Poštovani prijatelji, ljubitelji nautike, čamaca, ribolova i još ponšeto. Već znate da sam od pre malo više od godinu dana vlasnik Pasare Vodičanke. S ljubavlju sam je glancao, doradjivao, pravio tendu, nabavio novi motor, komande. Celo leto sam uživao ploveći Dunavom i Savom, što kaže naš drug Laza: Presecao uzduž i popreko reku. Zadovoljan sam bio sa njom ali opet se vraćan na druga Lazu: Uvek nam fali po neki centimetar. E tako i meni, lepa je vodičanka ali falio mi po neki centimatar levo, desno, gore dole. Tako sam rešio da prema svom budžetu nabavim nešto veće. Što kažu ljudi kada nešto voliš, onda imaš i pomalo sreće. Slučajno sam nabasao na oglas koji je dao jedan divan čovek, čika Dragiša, Voleo je čamac i Dunav više i od mene, ali iz zdravstvenih razloga nije više mogao ni na čamac ni na reku. Mada sam mu ja obećao da ću ga na proleće provozati njegovom Pasarom. Pričajući o reci, lepoti plovidbe i još ponečemu dogovorili smo se u dve reči. Sve u svemu Istranka je danas stigla u moje dvorište, i sada zna se, sredi glancanje, doterivanje, nameštanje komandi. Do proleća mora biti spremna da zaplovi Dunavom i Savom, da dostojno zameni svoju manju sestruVodičanku, a vodičanka eto je u oglasima, želeo bih da neko uživa na njoj kao što sam i ja. A bez slika nema ni pravog doživljaja. Prve slike Istranke na novoj destinaciju, mom dvorištu.