Čitajući postove na srodnim forumima, teško je oteti se utisku da vremenom umesto jedinstvenog mesta za sve ljubitelje reke, počne da se pravi podela na gliseraše i šikljadžije, japanofile i rusofile, nautičare i "nautičare", da se sve više merimo po dužini, širini, dubini džepa, umesto po onom osnovnom – ljudskosti.
Ako je cilj svima nama, da što više vremena provodimo na vodi, da stičemo nova iskustva, delimo ih sa drugima, pomognemo onima koji tek počinju... diskusije, pa i nešto oštrije, suprotstavljanje stavova, mišljenja.... sve je to dozvoljeno i dobro dok na površinu ne ispliva ono najgore iz ljudi - snobizam, kompleksi, vređanje, omalovažavanje....
Zar pisanje o nautici treba da bude prožeto pitanjima:
- da li je veći nautičar onaj ko može sebi da priušti plovilo kakvo želi, od onog ko do načina za plovidbu dolazi tako što nešto dobije na poklon ili po povoljnoj ceni ili nešto pronađe?
- da li je veći nautičar onaj ko će sa svojom šikljom i gumenjakom, uz podršku tomosa ili neptuna preći stotine i stotine kilometara, ili oni koji su ušuškani u svoje pokretne i nepokretne kuće na vodi ili oni koji svojom "mlaznom raketom" saobraćaju u akvatorijumu od 5 km?
- da li treba da nas bude sramota ako prihvatimo, uzmemo nešto što nekome ne treba, a nama će itekako koristiti i omogućiti da ispunimo do tada možda i samo puste želje?
- da li je sramota ili uspeh kupiti nešto povoljno što obezbeđuje aktivno uživanje na vodi, umesto sedenja u kući i maštanja o tome?
- da li postavljanjem pitanja i traženjem pomoći treba da očekujemo odgovor ili da se osećamo kao da smo upali u zmijarnik pun otrovnica?
Naravno da ne treba...
Sramota treba da bude samo one koji uz iskustva, kroz život nisu stekli i kulturu ponašanja. Zar nas još roditelji kao male nisu naučili da kad nemamo šta pametno da kažemo – treba da ćutimo, da ako nekome nismo u stanju da pomognemo, nikako ne treba ni da mu odmažemo...?
Svi težimo što lepšem, većem plovilu koje će zadovoljiti sve naše potrebe i želje. Neki do istog dolaze lako – požele i kupe, neki postepeno, napornim radom i trudom, neki nažalost ne vide način da "izađu" iz postojećeg plovila, kao što ga nažalost neki i nemaju. Ima pristalica kupovine novih, polovnih plovila, pristalica samogradnje... Neka odluka je stvar znanja, a neka samo mogućnosti.
Svako treba da ima svoje mišljenje, stav, način života, ali i pravo da ga izrazi i odbrani. Kao što treba praviti razliku između razmene mišljenja i neopravdanog provociranja i napadanja.
Znamo svi manje više šta se podrazumeva pod pojmom nautičar, ali da bi se to i postalo, mora prvenstveno da se bude čovek.
Nadam se da nisam usamljena u ovakvom mišljenju...
Cela jedna tema, veoma žestoka i neprimerena sajtu kakav misle da grade, je započeta na sajtu Ake i Veštice. Ničim izazvana tamo ali što da se ne diskutuje i tamo. Povod... Dule zaključao temu o ruskim motorima. I to na vrlo neprimeren način. Istina, moje ime nije pomenuto ali se i te kako odnosi na mene.
Pa kad me već prozivaju... samo ću da citiram. To je dovoljno.
Dovoljno zato što ako pročitaju ovo pet puta, stavku po stavku pitam se gde će sebe pronaći.
Ja bar nikada nisam prećutao iz interesa.
Nikada nisam uzimao u zaštitu nešto ili nekoga a da ne verujem u to. To je licemerno.
Nikada se nisam družio iz interesa sa onima koji imaju manje ili veće plovilo.
Nikada nisam nikome prabacio ako pomognem, niti navodio primere
Umem ja da budem i nezgodan i oštro da branim svoje stavove. Ali ja ih imam.
Svoje plovilo znanje i obrazovanje neću da uporedjujem jer ja na reke nisam izašao da se takmičim već da plovim i uzivam sa svojom porodicom.
Zato ću da lepo zamolim i njega i nju da prestanu. Da prestanu sa pokušajima urušavanja sajta u čijoj su izgradnji i sami učestvovali i bili mi dragi sagovornici.