Autor Tema: Brod od papira (priče iz knjige)  (Pročitano 24161 puta)

0 članova i 1 gost pregledaju ovu temu.

Van mreže Bakara

  • Administrator
  • Kapitalac Dunavski
  • *****
  • Poruke: 1618
  • Pol: Muškarac
  • Brod tip: Riviera
  • Marina: Zemun
  • Veličina: 8.7m
Odg: Brod od papira (priče iz knjige)
« Odgovor #15 poslato: 09, 07, 2019, 20:56:44 posle podne »
 clap ok
Svaki dan proveden na reci, ne racuna se u zivotni vek

Van mreže srsa

  • Kapitalac Dunavski
  • *******
  • Poruke: 2072
  • Pol: Muškarac
  • www.mojaladja.com
    • Брод СРСА
  • Brod tip: челични кабинаш
  • Marina: марина ЈП Ада Циганлија
  • Veličina: 10х2,9м
Odg: Brod od papira (priče iz knjige)
« Odgovor #16 poslato: 10, 07, 2019, 07:11:57 pre podne »
Браво Калипсо, предивна прича.  clap clap clap  И да будем искрен, једва чекам следећу.  114

Van mreže MiletaStamat

  • Kapitalac Dunavski
  • *******
  • Poruke: 1825
  • Pol: Muškarac
  • www.mojaladja.com
  • Brod tip: Cranchi Holiday
  • Marina: Nautički klub Zemun-Stari Šlep- Zemun
  • Veličina: 6 metara
Odg: Brod od papira (priče iz knjige)
« Odgovor #17 poslato: 10, 07, 2019, 15:17:58 posle podne »
Eeeee ako ovako nastavimo da "čuvamo" prirodu, sve će stati, neće ni ribe plivati kao što su plivale. Ko razume shvatiće poentu ove priče  no125

Van mreže calypso2

  • Rečni Drekavac
  • ****
  • Poruke: 393
  • Pol: Muškarac
  • www.mojaladja.com
Odg: Brod od papira (priče iz knjige)
« Odgovor #18 poslato: 16, 07, 2019, 20:11:21 posle podne »
Evo nove priče, nadam se da ne dosadjujem i da će vam se dopasti  114

