Priroda oko nas zagadjena je svim vrstama otpada. Plastične boce, kese, folije, tanjiri, čaše i ostalo nalaze se svugde. Evo nekoliko interesantnih statističkih podataka na tu temu:
- U SAD jedna prosečna osoba dnevno proizvede 2-3 kg ili na godišnjem nivou više od 20 tona smeća.
- Samo jedna desetina čvrstog otpada u SAD biva reciklirana.
- Svake godine napunimo otpadom toliko kamiona da bi kolona bila duga do polovine puta od Zemlje do Meseca.
- Svakog dana U SAD gradjani stvore toliko otpada da njime može biti natovareno 63.000 kamiona.
- Gotovo 1/3 otpada u SAD potiče od ambalaže za pakovanje.
- Amerikanci svakog sata odbace 2,5 miliona plastičnih boca.
- Svake godine Amerikanci proizvedu toliko plastičnih folija za pakovanje da bi njima mogli prekriti čitav Teksas.
- 70% gradskih uprava u SAD problem otpada rešava odlaganjem na deponijama.
- Deponije se u SAD zatvaraju u proseku po jedna dnevno.
- Količina smeća na ulicama u UK povećana je 500% od ranih 1960-tih.
- U UK oko 80% upotrebljene plastike završava na deponijama, 8% biva spaljeno i samo 7% reciklirano.
- U UK oko 60% kućnog otpada potiče od ambalaže za pakovanje.
- U telima 96% uginulih galebova na obalama Severne Škotske pronadjeno je u proseku po 28 komada različitih plastičnih otpadaka.
- Potrebno vreme za razgradnju plastike se procenjuje na 400 godina. Svaki komad proizveden od pojave plastike, još uvek se može pronaći negde u prirodi.
Poslednjih godina ovaj problem se rešava proizvodnjom razgradive plastike. Postoji nekoliko vrsta aditiva koji plastiku čine podložnom biorazgradnji.
Neki od njih svoju efikasnost ispoljavaju u prisustvu vlage, nekima je potrebno svetlo ili temperatura ili više od ovih faktora.
U Srbiji je početkom ovog meseca stupila na snagu uredba po kojoj proizvodjači kesa koje se koriste za pakovanje robe u prodavnicama moraju u svom sastavu imati ovakve aditive. U protivnom, svaki proizvodjač će morati da plati izvesnu količinu novca za svaku proizvedenu kesu bez aditiva (nisam još proverio ali čujem da se radi o taksi od oko 20-tak para po komadu, što uopšte nije malo, imajući u vidu godišnje proizvedene količine).
Ovako proizvedene kese počinju da se razgradjuju pod uticajem svetlosti, a pravi katalizator je povišena temperatura (na oko 70 oC vreme razgradnje se skraćuje na svega nekoliko meseci).
Možemo se samo nadati da će svi proizvodjači shvatiti potrebu upotrebe ovakvih aditiva i da će na našim obalama biti manje kesa okačenih o grane vrba i topola.