O Viminacijumu mnogi govore kao o rimskom logoru iz III. veka. To je u stvari najveci podunavski grad u tzv. Gornjoj Meziji, nastao u I veku i nestao negde u VII veku. Udaljen je od Dunava oko 3 kilometra. Koliko je to veliki grad govori cinjenica da ima vise grobova nego tasmajdansko groblje koje je danas prekriveno parkom od hotela Metropol do zgrade Poste u Beogradu. Inace, vodu su vodili akvaduktom sa nekoliko izvorista kod Rama. Kad se baci pogled od termi , prema centralnoj galeriji ili prema vojnickom logoru, zemljiste je talasasto, kao da je vekovna erozija prekrila netaknute ulice i zgrade koje su se sekle pod pravim uglom i pravilno bile usmerene, u odnosu na Dunav. U XIX. veku obrisi grada su se jos jasno nazirali, trgovi, pozorista, kupatila, vodovod, gradski bedemi i sl. Viminacijum je stavljen pod zastitu drzave 1949. godine, a 1979. godine proglasen je izuzetnim kulturnim dobrom.
Preporucujem zainteresovanima da procitaju roman "Emilija Leta". U njemu su opisani gradovi u Gornjoj Meziji i Donjoj Panoniji, Sirmijum, Viminacijum i cuvena Felix Romuilijana kod Zajecara, kroz izvanrednu pricu o Galeriju, njegovoj majci Romuli, Dioklcijanu, Emiliji itd.