Na ušću Save u Dunav, u trouglu koji ograničavaju Beograd, Zemun i ostaci nekada nepreglednih močvara na levoj strani Dunava, smeštene su dve dunavske ade — Veliko i Malo ratno ostrvo. Ove "poslednje beogradske oaze" uglavnom su dobro poznate prestoničanima ali ipak, kada neko pomene Konjsko ostrvo, većina ne zna gde se ono nalazi.
Konjsko ostrvo zapravo je drugi, mnogo stariji naziv za Malo ratno ostvro. Ova Dunavska ada nalazi se između južne obale Velikog ratnog ostrva i desne obale Dunava u opštini Novi Beograd, na samo 200 metara od ušća Save u Dunav.
Ostrvo je, kao i mnogo veća formacija pored njega, nastalo viševekovnim gomilanjem peska, šljunka i mulja koje je Dunav sa sobom nosio i na ovom prostoru, zbog male brzine i pada terena, taložio. Ipak, za razliku od svog “krupnijeg brata”, ovo manje ostrvo imalo je stabilniju i čvršću podlogu, bilo je prilikom rasta vode ređe plavljeno, i kao takvo predstavljalo je sigurnije mesto od Velikog ratnog ostrva.
I Veliko i Malo ostrvo, pridev “ratno” dobili su navodno još u vreme opsade Beograda Eugena Savojskog, 1717. godine.
Upravo tu, krije se tajna prvobitnog imena ovog mesta! Naime, priča kaže da su upravo tu svoje konje ostavljali svi oni koji su preko reka u Beograd dolazili da trguju. Životinje bi na ostrvu mogle da se odmore, nahrane i napoje, a iznad svega, budu na sigurnom. Prema jednoj drugoj legendi, mesto su u istu svrhu koristili i uskoci.
Danas, ono što je ostalo od ostrva je tek tanak pojas zemlje, dužine od oko 300 metara i širine od oko 60 metara. Sve je potpuno pokriveno vegetacijom i nepristupačno za posetioce. Beograđani mogu samo da ga iz daljine posmatraju i zamišljaju konje koji su nekada čuvani na njemu.
Острво је било знатно веће пре Другог светског рата. Када је 1948. почела градња Новог Београда, песак са острва је транспортован на копно помоћу великих транспортних трака и користио се за покривање мочвара на којој је требало да се изгради Нови Београд. Приликом тог процеса, острво се смањило и данас се понекад песнички каже како је Нови Београд „град на острву“.
Оно што је остало од острва је углавном танак појас земље, дужине од око 300 метара и ширине од око 60 метара. Острво је потпуно покривено вегетацијом (дрвећем тополе) и неприступачно је за посетиоце, али се може лепо посматрати са ресторана на обали Дунава-
Ovo sam na brzinu pronašao na internetu, možda neko zna i nešto više, negde kod nas na forumu se pisalo o tom kamenu iznad ostrva, jer je još neko imao neprijatno iskustvo, neće škoditi da se podsetimo. Negde na gornjem špicu je taj kamen, možda ga nisam dobro obeležio ali tu je negde, opreznosti je uvek potrebna.