@mesechar / Nije Oliver...ko god on bio. Iako pretpostavljam da je nautička zajednica u Srbiji mala i da svi verovatno poznajete, neću otkrivati lične detalje ove pustolovine,..ne zamerite. Svakako ako nekome treba dodatna informacija neka mi piše privatnu poruku.
DEO 5. (epilog)
Dogovor je pao. Idemo u Holandiju po brod. Na karti nekoliko centimetara a u realnom prostoru cca 1800 km do Haga i još toliko nazad. Sećam se da smo bili na Lidu jedno lepog popodneva i da sam svima govorio da je "sudbina tako htela". Koliko god to glupavo zvučalo meni koji nisam sujeveran, činilo se kao da je taj brodić hteo da se od starta pomučim oko njega pa makar ga i fizički vukao do Srbije. Naravno da smo dogovorili utovar u još jedan četvrtak. Danas sam već razmišljao da mu dam ime ČETVRTAK jer se nikako nije dao toga dana. Pozdravio sam se sa svima, izljubio decu i ženu, posekao sve poslovne repove i zaostale obaveze kako bih imao tri slobodna dana. Krenuli smo u tri ujutru iz Srbije u pohod koji ponovo nije bio 100% izvestan. Momci koji su vozili bili su optimisti i vidno raspoloženi. Išli smo preko Hrvatske, pa Slovenije i ušli u Austriju. Džip nije mogao brže od 90 kmh autoputem pa mi se činilo kao da idemo peške. Odjednom, semafor nas je preusmerio udesno ka parkingu kao i sve ostale koji su išli za nama. Tipovi u nekim uniformama sa flourescentnim prslucima su videli naše table i odmah mahnuli da skrenemo ispod neke tende. Čekalo nas je desetak ljudi različitih godina i izgleda koji su samo delovali kao carinici. Najmlađi među njima (koji je izgleda jedini znao engleski) rekao nam je da izađemo iz kola, iznesemo stvari na pregled. Otuda se stvorio jedan riđobradi div sa belgijskim ovčarom koji je počeo da njuška i traži kokain ili na šta je već bio taj pas navučen. Jednom mi je neko rekao da "psi jesu čovekovi najbolji prijatelji ali da mačke nikad neće da te odrukaju pandurima". I to me je nasmejalo u tom trenutku. U suštini nije bilo mesta nervozi jer smo bili prazni i osim boce rakije, nekoliko piva, boksa cigara i hrane nismo imali ništa sumnjivo. Carinici su bili ljubazni čak i kad sam se našalio na njihov račun rekavši da više liče na neku školu carine a ne na regularnu carinu. Pozdravili su nas i poželeli srećan put. Vozili smo kroz Alpe, na čijim vrhovima se video sneg. Rekoh sebi, ovaj će se topiti i doći kod nas Inom, Lehom, Salzahom i drugim dunavskim pritokama... negde u vreme kada spustim brodić. Autoput koji smo izabrali bio je Maribor - Grac - Linc - Pasau. Na njemu je dosta tunela probijenih kroz Alpe. Pojedini su i do 10 km dugi pa se plaćaju. Recimo da se plati oko 20 eur u jednom pravcu ta deonica od oko 200 km.
Ušli smo u Nemačku kod Pasaua na Dunavu i posle par kilometara opet kontrola. Zaustavili su nas i Nemci. Sa šmajserima, vidno besni i naoštreni da nešto urade ili da nas kazne, našli su suvozača kako spava na zadnjem sedišu nevezan.. 30 euros
...achtung achtung,..vežite se kroz Nemačku ako sedite nazad. Odosmo dalje psujući za sobom nešto što je i kod nas zakon al ga se niko ne pridržava. Osetili smo se kao Serbische banditen. Pošto sam ja jedini mogao nešto da cugnem, to sam obilato koristio u Nemačkoj. Poneko pivo je dobro došlo da me uspava. Negde oko Nirnberga, neki šleper iza nas nam je blicao par puta. Stali smo na parking da vidimo šta je. Iz tog šlepera temišvarskih tabli izašao je maleni čovečuljak u majci i sa kaubojskim šeširom na glavi na kome je sijala šerifska zvezda. "Batko, oće da kupite naftu...litar za euro" ... Crkli smo od smeha ali nismo smeli da rizikujemo, pa smo mu se zahvalili. U celoj zbrci sam zaboravio da rezervišem neki makar i skroman smeštaj u Hagu. Nakon 9 sati vožnje kroz Nemačku svi smo bili preumorni a ja nisam imao sreće sa hostelima i hotelima..neki su se javili i rekli da su puni i da nema mesta do ujutru. Napisao sam bivšem vlasniku brodića da, ako može, ostavi u brodu neko ćebe za nas nautičke "migrante" iz Srbije kako ne bi skapali na najavljenih 1C u Hagu. Došli smo u Hag u 3.45 ujutru. Grad je i dalje bio živahan. Čim su nas ugledali sa prikolicom-monstrumom, neki panduri su počeli da kruže oko nas. Ali nisu nas dirali. Izgleda da je sve u vezi sa nautikom u Holandiji svetinja. Našli smo parking za našu kompoziciju nedaleko od mesta gde je bio vezan brodić. Otišli smo do brodića i usput se smrzli jer je T bila blizu nule a šibao je hladan vetar sa Severnog mora. Ušli smo u brodić gde je, za divno čudo, bilo toplije. Ušli smo u glavnu kabinu, smetstili se u separe i otvorili po pivo. Popili smo ga na iskap u polumraku. Jedan od suvozača pomenuo je da mu se čini da je brodić širi i od 2.60m..i da će to proveriti čim se probudi. Iako sam ga više puta merio, ta njegova namera je i umeni ulila neku nesigurnost i još jednu strepnju. Zavukao sam se u zadnju kabinu koja je odisala mirisom vlage i memle. Oni su spavali u prednjoj kabini. Umotali smo se u prnje i zaspali dok nas je brodić ljuškao kao majka decu.
