav se uliva reka Timok. Na spoju dve reke je tromeđa između Jugoslavije, Rumunije i Bugarske.
Ukoliko plovite dalje, želimo vam miran Dunav i mnogo sreće.
 
Borislav Vasić
 
Bolje je ziveti sam nego sa budalama