Tri zapovesti zlatnog karaša

Konačno je stiglo proleće!
Ove godine zima se toliko odužila, da smo pomislili da se nalazimo u začaranom polarnom krugu iz kojeg nema izlaza i koji nas kao hipnotički vir uvlači sve dublje  i dublje,  u zimske kapute, promrzle crvene obraze i  noseve koji cure...
Ali je stiglo! Sedimo kolega Anđelko i ja, ispred proizvodne hale u Starim Banovcima i žmirkajući, nenaviknuti na sunce, dogovaramo se gde da kidnemo s posla! Zaista bi bilo šteta presedeti ovako lep dan, a bez lažnog moralisanja – da ima nekog posla, ostali bi naravno! A uostalom šef je uvek upravu, a to je Anđelko! On je rekao da idemo!
Pao je dogovor, idemo da plovkarimo belu ribu na jedan dunavski kanal, mada je meni varalica draža, ali su sve grabljivice u zabrani lova zbog mresta.
Stižemo kolima strmim putem do “Goveđeg broda” u Zemunu i spuštamo se na Dunav, gde nam je privezan čamac. To je čuveni “Apatinac” vekovima tesan od samog Dunava, dok nije dobio svoj savršeni oblik za plovidbu i pristajanje uz njegove  blatnjave obale.
Izvadili smo vodu “ispolcem”, odvezali se i otvorili po pivo! U međuvremenu dolazi i do prvog konstruktivnog sukoba mišljenja…naime, Anđelko smatra da smo poneli premalo piva iz lokalne divlje kafane, autentičnog dunavskog  naziva “Kod Mike lažova”, dok ja smatram da čitavu stvar može izvaditi rakijica, koju imamo za “ne daj Bože”!
Plovimo Dunavom lagano, uz brektanje četvorke, ka kanalu Balaton koji se nalazi preko puta zemunskog naselja Galenika. Ima bezbroj imena: Beljarica, Pkb kanali (komun.socijalistička varijanta), Vojne bašte, a mi ga zovemo Balaton.  Sve u svemu, Balaton je lavirintska mreža kanala gde su se izgubila mnoga pecaroško-maliganska imena Zemuna.
Temperatura Dunava je oko 8 stepeni, voda je u blagom porastu, s tendencijom stagnacije.
Po logici stvari, u kanalu je barem 2-3 stepena toplija, lep topao dan, malo oblaka, riba ušla u kanal, pa još nismo morali kao vešci da krećemo pre petlova, nego kao gospoda posle fruštuka, natenane…u najtopliji deo dana.
E sad kako beše ono za prihranu ribe, u proleće, 20% mesna, pa ono da pravi vertikalnu maglu u vodi, pa da ostane deo na dnu, pa  mora da bude dugačak plovak…Sve mi se pomešalo…i u stomaku i u glavi.
Sada već veslamo lagano po kanalu  uživajući u prolećnoj plovidbi po mirnoj vodi,  nestvarnoj lepoti žalosnih vrba, koje kao da nagnute peru svoju dugu zlatnu kosu u Dunavu. Iza njih stoje ponosne topole ukrašene, kao ordenjem, raznim puzavicama i priroda koja podseća na prašumu!
Stižemo do mesta na kome moj kolega stalno peca, ali vidimo da je ono je zauzeto!?
Ljudi s Dunava znaju da se nečije uređeno i hranjeno mesto ne zauzima i ne dira, to isto važi za mreže, bubnjeve i slične alate alasa, i baš nismo očekivali nikoga, a posebno ne na tom mestu, ali šta da se radi, možda nas čovek nije očekivao,  možda i ne zna za dunavsko nepisano pravilo. Vezujemo se za palu vrbu nedaleko odatle i pozdravljamo komšiju uz uobicajno “ima li nešto”.
A komšija…kao da je krenuo u rat,  a ne na pecanje plovkom! Ima jedan, dva, tri…pet štapova i liči nam više na vojni razarač, a ne pecaroški čamac. Vidim i dva velika plovka, izgleda sistem “balerina” – kojim se lovi štuka koja je u zabrani zbog mresta, ali komšija je izgleda slab na balerine pa ne može da se uzdrži…
Počinjemo s pecanjem, ali slabo…Hvatamo neku siću , ali  barem se nešto dešava i  zanimljivo je!
Ni kod komšije nema ništa posebno na teškoj artiljeriji, ali počinje nešto ozbiljno da mu vozi plovak i da ga potapa,  komšija kontrira i izvlači prelepu ribu, podosta veću od dlana.
Ali to nije bilo koja riba , nego zlatni karaš, nešto što pored linjaka ne vidoh  od detinjstva, a to broji već 40-tak godina. Ribu koju su, kao autohtonu, potpuno potisnule, greškom i nepažnjom unete razne vrste kineskih babuški, američkih somčića i amazonskih sunčica.
Prelep je, zlati se u ruci kao pehar!
Komšija ga rutinski  skida s udice i vadi čuvarku (ja veću čuvarku nikada nisam video) , ali zlatani karaš mu se ne otima u ruci već počinje da mu se obraća : “Pusti me, ispuniću ti tri želje!”
Mi smo zanemeli od šoka, a pogled koji smo Anđelko i ja razmenili, bio mi je jedini dokaz da nisam poludeo!
Komšija ga gleda u čudu i neverici, ali poprilično pribran, pa posle malo razmišljanja i dolaska k’sebi izgovara kao iz topa: “Da budem basnoslovno bogat, da budem srećan i da budem zdrav!”
Zlatan mu odgovara : “ Znao sam da će ti želje biti grandiozne i sebične, ali ispuniću ti ih uz jedan mali uslov, a to je da ti meni ispuniš tri male želje, koje stvarno možeš bez mnogo truda!”
Gleda komšija zlatanog i razmišlja … “Tri velike – za tri male…hm…isplati se!”
“Pristajem.” procedi komšija kroz zube. “Reci koje su to te tri male želje! Ejjjj, al’ samo paz’ da  stvarno budu male! Nemoj da me zajebeš!”
“Prvo,” počinje zlatan,”želim, naravno, da me pustiš, što je i osnov našeg dogovora, ali i da ubuduće puštaš  i druge ribe koje upecaš, bez obzira na vrstu i pol!
Možes da poneseš i neku kući, ali ako i samo ako hoćeš da je pojedeš i to u količni jednog obroka! Kapitalne primerke ne nosi, slikaj se pa ih pusti nazad u vodu, znaš, to su mame i tate, čuvari  miliona budućih ribica. I naravno ne lovi nas strujom, mrežama, dinamitom,grabuljanjem…Tu nema puštanja!
Drugo,  ne lovi nas u mrestu! Ne kupuj nas na pijaci kada kod lopurde ležimo na tezgi  mrtve, kao drva naslagane, s ubijenih 2000 potomaka – ikre koja nam curi iz stomaka, ili se ta ikra prodaje na tacni kao poseban delikates. Pobuni se! Reci barem lopovu da to nije uredu. Kada već država  nije u stanju to da reši, a ti  – ne kupuj!!! Kada naiđu na osudu i ne budu imali kupaca, valjda će sami prestati to da rade!
Treće, ne zagađuj mi vodu!  Uostalom, tu  vodu i sam piješ, a voliš leti da se okupaš  u njoj. Ne bacaj otpatke u vodu!  Čak i da je kvalitet vode dobar, ne volim da živim u smeću! Zamisli sebe da odeš na Zlatibor, vazduh čist, klima divna, a ti okružen školjkama automobila, pvc flašama i kesama ,smećem…a udišeš taj čist vazduh i šetaš…Lepo? Nije!
A u društvu važiš za čoveka koji voli reku –pa voli je!
Vidiš da je ispunjenje ove moje tri male želje potpuno lako i u tvojoj moći, a vredeće koliko tebi, toliko i tvojoj deci i unucima.
Eto, sad me puštaj, pa na obostrano ispunjenje želja! Videćeš koliko će oboma sve biti bolje!”
Gleda komšija onog  zlatnog karaša, razmišlja se…I na moje zaprepaštenje spušta ga u čuvarku!?
Htedoh da ga pitam zašto, ali sam od zaprepaštenja potpuno izgubio glas.
Palimo motor i u bunilu odlazimo.
Pitam se da li je je kasnije pustio zlatana iz čuvarke? Uostalom naredne godine će nam dati nedvosmislen odgovor na to!
A do tada , možda svi da se obavežemo da mu ispunimo one tri male želje, stvarno su u našoj moći!

