Drugi dan smo nakon jutarnje kafe i rakije (za neke članove posade jetarnjeg mleka) uplovili u Begej i krenuli put Zrenjanina. Košava jedva da se osećala u Begeju tako da je plovidba tekla mirno i opušteno. Do brane je Begej lep a obale su lepe i pitome i stvarno vredi oploviti ovu rečicu. Prevođenje u Stajićevu je prošlolagano a prevodničar mi je skrenuo pažnju da je sada razlika u nivoima voda svega 10 cm i da su do pre tri dana držali vodu u kontra smeru što izaziva pomor ribe (koji se zaista mogao videti, čak i u Tisi) i neverovatan smrad. I zaistinu se Begej ove godine osećao više nego prošle. Takođe mi je prevodničar rekao da mi dolazi u susret jedna samohotka iz pravca Zrenjanina pa da obratim pažnju. 3-4 km posle prevodnice na levoj obali Begeja se nalazi predivno mestašce sa uredno pokošenom travom, lepim pristupom sa vode i klupama i stolovima. S obzirom da sam strahovao od susreta sa samohotkom a i da je bilo vreme za doručak odlučili smo da ovde napravimo pauzu za doručak.Samohotka nije odgovarala na više mojih poziva radio stanicom i baš u momentu kada sm uvezao brod naišla je iza krivine. Stvarno deluje ogromno tako poprečena u krivini i uopšte ne bi bilo ugono susresti je na vodi. AIS na samohotci je bio isključen tako da definitivno treba dobro obratiti pažnju na svakoj krivini na kanalima jer ma koliko bilo malo brodova na kanalima uvek se može naleteti na neki...Nakon doručka usledila jdremka pa i nastavak puta ka Zrenjaninu. Što smo se više približavali Zrenjaninu smrad Begeja je postajao sve gori... Ipak nije bilo strašno, daleko od one priče da je to sama kanalizacija i da se ne može izdržati. Drezge i sočivice nije uopšte bilo, makar ne u ovo doba godine.Begej prolazi kroz sam centar Zrenjanina gde mu je desna obala (u centru) kamenita i obrasla u trsku dokle je leva ograđena metalnim talpama i prilagođena za pristan velikih brodova. Struje vode, čuvara i marina za sada nema a izlazak na obalu je moguć samo sa krova brodića poput naših. Centar grada je predivno uređen, pun kafića, prodavnica, većih marketa, pekara, mesara... Moram posebno da istaknem restoran/kafić koji se zove ULTRA CAFE! Hrana je vrhunska porcije ogromne a cenespram novosdaskih smešne, već drugu godinu dolazimo ovde i šta god smo probali je bilo odlično. Mesto na kome smo pristali je jako dobro zaklonjeno od svih vetrova, košava je kidala grane a brodić je stajao mirno, kao da nema vetra. Ove godine smo se uvezali jedno 20 m nizvodno od pešačkog mosta, tako reći ispred gradske pivnice (koju svakako treba obići) i za razliku od prošle godine nismo imali problem sa golubovima. Napominjem vam nikada se nemojte vezivati ispod mostova prošle godine su nam za samo 15 sati toliko iskenjali brod da smo ga tri dana ribali. Tu smo i prenoćilii sutradan posle obilnog doručka u ULTRA CAFE-u smo nastavili dalje uzvodno prema kanalu Banatska Palanka - Novi Bečej.