Autor Tema: Predlog kako popraviti pošteno razbijenu dasku ili kako sam ja to pokušao  (Pročitano 3492 puta)

0 članova i 1 gost pregledaju ovu temu.

Van mreže skipper

  • Talasožder Mali
  • ******
  • Poruke: 879
  • Pol: Muškarac
  • www.mojaladja.com
Predlog kako popraviti pošteno razbijenu dasku ili kako sam ja to pokušao
« poslato: 11, 09, 2009, 00:33:13 pre podne »
piše: Krešimir Hlede

Prije par mjesci napravio sam svoju prvu dasku i uvaženi webmaster ovog portala od tada me u više navrata zamolio da to stavim na papir. Moram priznati da me pomisao na takvo što užasavala, jer sam na vlastitoj koži uvidio koliko sitnica i sitnih tajni ima u izradi daske, pa bi takav tekst zapravo bio mali roman. Osim toga, vjerojatno većinu surfera u Hrvata više zanima kako popraviti dasku koju svakodnevno lome nego kako ju napraviti. Spletom okolnosti Joško, čovjek koji mi je posudio svoju dasku da je kopiram, u međuvremenu je potrgao original. Kud bolje prilike nego da na njegovoj dasci probam svoj prvi ozbiljni popravak.

Htio bi napomenuti da ovo nije nužno najbolji ili najkvalitetniji način da se popravi daska, već jednostavno pregled onoga što sam ja napravio. Daj Bože da netko od čitatelja ovog teksta pronađe nešto što će ga navesti da pomisli ''baš je gala ovaj tip'' ili pak da mi pošalje mail s primjedbom tipa ''ovo si glupo napravio''. To bi onda značilo da je ovaj tekst barem čitan, a to je već nešto što bi me veselilo.

Radilo se o JP Freestyle/wave 91, 2004. godište. Moram priznati da nisam baš shvatio što je on s njom radio, ali ju je pošteno razbio, kao što se i vidi na slici.

Prije svega sam morao odretiti projektne zahtijeve za ovaj poslić. Kao što svako tko imalo surfa zna, to su po redu:

1. Da daska jebački izgleda
2. Da se komadi okreću za njom na plaži
3. Da ostali surferi gledaju u nju s ljubomorom
4. Da pluta


Prije početka, kao i svaki tehnički obrazovani student Zagrebačkog sveučilišta, prvo sam se dobro pripremio. Od alata i materijala sam imao:
• epoksidnu smolu – cca. 200 g
• očvrščivač za smolu – cca. 80 g
• stakleno vlakna, 160 g/m2, keper tkanje – cca. 0,5 m5
• carbonska vlakna, 160 g/m2, keper tkanje – cca. 0,5 m5
• carbon/kevlar tkanje, 160 g/m2, keper tkanje – tek toliko za šminku
• mikro-baloni – cca. 0,5 l
• aceton – za čiščenje pribora i ruku
• perforiranu foliju
• vaga
• plastične čaše s priborom za mješanje
• kistovi
• sklpel
• škare
• špenadle
• bušilicu za graviranje i brdo popratnih nastavaka
• ubodnu pilu
• vibracionu brusilicu i brdo različitih brus papira
• selotejp
• nešto vodootporne šperploče
• (i još pokoju pizdariju, ali se sad ne mogu sjetiti)

Nakon ovih opsežnih logističkih priprema, mogao sam se prepustiti radu.

Nos daske je bio slomljen na nekih 15 cm od vrha tako da je barem 2/3 presjeka bilo odlomljeno. Laminat je bio slomljen, a ni jezgra od stiropora nije bolje prošla. Ovdje nije moguće pošteno popraviti dasku tako da se zakrpa samo vanjski laminat, stoga sam odlučio ugraditi minijaturni stringer u nos daske kako se kod budućh udaraca ne bi dogodilo isto. Prije svega sam morao dobro očisiti laminat koji se usljed udarca i kasnjeg ulaska vode odvojio od jezgre stiropora. Kod ove daske to je značilo brusiti alatom za graviranje dobra 2-3 milimetra kako bi uklonio oštećeni laminat. Linija gdje sam odlučio ugraditi stringer poklapala se s mjestom gdje je udario jarbol. U toj sam liniji izbušio stiropor skroz do druge strane. Mali stringer sam napravio od vodootporne 6 mm debele šperploče. Rubove stringera sam zaoblio jer oštri prelazi geometrije su smrt za kompozitne materijale.