Marko Korica

Calypso
Navigare necesse est, vivere non est necesse

Van mreže srsa

  • Kapitalac Dunavski
  • *******
  • Poruke: 2072
  • Pol: Muškarac
  • www.mojaladja.com
    • Брод СРСА
  • Brod tip: челични кабинаш
  • Marina: марина ЈП Ада Циганлија
  • Veličina: 10х2,9м
Odg: Brod od papira (priče iz knjige)
« Odgovor #19 poslato: 16, 07, 2019, 21:50:32 posle podne »
Još Marko, još.  clap clap clap 114

Van mreže MiletaStamat

  • Kapitalac Dunavski
  • *******
  • Poruke: 1825
  • Pol: Muškarac
  • www.mojaladja.com
  • Brod tip: Cranchi Holiday
  • Marina: Nautički klub Zemun-Stari Šlep- Zemun
  • Veličina: 6 metara
Odg: Brod od papira (priče iz knjige)
« Odgovor #20 poslato: 16, 07, 2019, 22:56:13 posle podne »
Mnogo je takvih sa veeeeliiikooom čuvarkom i mnoštvom štapova.  Dok god ne bude za to corka nema ništa od obnove zlatnog karaša, niti od čistih reka, i uopšte čiste prirode.
Bravo Marko sve su ti priče Edukativne, da su u čitankama ne bi marilo.

Van mreže zankiki

  • Drekavac sa Srednjih voda
  • ********
  • Poruke: 3276
  • Pol: Muškarac
  • Dunav oko Novog Sada
    • Marissa
  • Brod tip: Pasaat 735
  • Marina: Plavi Dunavac, Novi Sad
  • Veličina: 8.65
Odg: Brod od papira (priče iz knjige)
« Odgovor #21 poslato: 17, 07, 2019, 08:08:15 pre podne »
 clap clap clap clap

Van mreže calypso2

  • Rečni Drekavac
  • ****
  • Poruke: 393
  • Pol: Muškarac
  • www.mojaladja.com
Odg: Brod od papira (priče iz knjige)
« Odgovor #22 poslato: 27, 10, 2019, 06:25:03 pre podne »
Evo priče koja nije još objavljivana i deo je nove knjige u pripremi. Nije lektorisana, tako da se izvinjavam na eventualnim greškama.
Živeli mi kolege i hvala na čitanju.  114


