@ captJerry,
Simpaticno glasno razmisljanje, priznajem,
Pojam splava, u danasnje vreme, postao je dosta fleksibilan. Tako se nazivaju i oni ispred hotela Jugoslavija namenjeni ugostiteljstvu, tako se nazivaju i male plutajuce platforme sa kojih pecarosi zabacuju udice.
Trudio sam se da opisem konstrukciju klasicnog Savskog splava 6x6 met. ciji je ‘rostilj’ sastavljen od cevi i spojnica. Onako kako sam ga ja pravio. Onako kako se tada pravio na Savi u najvecem broju slucajeva. Mislim da je barem 3/4 od ukupnog broja splavova, radjenih u to vreme, za sebe (ne za prodaju), radjen na isti nacin. Verovao sam da smo u trenutku donosenja takve odluke bili “orijentisani u vremenu i prostoru” (kako lekari inace vrse trenutnu procenu stanja svesti) . Na zalost, sad vidim da nas 3/4 nismo bili u pravu po pitanju izbora. Cak sta vise, saznao sam da smo bili “daleko od istine i zdravog razuma”.
Ali osvrnimo se malo na iznesene primedbe,
Vidim da je struja na Adu Ciganliju stigla mnogo kasnije, takoreci u ovom milenijumu. I da su se samo (citat) zbog toga koristile cevi.U vreme kad smo moje komsije i ja, na Adi pravili svoje splavove, struja nam je bila dostupna na 100-tinak metara od nas. O prikljuccima na reni bunare da i ne govorim. Neki od tadasnjih vlasnika montirali su ih u Cukarickom rukavcu i odatle vozili do svog mesta. Uzgred, u to vreme se dobijalo pravo za privez splava uz obalu u duzini od 12 met. 3m obale+6m splava+3m obale.
Toliko o struji, a sad malo o ‘teoriji spojeva’
Konstatacija da “postoji samo jedna dodirna tacka u spoju izmedju dve cevi…” ne stoji,Iz jednog jedinog razloga. Cevi se uopste ne dodiruju pa samim tim ne mogu ni da imaju tu zajednicku tacku. Zato sto smo bas na mestima tih zamisljenih tacaka dodira svi koristili spojnice. A spojnice, tkz. ortogonalnog tipa, kao sto znamo imaju dve polu lucne povrsine pod uglom od 90 st. u koje su, cevi lezale takoreci fest. Dva kjuca u ruke, zavrtanje dva srafa, i to je to. Nema, brusilice, nema promena kamenova, nema secenje, nema brusenja. Sledeci argument “dovoljno je samo izbaciti par buradi sa jednog kraja i taj kraj ce se saviti ka vodi..” potseca na onaj vic o studentima veterine koji su cupali muvi noge i konstatovali kako se ponasa da bi na kraju zakljucili “kad se muvi iscupaju sve noge ona ne moze da leti” Pa i ako bi ispalo neko bure (najcesce bi mu u tome neko ‘pomogao’) i cev se povila, kad se postave druga burad cev se vraca u svoj prvobitni polozaj i u prvobitno stanje. Tu i jeste glavna razlika izmedju konstrukcije sa cevima u odnosu na onu sa kutijama. Cevi se povijaju i vracaju u prvobitno stanje. Kutije se savijaju i ostaju u savijenom stanju. Rostilj od cevi se nalazi u jednoj ravni i ta ravan je u prilicnoj meri fleksibilna na uvijanja tako da se prilagodjava talasu (kao gumeni camci) za razliku od rostilja sa kutijama koji je u dve paralelne ravni (kao paralelopiped) i kao takav prilicno krut i preko odredjene vrednosti napadne sile (talasa) dolazi do pucanja spoja na mestu vara, ili trajnog savijanja. Slazem se da nece pucati var, tacnije – zavar- pucace materijal do njega jer je na tom mestu promenjena njegova struktura, usled zagrevanja.
Kad je u pitanju primena resetkastih nosaca, da bi mogli da ‘odrade’ svoju namenu, koliko se secam, mora da bude zadovoljen odnos izmedju njihove duzine (izmedju tacki oslonca) i njihove visine. A taj odnos je, 8:1 za teze konstrukcije, odnosno 12:1 za lake konstrukcije, cime kosnici zauzimaju polozaj od 45 st. odnosno 60 st. Cinjenica da se moraispostovati zahtev da se tezisne ose kosnika (stapova) seku u jednoj tacci, u cvoristu, se podrazumeva. Praksa se na zalost ponekad udaljava od teorije pa majstori izmedju dva paralelna L profila izuvijaju armaturu i formiraju “resetkasti nosac”. Moze i tako.
Kad su metalna burad u pitanju, sto se tice kontrole njihove ostecenosti, u pravu si, Za ‘zvucnu’ metodu treba iskustvo. Za kontrolu kroz cep u pravu si. Ipak, ranije je bilo buradi sa cepom na sredini. Njihova zapremina jeste 216lit, ali ima i nesto manjih. Uzgred, buduci da vec moraju da istisnu kolicinu vode po tezini jednaku njihovoj spostvenoj tezini (drugi zakon plovnosti) na raspolaganju ipak ostaje oko 190 lit odnosno moze da se optereti do 190 kg.za potpunu uronjenost.Naravno, teorijski. U svakom slucaju imati u vidu (da zbog okruglog preseka) dubina njihovog uranjanja nije ravnomerna za ravnomerno opterecivanje.
Ja sam moj splav (sada je drugi vlasnik) pravio davne 1982. god. Sto ce reci uskoro ce biti star 28 godina. Sa cevima i spojnicama. Tada sam ‘rostilj’ zastitio jednim slojem osnovne farbe, obicne, uljane i nikad vise. Kucicu sam napravio od gredica i ‘verovali ili ne’ a lako je proveriti, od obostrano furniranih tabli iverica. Spolja, premaz smolom i plasticna lamperija, iznutra samo laneno ulje i lak. Burad i drvena platforma su trajali oko 4 godine. Kad bi doslo vreme zamene, menjao bih sva bez obzira na stanje pojedinih. Kako onda, tako i danas dan.
Nemam razloga da se ljutim, ovaj forum shvatam kao mesto druzenja i mogucnost razmene
skustava i znanja. Potpuno je razumljivo da pri tom i u najboljoj nameri moze doci do razmimoilazenja.
Sledece ‘suceljavanje’ po pitanju ‘plovnih objekata stacionarnog tipa, prihvatam samo uz pivo.
Dobro, hajde pivo i za porotu.