Aj da napišem koju kad je već proradio forum... U petak 11/10/2019, krenusmo Vepar i ja uzvodno. Voda je konačno došla, najavljeno prelepo vreme, prava bi greota bila provesti ga na poslu. Pošto smo u petak radili cilj je bio Rakovački dunavac. To veče su nam se pridružili i Zvonko i Nađa, koji su nas sutradan oko podneva napustili.
U subotu ujutru shvatam strašnu stvar - pri polasku sam punio balone svežom vodom, i prosuo sam 5 litara rakije u Dunav. Brzo smo se organizovali i taj problem je rešen - Veprov otac nam je doturio rakiju. Taj dan smo došli do jednog mesta malo nizvodno od Banoštora koje sam nekad ranije snimio da bi možda bilo pogodno za pecanje - kontratok iza špora, a prilična dubina. Posla pola sata vadjenja peševa, napuštam bojno polje i prelazimo na šricer i roštilj.
Ujutru smo posle kafe i rakije (to kod nas znači oko podne) krenuli uzvodno, ja sam bio siguran da mogu ući iza Šašićeve ade. Vepar je plutao lagano u toku (da me ne stigne ako se zaglavim). Tamo su ogromni plićaci do preko pola Dunava, ali sam nekako bio siguran da ću proći. Promašujem ulaz za metar-dva, probavam da prokopam ali uzalud. Nisam mogao da se skinem ni unazad, dajem jak gas i čuje se strašno klepetanje iz motornog prostora. Prvo sam mislio da je neka grana u elisi, ali posle vidim da se raspala prirubnica između motora i osovine. Na pomoćni motor izlazim na Dunav, tamo se vezujem za Vepra i nastavljamo lagano uzvodno ka susečkom dunavcu. Konačno mi je šunjanje po plićacima došlo glave, ali smo zajedno konstatovali da to sa prirubnicom ne sme da se desi, i da je bolje da se desilo ovde kad smo zajedno nego negde drugo. Imali smo ideje kako da je sredimo za nastavak plovidbe, Vepar je hteo da prionemo odmah, a ja sam kao kapetan odlučio da prionemo na roštilj i špricer...
Ujutru sređujemo prirubnicu za 12 sekundi (nabili smo je nazad, potisak elise će da je gura na mesto, dok ne ubacim u rikverc će sve biti u redu), pa taj dan provodimo spremajući sač, uživajući u toplom danu, a kad je pao mrak organizujemo i plovidbu malim čamcem daleko uzvodno... Mesec je bio pun i videlo se kao po danu.
Sutradan lagani povratak kući, bez iznenadjenja, ja sam vozio na leru skoro da ne maltretiram naš budž.... Da ne zaboravim, još u ponedeljak je poručen nov deo, i za sledeći vikend sam opet operativan!