Kapetan i Ane


Prolećno aprilsko jutranje sunce, najavljivalo je svojom toplinom početak nove letnje sezone i dolazak prvih turista.
Sumorna su ta mala primorska mesta zimi,  kada se ledena bura uvlači u kosti, a zubato sunce i vedro nebo rashlađuju more i kuće...Ili pak jugo, koji donosi dosadnu kišu i depresiju...Isti ljudi, iste priče, beskonačna pučina...
Ali sada je i ovoj zimi došao kraj! Sezona je mogla da počne!
Kapetan je sedeo za svojim stolom, na svom stalnom mestu, ispijajući ritualno svoju prvu kafu i prvi orahovac.Ta mala konoba  nalazila se u prizemlju stare kamene kuće, na samom kraju uske ulice koja je vodila na glavnu na rivu, gde su se nalazili preskupi restorani za turiste i krmom privezane luksuzne jahte.
Jedno veoma zgodno mesto za mirno sedenje, sa tri mala okrugla stola napolju, i istim brojem drvenih stolova sa klupama unutra. Zbog starinski kamenih zidova, u konobi  je i po najvećoj letnjoj jari, bilo prijatno hladnjikavo za sedenje bez modernih klimauređaja, a senka uske ulice je dozvoljavala gostima da malim pomeranjem stolice biraju da li hoće da sede na suncu ili u hladu. Kapetan Marko, imao je već godinama svoje mesto, tik uz ulaz u konobu, da ne mora da viče i doziva konobara za novi jutarnji orahovac (liker od oraha) ili bocun crnjaka popodne, posle ručka. Konobar  Ivan  bio je  ujedno i gazda konobe, kapetanov drug i ispisnik, koji je bdio nad njim i ugađao mu uhodano i rutinom , naviknut  šta kapetan voli i kada poručuje.
Tu se za razliku od izvikanih restorana na glavnoj rivi, zaista mogla pojesti sveža, tek ulovljena riba na gradele, ili brodet...Pečene lignje, ulovljene na udicu, spremale su se cele, bez čišćenja tek sa malo maslinovog ulja i morske soli, hobotnice su se sušile na štriku za rublje  u dvorištu, a crveni barbuni i plave sardele sa gradela lepile su se za prste kao lepak, a riba kupala „lešo“ u loncu okačenom o verige za koje je gazda Ivan govorio da su stare preko sto godina...
Nije bilo jelovnika, nego šta ulovi i donese taj dan ribar Vinko, koji je često menjao sa gazda Ivanom dnevni  ulov za rakiju travaricu ili vino uz narezani pršut i sir na drvenoj dasci.
Desilo se, da je zalutajući slučajno, jedan stranac, inače očigledno gastronomski stručnjak, tražio od gazda Ivana jelovnik, a potom i  da mu se uskladi vino sa ribom i salatom, na šta mu ovaj odgovori da imaju samo jedno vino- crno domaće, a jelovnik nemaju.
-Koje je sorte vino?- upita stranac.
-Plavac mali!- odgovori gazda Ivan.
-Ali znate, uz belu ribu ne ide crveno vino, nego belo! Uz ovu „grdobinu lešo“ treba služiti Sauvignon Blanc...
-Vidite gospodine- pokaza već uzrujan gazda Ivan rukom- tamo dole vam je more odakle su riba i so, gore  levo vam je maslinjak, desno vinograd, gore sunce..Tamo u bašti smokve, ako volite da vam ih naberem za dezert! I šta tu ima da se ne slaže! Slaže se! Ne bi raslo i živelo zajedno da se ne slaže!
Gastronomski stručnjak se osmehnuo, popio na iskap čašu crnjaka, po čijim se ivicama slivalo kao ulje crno, teško vino  prepuno tanina.
Naučio je, od ovog jednostavnog čoveka, najvažniju lekciju iz gastronomije! To veče se napio „kao zemlja“, ljubio i grlio meštane, zapisivao reči pesama i na kraju i sam pevao „ribar pliti mrižu...“ sve dok ga na nisu Ivan i Marko na ramenima odneli u njegov apartman.
Za nedelju dana, na adresu konobe, stigao je sa plaćenom poštarinom  prestižni engleski časopis o gastronomiji, u kome se na dve strane nalazio članak o gazda Ivanovoj  konobi. Dve stranice prepune hvale i preporuka, koje nisu dobili ni najprestižniji svetski restorani sa nekoliko mišlenovih zvezdica.
Gazda Ivan je pogledao slike, a kada je video da ne može da pročita ni reči teksta na engleskom, iscepao je te dve strane, stavio u koverat i poslao sinu za Ameriku, nadajući se da će on to pročitati i vratiti mu se kući, da nastavi njegov čestiti posao. Liznuo je kovertu, pomolio se Gospi Sinjskoj za sina i poljubio  krišom pismo, suzdržavajući suze , skriven u polumraku konobe....
