Rodjen sam na plavskom jezeru, na izvorištu reke Lim, verujem da me je majka po rodjenju prvo okupala u bistroj jezerskoj vodi. Umesto flašice otac mi je dao veslo i stavio na čamac. Nemam drugo objašnjenje zašto toliko volim reku. Od kako znam za sebe plivam, nemam pojma kada sam naučio, verovatno sam rodjen tako. Odlaskom iz rodnog mesta opet me je život doveo rekama ovaj put Savi i Dunavu. Falio je samo čamac, sada i to imam. Ostali gledaju automoile i dive se njima ja sam oduvek gledao čamce. Automobil je samo potreba, čamac je ljubav. Kad nisam sad na svom, svaku priliku koristim da budem na nekom drugom. Tako je bilo i za vikend. Jedan zasita nezaboravan vikend proveden u Kostolcu na medjunarodnoj pesničkoj manifestaciji ORFEJ NA DUNAVU. Da i pesnici vole reku. Domaćini su se potrudili da nam ulepšaju vikend, organizovali su krstarenje dunavom i Gajskim rukavcem. Izuzetan rukavac, u gornjem delu voda čista, kupača na zlatnoj plaži koliko hoćeš, pecaroši se hvale da riba dobro radi. Svi uživaju čak i radnici koji neumorno vade šljunak i ugalj, jer barže samo prolaze. Nadam se da će vam nekoliko, od bezbroj fotografija koje smo napravili, dočarati tu lepotu reke i naše zadovoljstvo.