Nas četvorica smo se pre mesec dana otisnuli u plovidbu, rešeni da realizujemo šta smo izmaštali. Izgleda da smo ipak bili jedina ekipa iz Beograda, nismo sreli nijednu grupu uz put, a na jednoj prevodnici nam rekoše da su poslednje prevođenje imali tri nedelje ranije, i to "pope iz Sefkerina sa sinom" (dakle, kolege iz lokala). Možda smo zbog toga bili prava atrakcija u kanalima, ljudi su nas sa oduševljenjem konstantno snimali i mahali nam.
Za mene je ovo putovanje bilo dragoceno iskustvo. Iako bih rekao da svoj čamac dosta koristim, sada sam ga još bolje upoznao u smislu detalja koje bih mogao da unapredim, a spoznao sam i kakve vode i koje reke su po mojoj meri, a koje me uopšte ne zanimaju. Bilo je uzbudljivih i vrednih doživljaja, bilo je poučno proći Dunavom od Kostolca do Rama i pratiti kako se talasi povećavaju dok izlazimo iz zavetrine i približavamo se najširem delu reke, pri istoj snazi vetra (tog jutra duvao je oko 20m/s što je, kako izgleda, neki lokalni prosek), koji nam je u dunavske dubine oduvao meredov, ali je usrećio nekog dasu koji je jedrio na dasci; pravo odatle smo uleteli u roj pčela u kanalu, a ubrzo se našli u prvoj od tri prevodnice. Tu su nam veoma pomogle informacije sa foruma o proceduri prevođenja. Malo smo se borili sa promajom i naletom vode u prevodnici, pridržavajući ne baš lake čamce za merdevine prevodnice, a prevodničar nas je savetovao da je najlakše da, kada nije gužva, odvežemo čamce, zauzmemo mesto nasred prevodnice i manevrišemo motorima. Takođe, i ovim putem izražavamo veliku zahvalnost gospođi Mirjani Živković (članu foruma @leptirica), kojoj smo bili primorani da uputimo telefonski poziv ni manje ni više nego na dan Uskrsa u 9 ujutru, na koji je ona uredno odgovorila i obezbedila nam prevođenje u roku od odmah, čime nam je omogućila da putovanje nastavimo po planu i praznični dan provedemo gde smo i kako smo želeli!
Naravno, tokom plovidbe smo koristili naše telefone i ponešto snimili, a od tih fragmenata napravljen je video-kolaž. Kao što stoji u njegovom opisu, izostavljeni su mnogi upečatljivi, nezaboravni i duhoviti momenti, iz prostog razloga - jer nisu snimljeni. Uživali smo u trenutku bez telefona u rukama, a katkada smo bili i nepripremljeni, pa će anegdote ostati da žive u pamćenju i kroz prepričavanja. Ono što smo zabežili dostupno je na linku:
Послато са SM-A600F помоћу Тапатока