Taj  mali bistro-konoba, zaklonjen senkom zidina, na samoj periferiji zbivanja  bio je sjajno mesto da ne primećeni pijuckate, sedite i gledate leti promenadu šarenila, sujete, potrošnje,blazirane  dosade, nervoze i neurotičnog  jurenja za razmaženom decom, za suknjama, ukradene na kratko slobode tajnih ljubavnika pobeglih iz svojih gradova koji naivno misle da mogu konačno da se drže javno za ruke (dok neko od njih dvoje ne naiđe slučajno na prve komšije iz zgrade), prejedanja i povraćanja od teškog vina, serviranja davno zamrznute ribe dok u vitrinama restorana na ledu stoje lakirani preparati...ili vađenja zaleđenih skuša iz mreže i mora, kao da su malopre uhvaćene baš tu na glavnoj rivi...U prljavoj vodi između vezanih brodica...
Bila je to zaista jedna velika pozornica života!
Kapetan je ritualno pročitao novine, popio treći orahovac, prošetao rivom (niko ga nikada nije video da leži na plaži ili da se kupa u moru) i vratio se za svoj stalni sto da ruča. Znao je da kaže : „Mornar se okupa samo kada padne sa broda u more!“.
Lepo prolećno popodne, ulazilo je u svoju drugu polovinu, kada uličicom prođe Ane, nekada jedna od najlepših meštanki, koja je tu došla sa juga Italije još kao mala. Celo mesto je bilo zaljubljeno u nju, ali niko nije mogao da je ima. Znali su da je ona za njih preskupa igračka i da nemaju šta da joj ponude. Vremenom je postala živa atrakcija malog mesta, a u sezoni, jedna jedina diskoteka plaćala je njenoj majci da Ane bude njihova gošća svako veče, da igra na podijumu i privlači turiste.
Jedno leto pojavio se i on! Antonio, bogati italijanski filmski producent,sa debelim tompusom,  u svom belom odelu sa „panama“  šeširom  u novom kabriolet  Maseratiju.
Podbuo od poroka, sa crnim kesama ispod očiju, u već odmaklim godinama, opijumski zavisnik i tajni homoseksualac...Odveo je Ane tog davnog leta u svoj dvorac u Italiji , a do malog mesta su samo dolazile vesti o njenom  glamuroznom životu, filmskim zvezdama, bogatstvu i raskoši...
Ali ubrzo  počele su da stižu vesti o potucanju i propasti...
Antonia je ubio hitcem iz pištolja mlađi ljubavnik, gotovo dečak,  pogodivši ga prvo u muškost, a zatim drugim pucnjem direktno u srce.
Filmskom studiju i banci je pripao dvorac već prezaduženog Antonia, a Ane je prešla iz obećavane filmske industrije u filmove za odrasle, lokalni bordel, a kasnije i na ulicu gde je prodavala telo.
 Vratila se u svoje malo mesto, tek posle majčine smrti (nije mogla da je pogleda u oči), a žene su iz pakosti, a muškarci iz zavisti što je nikada nisu imali, za njom su na ulici vikali „Kurva, kurva...“  krijući se u masi.
Jedino je kapetan bio prema njoj učtiv i odnosio se sa poštovanjem.
-Sedi Ane!- predloži joj kapetan, pošto mu se Ane ljubazno javi i poželi dobar dan.
-Nemam ti kad kapetane, valja spremiti kuću i večeru!
-Ma neće kuća pobeći Ane, nego sedi da popiješ čašu vina!- reče kapetan i odmaknu joj rukom stolicu da sedne do njega..
-Ajde kapetane, ali samo po jednu!- reče Ane i sede spustivši ceger pored nogu.
Sedeli su jedno vreme ćutke, gledali ka rivi i moru, pili vino, mezeteći tek po neku maslinu, smokvu i tvrdi koziji sir zlatne boje.
-Kako  živiš moja dobra i lepa Ane?
-A, kako? Kako moram moj kapetane! Vidiš, jedino me ti zoveš Ane! Još mi kažeš da sam lepa i dobra. A znaš li šta viču za mnom, iako se ne bavim tim zanatom već dvadeset i nešto godina? Viču „Kurva!“...
- Neka moja lepa Ane, neka! Neka viču!- reče kapetan blagonaklono osmhujući se, i kucnuvši svojom čašom o njenu,  ispi vino.
-Kako neka kapetane? Kako neka? Pa ne radim to više!
-E moja Ane, ni ja ti ne navigam brodom već više od trideset godina, a  još uvek me svi zovu „Kapetane“!
Sunce je već zašlo i kapetan poruči još jedan bocun vina. Pogledao je Ane kao prvi put, kada je ugledao na rivi pre mnogo godina... Blaga senka koja joj je padala na lice, učini Ane lepšom nego ikada!
Znaš Ane, bolja si Ti i lepša nego što iko to više može da vidi...