Posle slabog sna, digao sam se oko 9 i otišao da platim parking za džipa. Sve je delovalo
. Ubrzo sam se našao sa bivšim vlasnikom, srdačno pozdravio i preneo mu tople pozdrave od svih iz Srbije. Darovao sam ga sa spletom kobasice, slanine i pečenice (ovoga puta od tasta). Opet mi je bilo čudno što ne pije. Utovar je bio planiran za 4 popodne pa smo imali dosta vremena da se pripremimo. Otišli smo do njegovog drugog brodića, spakovali alate i stare gume i zaplovili centralnim haškim kanalima ka mom brodiću. Taj momenat je najbolji deo toga dana verovatno. Sreli smo vozače koji su se probudili. Brod je ipak bio samo 2.60 i ni cenat širi. Laknulo mi je. Sve je bilo spremno. Zauzeli smo busiju za utovar na jednom od dokova Laak kanala. Došao je i kranista u dogovoreno vreme. Pomislih, "..vrati mene djvesta eura" utovara nije ni bilo ...šalu na stranu. Kranista je bio iskusan sa utovarom brodova. Postavio je gurtne oko pramca i krme i digao holandeza ko krofnu prstima. Stavio ga je na prikolicu bez problema. Skinuli smo ciradu da nam je ne odnese vetar. Posle pola sata podešavanja težine na točkovima, na kuki i slično...pozdravili smo se sa domaćinima. Ljudinu od bivšeg vlasnika sam zagrlio ko rođenog i pozvao ga da dođe u Srbiju kad god poželi. Osećam i dalje da mu mnogo dugujem i da je u pitanju bio neki drugi vlasnik, broda još ne bih video.
Idući put traži čoveka prva a onda gledaj brod - rekao sam sebi. Krenuli smo nazad za Srbiju.
Čekala su nas dva formalna stajanja: Duiven na holandsko-nemačkoj granici da pokupim izvoznu carinsku deklaraciju od špeditera i Bajakovo-Batrovci radi graničnog carinjenja. U Duivenu mi je momčić od 20 godina završio deklaraciju za 5 minuta ne pogledavši brod. On vas samo pita na kom prelazu izlazite iz EU. Potrčao sam srećan niz stepenice,..imamo poslednji dokument koji nam treba za izvoz-uvoz. Vozači su se smejali i pokazivali mi da se okrenem odakle sam došao. Sa prozora ofisa, mahao je onaj momčić s mojim pasošem. Ladno sam zaboravio pasoš...samo mi je prošlo kroz glavu, šta bi bilo kad bih video da ga nema 1000 km dalje. Sudbina je tako htela. Pokupio sam pasoš i krenuli smo dalje. Sve je prošlo nekako brže i bolje nego u odlasku. Ne toliko dobrim autobanom, za nama se vukla grdosija od brodića. Kamioni su nam svirali i obilazili nas. I tako, idućeg dana stigosmo na našu granicu. Zvao sam špeditera, rekao mi je da je gužva ali da moramo na teretni terminal na našoj granici. Na hrvatskoj smo svratili kod carinika. Pogledao je brodić, prepoznao momke koji voze,..."Gde je registracija na brodu?" pitao je..Ja sam počeo da mu objašnjavam da se u Holandiji ovi brodovi ne registruju bla bla..On je samo rekao "Odoh ja u kućicu, a ti donesi ono što treba". Na to su se vozači nasmejali i rekli mi da je "ono što treba" 10eur. Kad smo prošli pasošku kontrolu, vratio sam se do hrvatskog carinika, kucnuo, ušao u kućicu i ostavio mu "ono što treba". Zahvalio se, odjavio brodić iz EU i vratio mi deklaraciju. Sada je trebalo ugurati se među kamione koji su stajali kao zid u redu za vagu. Pitao sam jednog pazarca, na šta je ovaj odmahnuo nevoljno. Iza njega, pitao sam jednog iz Bačke Palanke, na šta je ovaj pristao. Dao sam i njemu "ono što treba" - jednu hiljadarku. Nakon vage, prošli smo špeditera. Kod špeditera je tek bila farsa. Vozači su ulazili jedan za drugim