4. dan su Mirjana i Nađa otišle na bazene čim su se otvorili a ja sam ostao sa Zvonkom i ekipom da popijemo još po jednu a kada sam njih ispratio pridružio sam se familiji u Petrolendu. Nakon puno kupanja, i vožnji toboganima spakovali smo se i krenuli ka Srpskom Miletiću kanalom Novi Sad - Savino selo. Kod Savinog sela smo skrenuli levo pa kod Ruskog Krstura ponovo levo, sve do triangle kod Odžaka gde smo skrenuli desno ka Srpskom miletiću gde smo stigli u noć. Kanali su bili potpuno čisti bez i jedne travčice. Sela su se ređala jedno za drugim a ovaj deo je klasični predstavnik veštačkih kanala... Pravi su kao strela, ugodni za plovidbu ali pomalo monotoni. Ovoga puta su mi nekako prijali, baš sam uživao... Predugo zadržavanje u Petrolendu i duga deonica kojom smo nadoknadili izgubljeni dan u malom kanalu Bački Petrovac-Karavukovo su me zeznuli pa smo stigli u Srpski Miletić po mrklom mraku. Tu je došao do izražaja pokretni reflektor na krovu, kojim se upravlja daljincem, bio je odličan za pregledanje obale i izbor mesta za pristajanje. Stali smo 50 m nizvodno od mosta na levu obalu kanala, tačno ispod dečijeg igrališta i lepo održavane livade. Bili smo premoreni za neki obilazak sela a bilo je već i kasno, tako da smo samo malo protegli noge po tom igralištu Nađa i ja dokle je Mirjana spremala večeru...