Dakle, video sam da je zadnja daska na čamcu, verovatno propala, da je bivši vlasnik nekakvim metalnim budževinama prepravljao čamac i spremao sam se da te "stvarčice sam odradim. U okviru tih priprema, dovedem mog druga Zorana Kovačevića "Janeza" koji mi vrlo grubo otvori oči i kaže da mi čamac prima vodu, da mora napolje i da ima mnogo više posla nego što sam ja mislio. Ja ne verujem i kažem gde je ta voda kada je čamac mesecima suv na vezu. Zoran uzme šrafciger, zabode ga u patos i odande počne da kulja voda. Opsujem ga i kažem da će da nas podavi ali mi on objasni da je čamac oštećen spolja i da prima vodu u prostor između dva dna. Šta ću, izvučem camac na obalu i shvatim da ću morati da uradim kompletno sređivanje istog. Zapravo, razmišljao sam o tome da ga spalim i rešim se bede :) ali me moj kasniji "guru" u sređivanju čamca ubedi da ja mogu sve sam da završim i da bude sređen baš onako kako ja hoću. Sa Zoranove strane imaću samo savetodavnu pomoć, ali on neće ništa da radi već to mora da bude mojih ruku delo. Dogovorismo se da tako uradim i počinje igranka...