SMUDJ KAMENJAR Smudj Engl. Walleye
Lat. Stizostedion vitreum
Duzina: 30 do 50 cm
Tezina: 0,5 do 2,5 kg
Boja:maslinasto-smedja do zlatno smedje i zute po ledjima.
Ostali nazivi: walleye pike, yellow walleye, pickerel, yellow pickerel, pike-perch, wall-eyed pickerel, dore (French)
Ribolovci ga love preko cijele godine i vazi za snaznu mada ne i spektakularnu ribu. Tokom dana smudj najcesce miruje u dubini, skrivajuci se u mraku pod potopljenim stablima ili medju stijenama. U sumrak izlazi u lov u plicu vodu uglavnom na mjesta prekrivena vegetacijom ili na kamenita ili sljuncana potopljena ostrva. Ljeti zna ostati na dnu u dubini cak i preko noci. Najcesce primjenjivani metod ribolova je na kedera, mada dosta uspjesno moze da se lovi i varalicama. Smudj zivi oko 7 godina, ali najcesce se love primjerci od oko 1,5 kg, trogodisnjaci. Najveci poznati smudj ikad uhvacen je tezio 10 kg, a ulovljen je u SAD. Meso je bez kostiju i izuzetno je cijenjeno i kvalitetno te se smatra da je u rangu lososa.
MRIJEST:
Svoj godisnji mrijest smudj zapocinje u proljece odmah po otapanju leda, kad temperatura vode dostigne 4 - 7 C. To je doba kad smudjevi u ogromnom broju prilaze brzacima i tekucoj vodi da bi polozili ikru. Ukoliko zive u jezerima gdje nema tekuce vode, prilaze obali gdje je dno pjeskovito ili sljunkovito, a cesto polazu ikru i na kamenitoj podlozi. U svakom slucaju, kad je mrijest u pitanju, trazice sto cistiju i bistriju vodu. Zenka smudja je jedna od najplodnijih u ribljem svijetu. U prosjeku polaze i do 50.000 jaja po kilogramu svoje tezine. Ovo je svakako jedan od razloga zasto je smudj mozda najrasprostranjenija riba na sjevernom dijelu americkog kontinenta. Interesantno je takodje da se smudjevi tokom mrijesta ne hrane odn. ne uzimaju hranu.
RIBOLOV NA SMUDJA:Treba znati da je smudj riba dna i prema tome tu ga treba i traziti. Ne podnosi svijetlo i zato se preko dana povlaci u dubinu, te ga je dosta tesko upecati. Pravo vrijeme za pecanje smudja je rano ujutru, dok sunce ne dodje u zenit i rano popodne pa do veceri. Zbog izuzetno razvijenog
cula vida, kompozicija ociju je unikatna u ribljem svijetu i pazljivim posmatranjem mozemo vidjeti da je smudj visoko specijalizovana riba. Vidno polje je nekih 30 stepeni na gore, tako da smudj ne vidi ispod horizonta. Takodje zbog unikatne kompozicije ociju, poznato je da najbolje vidi zutu boju te svoj pribor ribolovci cesto prilagodjavaju tome. Bijela boja se takodje pokazala kao vrlo atraktivna. Za razliku od basa ili stuke, smudj se vrlo cesto krece u jatima, sto znaci kad se upeca jedan, to mjesto treba nastaviti raditi jer je najvjerovatnije da ih ima cijelo jato. Ukoliko se praktikuje catch & release odnosno ukoliko vracate ribu u vodu, nemojte to uraditi odmah jer ce pustena riba uzbuniti ostale, stavite ga u cuvarku i pustite kad budete napustali to mjesto.
Vrlo cesto je tesko osjetiti smudja na udici posto uzima lagano i kad se zakaci nema nista od borbe i vatrometa na vodi kao na primjer kod basa. Smudj je mnogo poznatiji po kvalitetu mesa nego kao borac. Mlak otpor koji pruza prilikom navlacenja odbija mnoge ribare od pecanja na smudja jer vise vole borbu na vodi i "pravu akciju" nego kvalitetu mesa.
Na nasoj karti-modelu zamisljenog jezera, svakako najbolja mjesta za smudjeve su 2, 4, 5 i 13. Odmah po otvaranju sezone u kasno proljece definitivno najbolje mjesto za pecanje smudja je zapjenjena voda ispod vodopada (2). Tu se odrasli kapitalni smudjevi okupljaju u velikim jatima, a ucinak zivog kedera u ovoj vodi je jednak dinamitu. Ukoliko pecate ovakvo mjesto u proljece ili jesen, preporucio bih vam lagani pribor: manji keder na dnu predveza, a 30 - 40 cm iznad jedno ili dva manja olova, tek toliko da vam omoguce lagano tonjenje kedera u brzoj i zapjenjenoj vodi. Nastojte da uvijek drzite napet najlon da bi osjetili kad uzme i na vrijeme kontrirali. Nakon proljetnog okupljanja oko vodopada, u cijoj blizini su se izmrijestili, smudjevi napustaju ovakva mjesta i pocetkom ljeta se povlace u mirnije i dublje vode. Tokom ljetnih mjeseci trebalo bi raditi mjesta 5 i 13 jer to su upravo idealne strukture gdje se smudjevi okupljaju. Sljunkovito ili kamenito dno obiluje kederima koji su glavna hrana smudjeva, a blizina dubine daje im sigurnost i zastitu tokom dana.
Obratite narocitu paznju na potopljeno ostrvo (4), jer je upravo to struktura koja proizvodi bogat ulov tokom cijele godine. Ovakva mjesta, gdje se dno podize iz dubine do ispod same povrsine, su najbogatija okupljalista smudjeva.
Pored ovih najatraktivnijih mjesta, smudjevi se mogu naci i na terenima gdje su ivice podvodnog raslinja (9) mada ovakvi tereni nisu primarno "smudjaroski". U svakom slucaju treba probati.
Posto pisac ovog kratkog eseja o smudju nije veliki ljubitel pecanja zivim mamcima odnosno kederima, evo dva nacina kako prezentirati jig-a u lovu na smudjeve. Ukoliko koristite jig-a sa olovnom glavom, svakako najbolja prezentacija se postize kad pustate jig da "odskace" od dno. Povucite jig u kratkom trzaju, a zatim ga pustite da padne na dno. Na dnu ga ostavite da miruje par sekundi, a zatim opet povucite. Nastojte da radite sporo i da ostavite jig da miruje na dnu, jer smudj vrlo cesto uzima kad je jig u mirovanju.
Drugi metod je ako koristite jig sa plutajucom glavom. U ovom slucaju vam je potrebno klizno olovo koje ce drzati predvez sa jig-om na dnu, a u isto vrijeme omogucava vam da vrlo precizno odredite kad je uzeo da bi pravovremeno reagovali. Povlacite predvez na "potez", ne vise od metra, a zatim namotajte visak najlona i sacekajte izvjesno vrijeme da se jig podigne. Kad ste procijenili da se podigao i stoji uspravno, povucite opet. Ovaj metod je vrlo efikasan i preporucujem ga na svim mjestima gdje konfiguracija dna dozvoljava povlacenje olova.
Da sumiramo, kad pecate smudja, bilo da to radite u stajacoj ili tekucoj vodi, nastojte da slijedite nekoliko osnovnih pravila:
1. smudj je na dnu
2. prezentirajte sporo, sto sporije mozete
3. ziv keder je najbolji mamac
4. ako ne pecate na kedera, mamac neka bude preovladavajuce zute boje
5. pecajte nocu, u ranu zoru ili kasno popodne
