Evo ovako...
Večeras, negde posle pet sati, sa Saletom i Marinom stigao sam u marinu u Slankamenu.
Trebalo nam je desetak minuta da postavimo motor i povežemo električnu instalaciju.
Bilo je potrebno još desetak minuta da čamac spustimo u vodu (ovaj manevar smo ovih dana dobro uvežbali).
Nakon dvadesetak minuta posmatranja uverili smo se da nije bilo prodora vode u čamac i onda smo se ukrcalil.
"Isparkirao" sam čamac, okrenuo ga u malom prostoru i izvezao ga na veliki Dunav...
Ljudi, moj čamac plovi i ne curi!!!
Krenuli smo uzvodno i ostvarili smo brzinu od oko 15-tak km/h (nas troje u čamcu). Kada smo okrenuli niz vodu, brzina je na punom gasu bila oko 25 km/h. Na pola gasa imali smo lepu krstareću brzinu od oko 7-9 a nizvodno 14-15 km/h.
Imali smo prilike da proverimo i ponašanje čamca na udar bočnih talasa - kao da ih nije ni bilo.
Sve u svemu, veoma sam zadovoljan ponašanjem čamca na vodi i posebno se zahvaljujem Marini i Saletu koji su ovo radosno veče podelili sa mnom.
Mislim da je ovo i pravi kraj ove priče. A što se tiče druženja i izmirivanja "preuzetih obaveza" u vezi sa tim, ima dana za megdana. Samo da leto potraje.
Ja sam tu, a vi - kad vam je volja, javite se i dogovor ćemo brzo napraviti.