4. Dan U nedelju posle jutarnjih rituala kafa, rakija, hranjenje labudova smo produžili dalje nizvodno... Cilj su Belegiške ade, tačnije Formoza. Vreme je lepo i nema ni daška vetra. Plvidba je baš ugodna i svo troje uživamo u njoj. Usput prolazimo poznate predele ali po ekstremno niskom vodostaju tako da su izašle mnoge ade, ostrvca a obale deluju pitomo. Prvi put se spuštam nizvodno od Tise. U principu nema neke razlike osim što mi Dunav deluje sve sporije i sporije... Kada smo stigli do Formoze videli smo 3 broda uvezana i stali do njih. Osim što stoji voda i što je mesto potpuno zaklonjeno od plovnog puta i vetrova ostrvo je katastrofa! Mulj do kolena, smrdi na 2 km, mrtve školjke na sve strane... Obala zarasla ni P od peska... Jednom rečju užas! Ne razumem kako neko može ovo mesto još i da preporuči... Zanima me kada su ovde poslednji put bili oni koji su mi preporučili da ovde dođem... Nakon kratkog predaha i kupanja (sa zadnje platforme naravno) donosimo odluku da produžimo dalje i da pokušamo do mraka da stignemo u Zemun.