Samo ime kaze da se nismo napecali na ljubavnom ostvu. To ostrvo sluzi necemu drugom. Grocanska ada pa Djokina ada i na kraju Banatska ada. Nezna se koja je od koje lepsa. Ali ni tu nista od pecanja. Jedino druzenje sa finim domacinima grocanske marine, koji su nas ugostili i dozvolili da se vezemo i snadbemo. Petnaestak dana, taman od penzije do penzije, bilo nam je dovoljno. Odlazimo nezadovoljni ulovom ali prezadovoljni prirodom i rekom tog dela Dunava.