postavljajući neka glupa formalna pitanja, i izigravajući dušebrižnike a ovaj je otvarao i zatvarao fioku u koju su padale dvadesetice pa i pedesetice za neznane usluge. I pored toga što sam imao sve uredne papire, pozvao me je da siđemo do carinika da proveri brod i rekao, "moja usluga ti je 20 eur, a njemu daj 5 eur da mu se nađe za kafu".."ustvari možeš meni da da daš, pa ću ja njemu"... mislim se nema kraja gramzivosti. Izlazi naš carinik, pogleda brodić i samo produži. Špediter samo mahnu glavom i reče "to je to, možeš da ideš". I tako smo ušli u Srbiju i odvezli brod na uvozno carinjenje. Sve je odjednom postalo mnogo izvesnije. Uspeh je bio zaliven već prve noći sa dragim prijateljima. I kako to već biva, već sledećeg dana sam dobio neverovatnu želju da nekada ponovim ovu istu avanturu,... ali vodom. I dalje imam tu želju. Posle ovoga, ništa mi se više ne čini nemoguće.
Ukoliko je neko imao želju da uveze brodić nije mi bila želja da ga odgovorim od te namere, već da pričom olakšam onima koji su spremni da uvezu brodić po svojoj meri. Uz izvinjene što sam odužio ovu priču i izašao iz okvira saveta za uvoz, a nakon komentara koji ste uputili, obećao sam sebi da ću pošto spustim brodić u vodu (sada je na sređivanju)
da pozovem sve zainteresovane sa ovog foruma na jedno druženje i upoznavanje. SPISAK DOKUMENATA ZA UVOZ
-
kupoprodajni ugovor overen kod notara uz račun (regularni pečat na registrovani brod je od
250 eur pa naviše; ukoliko je slučaj kao s mojim brodom, onda cca
70 eur). U KP ugovoru obavezno stoje podaci o brodu i o motoru koji treba da se prijave i za izradu ICP sertifikata
-
kopija oglasa brodića na kojoj je dogovoreni iznos koji stoji i u ugovoru (kopiju oglasa koriste naši carinici kako bi procenili vrednost broda koji nije u katalogu)
-
ICP sertifikat - traže naši špediter i carinik kao jedinu validnu plovidbenu dozvolu overenu kod Holanđana. Upoređuju podatke iz ICP i sa pločice čamca i motora. Izdaje ga webshop na sledećem sajtu
https://webshop.watersporters.nl/productcategorieen/17/icp Svi dokumenti za dobijanje ICP, podnose se online, a on se može dobiti za par dana (da bi uspešno aplicirali, morate da napravite nalog na tom sajtu..sve je na holandskom pa preporučujem korišćenje google translate). Od dokumenata za njega, idu KP ugovor - kopija, pasoš budućeg vlasnika - kopija, lična karta bivšeg vlasnika - kopija i popunjeno ovlašćenje od bivšeg vlasnika da se izda ICP nedržavljaninu Holandije (to ovlašćenje na engleskom se skine sa sajta). Cena
30-40 eur u zavisnosti kada želite da vam stigne.
-
izvozna carinska deklaracija (Exa paper) - vadi se kod bilo kog špeditera u EU, najbolje odmah u Holandiji gde je najzgodnije i najjeftinije. Ja sam ga platio
30eur. Na njoj mora da stoji mesto gde se napušta EU, i za taj granični prelaz će vas pitati njihov špediter. Papiri za dobijanje Exa deklaracije mogu da se podnesu mejlom: 1. kopija kp ugovora, 2. kopija ličnih dokumenata, 3. popunjen obrazac od strane bivšeg vlasnika kojim on ovlašćuje exa špeditera da ga zastupa kod carinika (to ovlašćenje se skine na sajtu špediterske kompanije)
-
troškovi uvoznog carinjenja: 20% PDV + 5% carina na procenjen iznos plovila zajedno sa troškovima prevoza (troškovi prevoza moraju biti minimum 200 eur bez ozbira da li sami dovozite)
image uploaderDetalj sa uspešnog utovara.