Autor Tema: Isečak iz reportaže u Ilustrovanoj Politici  (Pročitano 2089 puta)

0 članova i 1 gost pregledaju ovu temu.

Van mreže skipper

  • Talasožder Mali
  • ******
  • Poruke: 879
  • Pol: Muškarac
  • www.mojaladja.com
Isečak iz reportaže u Ilustrovanoj Politici
« poslato: 31, 01, 2010, 23:37:12 posle podne »
Isečak iz reportaže u Ilustrovanoj Politici:

''''Prolazak kroz Đerdap je zapisao i prota Mateja Nenadović, opisujući svoj put, kada je 1804. godine pošao u Rusiju da traži pomoć za Prvi srpski ustanak.

"...U ime Boga pođemo, sednemo u čamac i reknem ja: "Ovako se navezao Kolumbo sa svojom družinom na sinje more da nađe Ameriku i upozna je sa Evropom. A mi se navozimo danas na tihi Dunav da nađemo Rusiju za koju ništa ne znamo gde je, ne samo što smo u pesmi čuli da je ima, i da Srbiju upoznamo sa Rusijom. Al’ reče Jovan Protić: "Čekaj, pobratime, počekaj dok na Đerdap dođeš da vidiš kako je tih Dunav..."

Sad dođemo u ono selo, gde uzimaju dumendžije, koji su kroz Đerdap vešti lađe spustiti. Čuje se nešto gde huči. Pita mene moj pobratim Protić: "Čuješ li pobratime štogod? Ono je - veli - glas tvog tihog Dunava. "Šta, pobratime, jadan, zar Dunav i onakav glas ima?"

Belu penu razbesnelih talasa prota opisuje kao ogromno jato gusaka, objašnjavajući usput i običaj da krmanoš izdaje naredbu putnicima da legnu u čamce i ne gledaju stene i talase, kako se ne bi uplašili.

I Vuk Karadžić je u svom "Rečniku" o Đerdapu zapisao:

"Srbi poznaju dva Đerdapa u Dunavu. Donji i gornji. Gornji je strašniji, ali manje drži, a donji više drži, ali je manje strašan. Na gornjem Đerdapu se slabo vidi kamenje po sred vode, nego samo ključevi i klobukovi, ali se na donjem preko celog Dunava, kako voda malo opadne, tako vidi da se pripoveda da je nekakav hajduk skačući s kamena na kamen, utekao iz Srbije na onu stranu. Onuda lađari odozgo idući uzimaju obično krmanoše iz ondašnjih mesta, Srbe iz Dobre i Tekije i Nemce iz Ljupkove i Oršave. A odozdo lađe obično vuku volovi. Ali, kada voda vrlo opadne, onda na Đerdapu lađe, osobito natovarene, ne mogu preći nikako."

Ni naš najveći geograf Jovan Cvijić nije propustio da zabeleži svoje utiske o Đerdapu.

"Ti ambisi i te vrtoglave dubine u kojima veliki brodovi, sićušni kao čamci, mile vukući za sobom povorke natovarenih šlepova, upravo uzbuđuju čoveka".