Marko Korica
Calypso
Navigare necesse est, vivere non est necesse

Van mreže Mornar u kanalu

  • DrinskoSavski Brčkaroš
  • ****
  • Poruke: 260
  • www.mojaladja.com
    • Микротонер
  • Brod tip: Бродотехника
  • Veličina: 5,5x2,5
Odg: Brod od papira (priče iz knjige)
« Odgovor #23 poslato: 27, 10, 2019, 15:19:35 posle podne »
Лепа и поучна прича , свака част што си поделио .

Van mreže srsa

  • Kapitalac Dunavski
  • *******
  • Poruke: 2072
  • Pol: Muškarac
  • www.mojaladja.com
    • Брод СРСА
  • Brod tip: челични кабинаш
  • Marina: марина ЈП Ада Циганлија
  • Veličina: 10х2,9м
Odg: Brod od papira (priče iz knjige)
« Odgovor #24 poslato: 27, 10, 2019, 16:29:47 posle podne »
   calypso2  bravo.  clap  clap  clap

Van mreže DuleN

  • Kapitalac Dunavski
  • *******
  • Poruke: 1555
  • www.mojaladja.com
    • AluNautika
  • Brod tip: AluNautika
  • Marina: Stari Slankamen
  • Veličina: 6.3 m
Odg: Brod od papira (priče iz knjige)
« Odgovor #25 poslato: 27, 10, 2019, 17:56:59 posle podne »
Bravo Marko... Bice od tebe nesto, ubedjen sam ...

Van mreže calypso2

  • Rečni Drekavac
  • ****
  • Poruke: 393
  • Pol: Muškarac
  • www.mojaladja.com
Odg: Brod od papira (priče iz knjige)
« Odgovor #26 poslato: 28, 10, 2019, 07:45:39 pre podne »
Hvala  114
Ps. DuleN... ma nema šanse  lol
Navigare necesse est, vivere non est necesse

Van mreže calypso2

  • Rečni Drekavac
  • ****
  • Poruke: 393
  • Pol: Muškarac
  • www.mojaladja.com
Odg: Brod od papira (priče iz knjige)
« Odgovor #27 poslato: 04, 05, 2020, 20:27:25 posle podne »
Evo šta se desi kada odeš na pecanje u Slankamen, a riba ni da pipne... 114

Navigare necesse est, vivere non est necesse

Van mreže LSI

  • Drekavac sa Srednjih voda
  • ********
  • Poruke: 7037
  • Pol: Muškarac
    • LSI
  • Brod tip: AQ 575
  • Marina: Nautički klub "Stari Slankamen"
  • Veličina: 5,75 m
Odg: Brod od papira (priče iz knjige)
« Odgovor #28 poslato: 04, 05, 2020, 22:34:16 posle podne »
Марко, ово је веома лепо.
Послао сам линк неким мојим пријатељицама које се баве писањем. Веома су лепи и њихови коментари.

Sent from my Redmi Note 7 using Tapatalk


Van mreže calypso2

  • Rečni Drekavac
  • ****
  • Poruke: 393
  • Pol: Muškarac
  • www.mojaladja.com
Odg: Brod od papira (priče iz knjige)
« Odgovor #29 poslato: 05, 05, 2020, 05:55:06 pre podne »
Hvala  114
Navigare necesse est, vivere non est necesse