Prije mješanja smole potrebno je SVE pripremiti, jer kad se smola zamješa, imam svega 30 minuta prije nego ona počne gelirati. Kod smole je od IZNIMNE važnosti da se pridržavate tvorničkog omjera otvrdnjivača i smole, inače se nikada neće stisnuti. Greška u omjeru od 3 – 4% već je prevelika. Priprema se sastojala od toga da sam prvo napravio šablonu za gornju i doljnju zakrpu i na temelju nje izrezao 3 sloja stakla i 3 sloja carbona za svaku zakrpu. Osim toga, nos je malo visio, tako da sam ga fiksirao sa par špenadli i čavala (!!!) koje sam zabio koso u stiropor. Ove špenadle su ostale u jezgri daske. Što se tiče stringera, za njega sam složio tri sloja stakla koje sam ugradio tako da ih je stringer ugurao u jezgru daske dok sam ga ja utiskivao. Naravno, stringer i ta ojačanja su bila protopljena smolom kad sam ih utiskivao, kao što se vidi na slici.

Nakon ugradnje stringera, dobro sam kaširao (protopio) smolom rupu i počeo s laminiranjem. Naizmjence sam postavljao staklena pa carbonska tkanja, s tim da sam također naizmjenski postavljao zakrpe s gornje i doljne strane. Na ovaj način one su se preklapale na rail-u, tako da sam na tom području dobio 12-slojni laminat (aj sada potrgaj rail).

Kad sam to sve završio, stavio sam preko još mekane smole perforiranu foliju. Radi se o specijalnoj PE foliji koja na sebi ima raster od sitnih rupica. Ona se ne može zaljepiti za smolu. Služi kako bi se kroz nju iscjedio višak smole. Naime, nakon što sam stavio tu foliju, preko nje sma stavio običnu pamučnu krpu i sve divljački zaljepio selotejpom. Na ovaj način višak smole izašao je kroz rupice i natopio krpu, a ja sam dobio kvalitetnji omjer vlakna / smola. Drugim riječima, napravio sam primitivnu varijantu vakumiranja laminata.

Ovakvu dasku ostavio sam da se sunča dok se nije stisnula smola. Čak i sa ovih 6 slojeva, rupa je još postojala. U originalu tu je postojao sendvič s jezgrom od 2 mm debelom PVC pjenom (mada je meni izgledala ko obična poliuretanska pjena) i nešto furnira, kako bi JP mogao staviti natpis na dasku ''Full wood sandwich''. Ostalo što piše na njihovom web site-u nema baš puno veze s onim što sam vidio u dasci.

No dobro, kod popunjavanja rupe odlučio sam pribjeći lakšoj metodi. Preostalu rupu sam zapunio čistom epoksidnom smolom u koju sam zamješao dosta mikro-balona. Radi se o nevjerojatno laganom punilu koje se dodaje u smolu. Na ovaj način se može dobiti smjesa tražene viskoznosti (zdravo seljački bi rekao gustoće, ali stručno gledano gustoća je ipak nešto drugo). Uglavnom, smjesa je gusta poput kita. Ovakvo nešto je idealno za krpanje manjih oštećenja na dasci. Nakon popunjavanja nos daske je izgledao kao na slici. Ovdje moram napomenuti da je kod epoksidne smole neophodno grubo pobrusit svaku površinu na koju se ona nanosi, inače će se kasnije samo odljuštiti.

Sada je bio potrebno zaista sačekati da se smola POTPUNO stvrdne, a onda je usljedilo brdo brušena. Tu je zgodno koristiti nekakav oblik potpornja za brus papir dimenzija kutije cigareta, kako bi se uklonile neravnine (vidi sliku). Ukoliko se koristi samo brus papir u goloj ruci, nikako nije moguće ukloniti rupe. Oni koji su nešto radili sa stiroporom to zovu ''brusiti na dasku''.

S relativno grubim brusom (P100) pobrusio sam cijelo područje na koje će kasnije doči zakrpa. Ostatak sam zaštitio sa selotejpom. Iz mog iskustva nije baš pametno koristiti onaj debeli smeđi selotejp, jer nakon njega ostaju na dasci smeđe fleke koje sam ja čistio acetonom. Strašno sam se osjećao pametno sve dok nisam vidio da aceton rastapa boje kojima je obojena daska. Hebi ga, budala ući na vlastitoj koži.

Nakon brušenja s dosta pažnje sam od papira napravio šablonu za zakrpu, te na temelju nje izrezao tkanje. U ovom slučaju koristio sam carbon/kevlar hibridno tkanje kako bi time zadovoljio prva tri projektna zahtijeva (vidi početak teksta). Priprema za laminiranje je u osnovi ista kao i pri laminiranju rupe. Nakon što sam kaširao podlogu i postavio tkanje još sam dva puta premazao gornju površinu zakrpe. Izvedba ''vakumiranja'' je bila ista kao i pri prvom laminiranju.

Nakon što se smola potpuno osušila, još je potrebno eventualno ponovno pobrusiti zakrpu i još jednom premazati je smolom. Takva zakrpa je sada spremna za daljnje brušenje sve do poliranja. Naravno, to rade samo šminkeri kojima je bitno kako daska izgleda. Znači svi.

Uglavnom, to je to.